Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić digao je medijsku buru prozivkama ustavnih sudaca. U intervjuu za Novi list nije želio dodatno obrazlagati svoje navode, tek je još jednom istaknuo da čitavo pravosuđe i Ustavni sud moraju proživjeti katarzu koju je, smatra, zakonodavna i izvršna vlast prošla.

Dovršavate kadroviranja unutar policijskog sustava, imenovan je i novi ravnatelj policije, Marko Srdarević. Jeste li zadovoljni odabranim rješenjima?

– Zadovoljan sam. Stvorili su se uvjeti da se organizira procedura za sam izbor glavnog ravnatelja, a došli smo do čovjeka koji objedinjava potrebne karakteristike za koje sam smatrao da ih mora imati. Čovjek je stručan, ima veliko poslovno iskustvo jer je radio na svim pozicijama unutar policijskog sustava. Objedinjuje i domoljublje jer je višestruko odlikovani dragovoljac Domovinskog rata, te ono što je najvažnije u ovom trenutku – apsolutno je nevezan uz bilo kakvu politiku ili interesne grupe.

A kako ide restrukturiranje policije, čini se kako su otpori lokalnih zajednica i političara izuzetno veliki?

– Ljudi se boje promjena, i nabolje. Došli smo do faze kad se policija mora funkcionalno reorganizirati i tu činjenicu nitko ne spori. Vođen tom činjenicom, došao sam do ideje, osnovan je stručni tim koji je napravio uvid u četiri županije i na osnovi toga napravio radni prijedlog. Taj prijedlog je takav kakav je i on će sada ući u javnu raspravu. Vidim jedan politički i stručni konsenzus na kraju oko toga.

Ali jasno vam je da ćete u vezi s tim imati otpore lokalnih politika. Pa medijski najjači otpor dolazi iz Dubrovnika, iz vaše županije.

– To i jest jedan od razloga zašto idemo u promjene. Župani su zauzeli stav da su policijske uprave nešto što je njihova infrastruktura nakon što dođu na te pozicije. Nama je cilj da policija postane funkcionalnija i da se ljude izgura iz ureda. Mi smo računali, ovakvom reorganizacijom bismo dobili 1.300 ljudi više za operativne poslove, za »core business«. Mi policajcu moramo dignuti ugled u društvu, moramo mu dati bolje financijske uvjete, ali moramo i biti funkcionalniji.

Kad smo kod toga, hoće li biti povećanja proračuna za MUP?

– Bit će u istim okvirima, ali mi smo uspjeli dosta toga uštedjeti i ja nastavljam s onim što sam već počeo, običnim policajcima nastavljamo povećavati primanja. Koeficijent im se diže s 0,80 na 0,85, nastavljamo prema izjednačavanju njihovog koeficijenta prema, na primjer, carinicima. To će se odnositi na 9.700 ljudi unutar sustava, za što je trebalo osigurati dodatnih 36 milijuna kuna.

Kad će to vrijediti za policajce, od Nove godine?

– Ne vjerujem da ćemo stići od 1. siječnja, ali evo, mogu reći da će biti u prvom kvartalu sljedeće godine.

Normalnija atmosfera

Kod vašeg prvog imenovanja u Vladu, upravo se oko ministra unutarnjih poslova lomilo najviše kopalja.

– Oni koji su trebali otići su otišli, sad su atmosfera i politički ambijent ipak mnogo normalniji, i evo, imenovanje gospodina Srdarevića na mjesto ravnatelja je novi korak nabolje.

Dobro, kažete da je sad ambijent bolji, ali onda se zbilja najviše prepiralo oko MUP-a?

– Vjerujte, to je bilo tako brutalno, išlo se na osobnoj razini, od pretresanja mog privatnog života, moje karijere, mog učešća u Domovinskom ratu… To je politika koja se zasnivala na osobnoj difamaciji političkih protivnika. Slomili smo kralježnicu toj i takvoj klijentelističkoj politici koja je bila u vrhu sve tri vlasti. Cilj je zadržati ovaj ukupni politički ambijent dovoljno dugo da se sve promjene ostvare i cilj je uvjeriti ljude koji su se makli od politike da se vrate. Na taj način ćemo, nadam se, vrlo brzo omogućiti Hrvatskoj da prodiše, i ako su nam već djeca otišla van, da bar unucima omogućimo da se vrate.

Spominjete sve tri vlasti, ali evo, da se sve sutra sredi, nama ostaje pitanje pravosuđa koje je jednostavno loše, zatvarali mi oči ili ne. Što napraviti?

– Činjenica je da javnost ima naglašeno nepovjerenje u pravosuđe. Vjerujem da je tome pridonio i izbor ustavnih sudaca kakav smo imali. Pravna sigurnost, a time i učinkovito pravosuđe, temeljne su postavke svakog uređenog društva. Zaključak je jasan.

Shvaćate li da kao ministar unutarnjih poslova govorite da je jedna od temeljnih institucija demokratskog društva, što ustavni sudovi jesu, u Hrvatskoj zagađena?

– Izvršna i zakonodavna vlast su doživjele velike promjene, i sudbena to mora proći. I oni moraju proći svoju katarzu.

Čitav sudski establišment će se sad sigurno buniti da je to napad na neovisnost sudstva. To im je stalna obrana kad ih se kritizira.

– Nemam namjeru, niti se miješam u neovisnost sudstva. Sudbena vlast mora biti neovisna i bit će. Ali i oni tu katarzu jednostavno moraju proći. Što se to prije dogodi, Hrvatskoj će biti bolje.

Kultura nerada

Ne volite općenita pitanja, ali dopustite samo jedno: što napraviti s korupcijom, koja je u Hrvatskoj sustavni problem, a ne izuzetak?

– Rješenje je u promjeni ambijenta. Rješenje je da se u politiku vrate pošteni ljudi koji trenutno bježe od nje. Bit ću slobodan reći da se izvlače od odgovornosti. Svi oni koji govore da su političari ovakvi ili onakvi, to može stajati, ali ja pozivam sve odgovorne i samoostvarene ljude da uđu u politiku, bez obzira na stranku ili političko opredjeljenje. Da se na taj način digne ukupna kvaliteta politike i da se krenu boriti. To može stvoriti bolji ambijent, koji će podrazumijevati realne i radne odnose. Moramo ovu kulturu nerada u državi promijeniti kulturom rada. Odgovorno tvrdim, Hrvatska nije u krizi, nego treba uspostaviti red.

Moram vas pitati o »poreznom USKOK-u«, iakp nije vaš sektor, ali ste ga se i sami doticali prije, govoreći da biste te ljude prihvatili u policiju. Je li loše da se takvu očigledno uspješnu instituciju pokušava oslabiti?

– Mislim da se na kraju ipak uvažio pritisak i zahtjevi javnosti i dijela politike te da će se toj instituciji i dalje dati da radi autonomno. Ne želim previše politički djelovati u ovom razgovoru, ali eto, Most je izgurao tezu o potrebi autonomnosti poreznog USKOK-a. To je sposoban kadar i jasno da bih ih ja uvijek prihvatio u policiji. Ja u policiji stvarno želim razvijati što bolji potencijal i sposobnosti za otkrivanje privrednog kriminala. To u ovom trenutku najviše narušava sigurnost u Republici Hrvatskoj i taj ću potencijal razvijati.

Spominjete privredni kriminal, koji pokazuje sve veću tendenciju internacionalizacije. Kakva je hrvatska policija po pitanju suradnje s drugim državama?

– Policija dobro surađuje i na međunarodnoj sceni, koliko god to zbog legislative bilo teško. Ono što se treba napraviti je promjena smjera, da bi vi danas nekome oduzeli imovinu, morate pravomoćno dokazati kazneno djelo. Iako postoje sasvim dovoljne zakonske osnove da se imovina privremeno zaplijeni ako je sumnjiv izvor sredstava, pa se onda osobi vrati ukoliko može dokazati porijeklo. Ili im se oduzme za stalno ako ne uspije.

U kojoj smo fazi s graničnom policijom, odnosno ispunjenjem svih uvjeta za Šengenski režim? Jest da je taj režim sad postao upitan i u samoj Europi, ali nama je bio detektiran kao cilj.

– Ma ne bih rekao da je upitan u Europi, činjenica je da se čitava Unija susreće s brojnim izazovima, ali u nevolji ljudi pronađu zajednički jezik. Šengen nije upitan, to je jedna od najvećih vrednota, zajedništvo nema alternativu, koliko god to netko htio negirati. Treba li neke stvari mijenjati koje nisu dobre – treba, treba razgovarati. Što se tiče nas, mi smo na dobrom tragu da uđemo u Šengensku zonu. Nedostaje nam još nešto tehničkih i infrastrukturnih uvjeta, ali objektivno sagledavajući, može se pretpostaviti da ćemo do sredine 2018. godine biti unutra.

