KAOS DANAŠNJICE Lažne vijesti nova su bojišnica propagandnog rata. Kako znati kome vjerovati? / Novi list
Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 27° 1
Sutra: 24° 27° 3
16. kolovoza 2018.
Nova bojišnica

KAOS DANAŠNJICE Lažne vijesti nova su bojišnica propagandnog rata. Kako znati kome vjerovati?

Ilustracija Pixabay
Ilustracija Pixabay
Autor:
Objavljeno: 2. svibanj 2018. u 7:24 2018-05-02T07:24:40+02:00

Kako se uopće snaći u svijetu sa »tisuću« komunikacijskih kanala i izvora vijesti, lažnim informacijama, snimkama, prilozima, a koji se, pritom, sve više usložnjava

Počelo je očekivano. »Ulazimo u eru u kojoj će naši neprijatelji moći napraviti da izgleda kao da je bilo tko rekao bilo što u bilo koje vrijeme – čak i ako te osobe nikad ne bi izrekle takve riječi«.

Bivši američki predsjednik Barack Obama je nastavio govoriti smireno i uz prepoznatljivu gestikulaciju, te poneki manje diplomatski izraz. Šećer je ostavio za kraj.

»Može zvučati kao fraza, ali daljni koraci koje ćemo poduzeti u dobu informacija značit će razliku između toga hoćemo li preživjeti, ili postati neka vrsta sjebane distopije. Hvala vam i ostanite budni, pičkice«.

Obama u svojim postpredsjedničkim danima, međutim, nije malo otišao, što bi rekao naš narod »na kvasinu«. Eskplicitni izrazi, uz poznatu dikciju, boju glasa, izraz lica i pokrete rukama, stvar su samo dobre – montaže. Američki portal BuzzFeed uzeo je snimku jedne od ranijih izjava američkog predsjednika i na nju sinkronizirao glas glumca Jordana Peela. Kako bi stvar izgledala uvjerljivo bilo je, jasno, nužno da »Obamine« usne izgovaraju Peelove rečenice, što je postignuto tako da su usne glumca uz pomoć aplikacije FakeApp spojene na Obamino lice.

2611362

I stvar, jednostavno, izgleda demonski uvjerljivo.

Deep Fake video

U ovom trenutku takve stvari, koje idu pod zajedničkim imenom »Deep Fake video«, ipak ne može u svojoj sobici iskreirati, naprimjer, 19-godišnji haker iz Zaprešića, ili »tetin mali« na praznicima. BuzzFeed je na kreiranje ovog videa potrošio 56 sati surađujući pritom sa stručnjacima za specijalne efekte, tako da će na kućne uratke ovog tipa trebati još sačekati neko vrijeme. No, tu ostaju dva otvorena pitanja. Prvo se tiče brzine – koliko dugo inače treba da neka nova digitalna tehnologija iz domene visokospecijaliziranog i skupog profesionalizma postane široko prihvaćena roba masovne proizvodnje?

I drugo, još važnije, što sve već sad, s ovakvim alatima mogu napraviti veliki, globalni igrači, s golemim resursima? Države, recimo?

Potencijalno se radi o najnovijoj bojišnici propagandnog rata, koji često prati međunarodne odnose, pogotovo kad se zakuhava ili odvija neki oružani sukob. Priča o lažnim vijestima kakve smo poznavali sve donedavno – s, primjerice, makedonskom tvornicom lažnih vijesti koje su se širile društvenim mrežama (»Papa podržao Trumpa!«) i koje su odigrale značajnu ulogu u posljednjim američkim predsjedničkim izborima – već sad izgledaju kao skoro pa romantične priče iz davnine. Jer, kako uvjeriti nekoga da izjava političara koju upravo gleda nije istinita? Da ga se pita onu klasičnu – »Vjeruješ li ti meni ili svojim očima?«.

No, dok nas još nisu preplavile Deep Fake snimke, najžešći propagandni rat danas u svijetu vodi se konvencionalnijim sredstvima oko najvećeg stvarnog ratišta – onog u Siriji.

2611387

Početkom travnja se u Dumi, posljednjem pobunjeničkom uporištu u istočnoj Guti dogodio napad za koji pobunjenici i humanitarne organizacije koje su bile na terenu tvrde da je izveden kemijskim oružjem. Zbog tog napada, SAD i zapadni saveznici su raketirali neke od lokacija koje drži Asadov režim u Siriji (kirurški, usput, pazivši da se slučajno nešto ne dogodi ruskim snagama na terenu). Tjednima već oko događaja u Dumi bjesni propagandni rat medija bliskih jednoj ili drugoj strani i, ovisno o izvoru, humanitarci na terenu se, primjerice, opisuju kao teroristi, ili nesebični borci za istinu, a kemijski napad se ili uopće nije dogodio, ili je tek jedan u nizu od Asadovih sličnih zločina.

