Analitičari o potezima Vlade

Jurčić i Lovrinčević: Oslabljena pregovaračka pozicija Hrvatske u procesu monetizacije

Darko Pajić

NL arhiva

NL arhiva

Vlada je unaprijed rekla koliko novca očekuje, pa sada svi ponuđači namještaju ponudu u svoju korist kako bi ona bila što manja. To je nedopustiva situacija, ističe Jurčić



RIJEKA Odluka o smanjenju naknade iz trošarine Hrvatskih autocesta sa 60 na 20 lipa po prodanoj litri goriva, štetna je i neodgovorna, te slabi pregovaračku poziciju hrvatske Vlade u procesu monetizacije.


Ovo mišljenje dijele ekonomski analitičari Ljubo Jurčić i Željko Lovrinčević, koji ipak na različite načine analiziraju pripremu najveće investicije u Hrvatskoj, a to bi trebala biti monetizacija oko 1.024 kilometara autocesta na razdoblje od narednih 30 do 50 godina.


Ljubo Jurčić smatra kako se u postupak monetizacije krenulo bez pripreme i kvalitetne analize, bez studija rentabilnosti autocesta, analize dugoročne društvene koristi, prihoda i troškova.  




– Krenulo se krajnje naivno i nestručno, jer nismo pripremili dokumente iz kojih bi bilo jasno kakvog koncesionara želimo i pod kojim uvjetima. Nismo čuli ni jedno stručno argumentirano obrazloženje za monetizaciju, jer je cijeli projekt postavljen s aspekta problema popunjavanja državnog proračuna. Vlada naprosto želi prihod od 2 ili 3 milijarde eura, a nitko se ne pita koliko to dugoročno Hrvatsku košta i kako se taj posao isplati koncesionarima, a ne isplati nama. Da natječaj ide bez ozbiljne pripreme i podloge pokazuje i činjenica da je Vlada unaprijed rekla koliko novca očekuje u monetizaciji, pa sada svi ponuđači namještaju ponudu u svoju korist kako bi ona bila što manja. To je nedopustiva situacija.


Porazna priča


Mi smo trošarine za HAC i uveli da bi se autoceste mogle graditi, a sada ih oduzimamo i ponašamo se neprijateljski prema vlastitoj imovini. Time se slabi i pregovaračka pozicija Hrvatske u pregovorima o monetizaciji i vodimo vodu na mlin stranog koncesionara. Poruka je da se ide upropastiti državnu firmu kako bi se ona privatizirala, jer je neuspješna, a to smo već imali u Hrvatskoj i nije dobro završilo, ističe Jurčić, koji zatim dodaje da dugove autocesta država može jeftinije financirati nego privatni koncesionar, jer će on obračunati kamatu na svoj kapital, koja će biti veća nego za državu.



Ponude će realno biti na razini oko 2 milijarde eura u gotovini, a ostalo će biti investicije. Problem je i što se monetizacija odužila, a vjerojatno će trajati još duže, jer tek predstoji odluka Ustavnog suda o legalnosti referenduma. Čak i ako referenduma ne bude Vlada će doći u vremenski cajtnot i neće imati legitimitet za donošenje tako važne odluke, jer se monetizacija može dogoditi tek u predizbornom razdoblju. Zbog toga je svakim danom legitimitet Vlade sve manji i manji kad je riječ o monetizaciji, smatra Lovrinčević.



– I ovi posljednji podaci o porastu prometa i prihoda u HAC-u i ARZ-u pokazuju da povećanje prometa ne ovisi o koncesionaru, već o gospodarskoj situaciji. Autoceste se isplaćuju iz aktivnosti koje su rezultat ekonomske politike. Da je ona u Hrvatskoj dobra nitko ne bi ni pričao o monetizaciji. Moramo također računati da će privatnik svesti na minimum razinu održavanja autoceste, da će smanjiti broj zaposlenih i dovesti jeftiniju radnu snagu iz Bugarske i Rumunjske. Ova je priča porazna i zato što se bojimo vlastite samostalnosti. Ako ne znamo upravljati autocestama, kako ćemo onda upravljati državom? Možemo onda i cijelu Vladu dati u koncesiju, zaključuje Jurčić.


Preuranjena odluka


Željko Lovrinčević također smatra kako odluka o preusmjeravanja udjela iz trošarina iz Hrvatskih autocesta prema HŽ Infrastrukturi i Hrvatskim cestama nije bila dobra i nije polučila željene efekte.


– Ta je odluka bila u najmanju ruku preuranjena, u željeznici se nije  ništa značajnije napravilo s tim sredstvima, jer nije bilo pripremljenih projekata, a HAC je ostao bez novca, iako ima velike dugove i tekuće obveze. Zbog toga se država mora dogovarati sa Europskom komisijom da HAC dobije odobrenje za novo zaduživanje. HAC je mogao barem pola godine ili duže imati prihode dok HŽ ne pripremi projekte, a ovako je to dodatni trošak. Zbog toga je značajno oslabljena pregovaračka pozicija Hrvatske u procesu monetizacije, jer se HAC nalazi u bezizlaznoj situaciji. Mislim da će ponuda potencijalnih koncesionara biti puno manja od očekivanja države, kao i da će se ponuditi isplata dijela novca u gotovini, dok će ostali iznos predstavljati dugoročno ulaganje u autoceste, ističe Lovrinčević.