Kad smo već kod Šengena i granica, jesmo li mi spremni za moguće probleme i po pitanju terorizma?

– Tako općenita pitanja i samo nametanje riječi terorizam je bespredmetno. Kad bismo išli analizirati, ovo se najviše spominje zapravo samo zato što svi pričaju o terorizmu. Motiv terorizma treba tražiti izvan pojedinih vjera, izvan pojedinih naroda i prostora, treba ga vezati uz konkretne motive, koji su jednaki i na ovom prostoru i u Americi i diljem svijeta. Stoga ovom problemu treba pristupati puno konkretnije, vodeći računa da se nikog ne etiketira. Hrvatska pak ima velike snage usmjerene na to, uvjeravam vas da sve potrebne službe dobro surađuju i da je Hrvatska sigurna zemlja, što je nužno u ovom trenutku primijetiti. Uz sve to, Hrvatska je i humana, solidarna i odgovorna članica Europske unije.

Humani i odgovorni

Kad spominjemo humanost, Hrvatska je definitivno bila među najhumanijim državama kad se događao migrantski val. Jesmo li spremni za mogućnost da nam se ta humanost, s obzirom na razvoj situacije u Europi, obije o glavu?

– Točno je, pokazali smo se humanima i odgovornima. Zapravo vam je sve to kao i s terorizmom. Mi smo se u onom prvom migrantskom valu bavili posljedicama i bavit ćemo se posljedicama i dalje. U tome treba sačuvati humanost, ali i odgovornost prema ostalim članicama EU-a. Što je ovdje bitno? Zajednička europska politika je štićenje vanjske granice, a ilegalne procese dovesti u legalnu sferu. Da plastično objasnim, mi smo nedavno na granici sa Srbijom spriječili ulazak preko sto migranata, koji su ilegalno pokušali prijeći granicu.

Zašto? Zato što u ovom trenutku nema nikakve osnove da se u Hrvatsku ulazi ilegalno. I to ćemo spriječiti svim silama. I dalje ćemo ostati i humani i solidarni, ali ćemo biti i odgovorni. Hrvatska u ovom trenutku, a to odgovorno tvrdim, puno većih problema ima s korupcijom, pljačkom u privatizaciji, gospodarskim kriminalom i ostavštinom svih krivih politika, nego li s migracijama. Na našem teritoriju je u ovom trenutku po svim osnovama oko 600 migranata i to stvarno nisu neke velike brojke.

Dobro, ali sve ovo što nabrajate su sistemska pitanja u Hrvatskoj, dok je migrantska kriza ipak bio iznenadni događaj.

– Mi moramo svi skupa shvatiti da migrantska kriza više nije kriza, to je sad već jedno stanje. Na njega se možemo i moramo naviknuti, a ovo stanje će se riješiti kruhom, a ne oružjem. Mi moramo stvoriti život na prostorima odakle ti ljudi dolaze.

Moram vas pitati o KSET-u, jedan ste od prvih ministara koji su se i javno i institucionalno ispričali zbog pogreške policije. Što vas je ponukalo na to i hoće li ovo pomoći u sređivanju nepravilnosti i unutar policije?

– Postoji točne procedure kako policija postupa. U ovom slučaju, policija je pogriješila. Stvar neke sociološke higijene je da se ispričate kad pogriješite. Ja to nisam napravio zbog nekakve popularnosti jer bih to onda radio u predizbornoj kampanji, a ne nakon izbora, nego zato što je to ispravno. Ja sam kod dekana tog fakulteta bio tri dana prije jer smo dogovarali zajedničku suradnju na obrazovanju informatičkih kadrova, zbilja sam bio dobro primljen i suradnja će se razvijati. Policija može pogriješiti, kao i svaka druga institucija i zato sam se fakultetu ispričao, a kako bih se ispričao i samim glazbenicima, odlučio sam otići na ponovljeni koncert. Smatram da razina ministra nije samo da ide po domjencima i slično, nego da dođe u narod i kaže: »Evo ljudi, pogriješili smo, oprostite«.