Pakao propagande

Udaranje ratnom propagandom na ratnu propagandu zna biti zakučast proces. Ponekad, tako, sva ta zbrka dovede i do situacija koje bi se, da okolnosti nisu tragične, dale okarakterizirati smiješnima.
Primjerice, prije desetak dana je ruska državna televizija (Rusija 1) na svojim Vijestima objavila kako su otkrili fotografije koje, kako su tvrdili, dolaze s filmskog seta koji Bijele kacige (za jedne humanitarci, za druge skoro pa teroristi) koriste za lažiranje snimki o žrtvama napada Vladinih snaga.

I doista, na fotografijama se vide kamere, okrvavljeni umjetni udovi, djeca našminkama kao da su žrtve napada…
Problem je što slike doista dolaze s pravog filmskog seta. Objavljene su još u veljači na facebook stranicama sirijskog filma »Revolution man«, koji govori o fotoreporteru koji je došao u Siriju u potrazi za novcem i međunarodnom slavom, ali se spetljao s teroristima kojima je pomogao da lažiraju napad kemijskim oružjem.

Medijska pismenost

Glavni urednik portala Faktograf.hr, namijenjenog provjeri činjenica, Petar Vidov, kaže kako mu je na pitanje o tome kome uopće vjerovati užasno teško odgovoriti. »I ja se isto sam to često pitam i jedino čega sam se uspio dosjetiti je da niti jednu informaciju ne uzimam zdravo za gotovo, dok je ne mogu dobiti iz više različitih izvora«, kaže Vidov. Pritom, jasno, u obzir uzima i kredibilitet izvora informacije koji se, jasno, temelji na njegovom iskustvu.

»Recimo, ako Russia today objavi da je napad kemijskom oružjem lažna vijest, naravno da u to neću povjerovati na prvu«, objašnjava Vidov.

U konkretnom slučaju, ističe, čvrsta činjenica je da ni s jedne ni s druge strane još nemamo konkretne i jasne dokaze o tome što se dogodilo. »Ja ću, recimo, vjerovati Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kad kaže da su kod žrtava zabilježili simptome nečega što izgleda kao kemijsko trovanje – ali na pitanje tko je odgovoran za to što se dogodilo i što je u napadu korišteno, niti jedan relevantni svjetski medij još nije ponudio konačan odgovor«, kaže Vidov.

Ističe, kad je Sirija u pitanju i neobičnu situaciju da se u nekim hrvatskim mainstream medijima vrlo jednostrano prenose teze koje idu isključivo u prilog jednoj strani, onu koju drži vladajući režim i Rusija. Vidov ne želi tvrditi da je nelegitimno propitivati je li napad na Dumu izrežiran, ali bezrezervno zauzeti takav stav je, smatra, previše. Čak i ako se u konačnici pokaže da se kemijski napad nije dogodio, smatra da su takvi tekstovi u domaćim medijima klasičan primjer onog što se naziva lažnim vijestima i propagandom.

Di je zastava, Vojislave?

Fejkani Obama koji psuje, snimke i slike iz Sirije, ruske vijesti – sve to možda zvuči prosječnom hrvatskom uhu malo udaljeno od lokalne stvarnosti u kojoj živi. No, za stari, dobri propagandni rat možda i ne trebaju FakeApp-ovi i skupi redatelji, a učinak može biti golem. Recimo, Šešelj. Hrvatska i Srbija upravo dostižu jednu od najnižih točki međusobnih odnosa otkad je utihnulo oružje. Ministar obrane Republike Srbije ne smije u Hrvatsku, ministar obrane RH u Srbiju, spominje se povlačenje veleposlanika... A sve zato jer je ratni zločinac i politički zli klaun Vojislav Šešelj gazio hrvatsku zastavu prošlog tjedna u Beogradu.

Snimke incidenta, međutim, nema.
Zastava je, vele iz skupštine Republike Srbije, bila u mrtvom kutu kamera. A Šešelju i njegovima, valjda, nije palo na pamet da bi mogli uključiti mobitel.

Laže li Šešelj o gaženju zastave ili ne, savršeno je nebitno. Učinak je, naime, postignut, a da nitko sa sigurnošću ne zna je li se incident doista i dogodio. E sad, zamislite kakve se mogućnosti otvaraju kad (i ako) ekstremisti iz »regiona« doista uđu u 21. stoljeće...

No, kako se uopće snaći u svijetu sa »tisuću« komunikacijskih kanala i izvora vijesti, lažnim informacijama, snimkama, prilozima, a koji se, pritom, sve više usložnjava, kao što se vidi na primjeru s početka ovog teksta.

»Jedino rješenje je inzistiranje na medijskoj pismenosti. Živimo u dobu kad informacije dolaze iz toliko različitih izvora da je to kaos u kojem se većina ljudi ne snalazi. Iako mi je to posao i ja se ponekad teško snalazim.

Moramo jednostavno dovesti građane na razinu medijske pismenosti koja je dovoljna da počnu prepoznavati kredibilne i nekredibilne izvore informacija«, kaže Vidov, zaključujući kako je to pitanje odgovornosti življenja u digitalnom društvu.

Medijska pismenost u zemlji koja još nije ni izbliza »provarila« građanski odgoj?

Zvuči kao dobar početak nove zavjere protiv izvornog hrvatskog i katoličkog duha.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka