Na uvoznoj nafti, a uvozimo je 80 posto, zarađuju uvozni lobiji, a građani je plaćaju više nego što će ikada plaćati hrvatsku naftu. Kompanije koje uvoze naftu, plin, struju ne gledaju blagonaklono na gradnju Plomina jer on znači manje struje iz uvoza, a projekt eksploatacije nafte i plina u Jadranu znači manje uvoza tih energenata
Od završetka predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, nagađa se o datumu parlamentarnih izbora, pa se u špekulacijama o Vladinim potezima za popravljanjem rejtinga kod birača spominje i javna ponuda u HEP-u. No, u resoru ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, potpredsjednika HNS-a, i bez toga se događaju stvari koje javnost prati sa zanimanjem: pregovori s MOL-om oko upravljnja Inom, sudbina domaćih rafinerija, ali i budućnost plana o eksploataciji nafte i plina u Jadranu.
Jeste li se u Vladi dogovorili kad će biti parlamentarni izbori? Razgovarate li već o tome?
– Nismo o tome razgovarali u Vladi, ali jesmo unutar HNS-a. Premijer i predsjednica HNS-a vrlo brzo će razgovarati o mogućim terminima izbora. Hoće li izbori biti prije jeseni?
– Ostavimo predsjednicima stranaka da prvo razgovaraju o tome.
Hoćemo li prije tih izbora imati javnu ponudu dionica HEP-a. To se spominje kao predizborni adut Vlade? – Prvi korak za IPO u HEP-u odavno je upisan u planu upravljanja državnom imovinom. To znači da treba angažirati savjetnike koji bi do ljeta trebali završiti posao pa će se tek tada moći razgovarati o tome kad bi mogao ići IPO, u kojim postocima, u kojima iznosima, na kojim tržištima, prema kojima investitorima. Prije ljeta svakako neće biti javne ponude.
Znači ništa od IPO-a prije izbora. Možda na kraju pripremate taj postupak za buduću Vladu. – Nisam pokrenuo istraživanja u Jadranu, zbog čega dobivam ozbiljne »batine«, niti ugovaranje Plomina, niti LNG da bih prerezao vrpce prije izbora, jer mislim da se ljudima rezanje vrpci previše puta prodalo i da se to više ne smije činiti. Ni istraživanje i eksploatacija plina i nafte, ni IPO HEP-a ne mogu biti politika jednog ministra, jedne Vlade, jednog mandata. To je projekt koji je dio nacionalne energetske politike u kojoj HEP izlazi na burzu da bi s novim kapitalom išao na regionalna tržišta. HEP mora postati regionalni energetski div, a ne samo hrvatski. To je razlog zbog kojeg se ide u IPO. To nije pitanje tko je danas ministar gospodarstva i nije samo pitanje ove Vlade. Treba pokrenuti taj proces i tijekom tog procesa svi se trebamo usuglasiti koji su nacionalni interesi. Može biti kritika oko pristupa, oko toga treba li biti sporije ili brže. Ali strateški cilj da HEP širi tržište mora biti svima u interesu.
Kad kažete svi, mislite na cijelu političku scenu u zemlji? – Mislim na ključne faktore političke scene. Komunicirat ćemo o tome na odborima, u parlamentu. Naravno da ćemo saslušati sve koji imaju prijedloge kako bi taj projekt bio što bolji.
Izađe na vidjelo
Isti se cilj spominjao i kad se krenulo u privatizaciju Ine prije 12 godina, pa opet prije sedam-osam godina, ali Ina nije širila nego gubila tržište. Kako izbjeći ponavljanje u HEP-u?
– To se može izbjeći na dva načina. Prvo, politika i oni koji su dionici politike moraju znati da oni koji danas misle krasti u Hrvatskoj moraju završiti u zatvoru i dobar dio je tako završio. Politika si više ne smije dozvoliti da ponovi greške Ali birači ne zaziru od takvih, oni ih na izborima nagrade. – Zato je drugi uvjet da građani na izborima kazne lopove i kriminalce.
Ali, evo, vi imate kandidata za gradonačelnika Dubrovnika Andru Vlahušića uz kojeg se vežu optužnice za to da je kršio zakon. Vrlo je vjerojatno da će opet pobijediti. Zašto vam je kandidat ako ima optužnice?
– Zato što mislimo da nije napravio nikakvu direktnu štetu, niti je financijski oštetio grad i svoje sugrađane. Stalno imamo te izlike. Da presuda nije pravomoćna, optužnica je namještena, optužnica je politički motivirana. Imamo inflaciju optužnica i kandidata s optužnicama i nikome to ne smeta.
– Prije ili kasnije na vidjelo izađe tko je stvarno počinio kazneno djelo i učinio štetu državi, sebi u korist, a tko je napravio prekršaj i kažnjen je zbog propusta, ali nije oštetio državu. Da, u Hrvatskoj u posljednje vrijeme imamo puno optužnica i sve one koji su na bilo koji način prekršili zakon treba kazniti, posebno one koji su korupcijom oštetili narod za svoju korist.
Vratimo se HEP-u. Ima li HEP znanja i snage biti regionalni igrač?
– HEP ima jako puno znanja, puno pametnih i iskusnih ljudi u svom sustavu i oni tvrtku mogu učiniti jakom elektroenergetskom kompanijom u regiji. Uostalom, već danas je HEP najjači u regiji. Činjenica je i da je doma izgubio 15 posto tržišta i devet posto prihoda.
– I to je jedan od razloga zašto je cilj »napasti« regionalna tržišta Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Mađarske, pa i Italije. HEP mora izaći van. To je cilj IPO-a, da imamo tvrtku koja radi po burzovnim pravilima, ali i da ima kapital da krene u akvizicije i osvajanje tržišta. Budućnost HEP-a je da postane energetski lider u regiji, onaj koji upravlja elektroenergetskom politikom u regiji.
Je li ta ideja, pa i realizacija zakašnjela? – Još uvijek se dijele karte na tržištima. Još uvijek nitko nije konsolidirao regionalno tržište. Nije kasno da HEP konsolidira regiju. No, nešto se mora činiti i i doma. Sad je dobro jer imamo kišne godine, ali HEP se stalno muči oko tih svojih velikih projekata poput Plomina. Mučila se s time i bivša Vlada, ali ni sada nije sigurno da će se Plomin graditi.
– Mislim da je na tom projektu puno velikih stvari napravljeno. To je investicija od 800 milijuna eura i to se ne može dogovoriti u godinu dana. Govorimo o obvezujućim ugovorima koji vrijede jako puno.
Ali mi se još kao društvo nismo dogovorili je li dobro graditi taj Plomin, nismo se dogovorili ni da o njemu razgovaramo argumentima. – Rijetko ćemo dobiti projekt za koji će cijelo društvo, uključujući nevladin sektor, poziciju, opoziciju, postići konsenzus. Uvijek će netko neku temu pokušati iskoristiti za svoje partikularne interese. Nije to dobro, ali teško je očekivati apsolutni konsenzus. Koliko god neki projekt bio dobar i važan za cijelu državu uvijek će netko biti protiv njega.
Stavovi MOL-a
Kako se stvari razvijaju u Ini? – Nisam zadovoljan kako se stvari razvijaju u Ini od 2005. godine i zato je moj posao učiniti maksimalno koliko je moguće kako bi se popravilo stanje u ovoj našoj strateški važnoj kompaniji. Ono čime mogu biti zadovoljan je da smo tijekom pregovora definirali jasne pozicije koje zastupaju dvije strane, kao i da smo danas u mogućnosti spriječiti donošenje daljnjih štetnih odluka, što smo jasno potvrdili u nekoliko slučajeva.
Prije tri mjeseca Ina je pokušavala organizirati sjednicu uprave na kojoj bi se odlučilo o gašenju sisačke rafinerije, pa je onda »iscurila« ideja o izvozu nafte, što praktički znači gašenje Siska. Sisak će ipak ponovo raditi, što ako se za koji mjesec Ina opet vrati na početne pozicije. Ako nafta završi u izvozu? – Nije to dobro ni za Inu, ali ni za MOL grupu. Pokušat ćemo prvo razgovorom, a ako treba i nekim odlukama, ukazati da je to neisplativo, prvenstveno za Inu, pa onda i za MOL. MOL je donedavno govorio i da će iz Ine povući dobit iz prijašnjih godina, pa su odustali od toga. Onda su najavili zatvaranje Siska, pa su odustali i od toga. Puno ideja su imali, ali su u konačnici shvatili da to nije dobro za kompaniju.
U javnost stalno izlaze najave da se Vlada sprema na prodaju 19 posto dionica u Ini. Hoće li se to dogoditi? – Mi o tome nikada nismo razgovarali, niti ćemo prodavati 19 posto dionica u Ini.
Ali te dionice kao da ni nemate, ne uspijevate puno napraviti ni s više od 44 posto. U pat poziciji ste. – U poziciji smo u koju nas je doveo Sanaderov ugovor i borimo se to promijeniti. Očekujem da će se u prvoj polovini 2016. godine završiti arbitraža u Ženevi. Ali Ina ne može stajati više od godinu dana.
– Do tada ovisimo isključivo o dogovoru dioničara. Spominje li MOL ponovno prodaju Ine? – Od početka sam bio skeptičan prema njihovim najavama i tvrdio sam da će se biti lakše dogovoriti nego prodati Inu.
Kad su privatizirana velika brodogradilišta, a alternativa je bila likvidacija, činilo se da je ta privatizacija samo odgoda likvidacije dok se ne uđe u EU. Iako su gotovo dvije godine kasnije brodogradilišta još živa, je li likvidacija i dalje prijetnja škverovima? – Programi restrukturiranja se većim dijelom ispunjavaju i vjerujem da će brodogradilišta, kad ti programi završe 2017. godine, biti konkurentna. Vjerujete da ćemo 2017. godine imati ta tri brodogradilišta? – Uvjeren sam u to. Što će biti s tvrtkama koje su izdvojene iz »3. maja«? Koliko je dugo održivo stanje u kojem ljudi rade bez plaće mjesecima, a onda kad više ne mogu država da novac za plaće? – I te tvrtke treba što prije privatizirati, kao i brodogradilišta. Pored velikih brodogradilišta imamo desetke malih brodogradilišta u privatnim rukama koja jako dobro rade i tu se vidi naše znanje i mogućnosti. Zašto se to ne bi dogodilo i s tvrtkama izdvojenima iz »3. maja«. Je li od svih velikih brodogradilišta najlošija situacija u »3. maju«? – Sve uprave se žestoko bore da zaposle radnike i održe kompanije.
Zašto tog dogovora onda nema? – Zato što kolege iz MOL-a trebaju promijeniti svoje stavove oko budućnosti Ine.
Planirate li zakon po kojem bi , bez suglasnosti Vlade, zabranili bilo kome izvan EU kupnju Ine? – Radimo na izmjenama zakona o privatizaciji Ine, jer ga moramo uskladiti s europskim pravilima i sve ono što može biti u skladu s europskim zakonodavstvom, a da se zaštite nacionalni interesi i Ina, bit će u tom zakonu.
Je li to onda i suglasnost Vlade za tvrtke izvan EU? – Kao što sam rekao – sve u skladu s europskim zakonodavstvom i s ciljem zaštite Ine i nacionalnih interesa.
Prije godinu dana Vlada SAD-a se ponudila kao posrednik između hrvatske Vlade i MOL-a. Pomaže li to što? – Izabrali smo podupiratelja i on će biti uključen u sljedeći krug pregovora u ožujku, pa ćemo vidjeti funkcionira li taj model. Iskreno se nadam, i moj osjećaj je, da su kolege iz MOL-a shvatili da se ne trebaju truditi uništiti Inu, a time i naštetiti hrvatskim nacionalnim interesima, nego da se s nama trebaju dogovoriti. Mislim da idemo u boljem smjeru nego što je bilo dosad.
Kontrolirani procesi
Dobili ste više od dvije tisuće primjedbi i upita za eksploataciju nafte i plina u Jadranu, a za kopno su takve primjedbe izostale. Što mislite zašto? – Meni je žao što je to tako. To pokazuje kolika je razina znanja kod onih koji tu temu pokušavaju iskoristiti za svoju osobnu korist. I na kopnu moramo poštovati visoke ekološke standarde i najbolje tehnologije. Naš je posao zaštititi i hrvatsko kopno i podzemne vode i poljoprivredno zemljište, jednako kao i Jadran. No, čini se da zaštita kopna, podzemnih voda i plodnog zemljišta ostalima nije tako atraktivna. Nije mi jasno zašto oni koji prijete da će blokirati istraživanja morskim živim zidom, ne prijete da će živim zidom zaustaviti tankere koji prevoze uvoznu naftu Jadranom. Možda bi bilo dobro da to učine. Uvozimo 80 posto nafte koji dolaze tankerima kroz hrvatski Jadran. Tankeri puni nafte su potencijalna ekološka bomba i ispuštaju balastne vode. Bilo bi dobro da naprave živi zid i zaustave uvoznu naftu i tankere koji dolaze u Jadran. To su ekološke bombe. Ali očito žele zaustaviti samo naftu koja se proizvodi u Hrvatskoj. Kako to da to nitko ne spominje? To da Hrvatska poveća svoju proizvodnju nafte je prijetnja, ali uvoz nafte nije.
Bojite li se vi u HNS-u na izborima Čačića? – Ne. Zamjerio vam je da ga promjenama izbornog zakona pokušavate isključiti iz utrke. – Taj prijedlog, koji nije ni prošao, nema nikakve veze s nama. Nemamo niti vremena niti volje baviti se takvim stvarima. HNS se ne treba nikoga bojati, jer HNS od samostalnosti Hrvatske ima parlamentarni status. HNS traži partnere za pobjedu na izborima. Je li to IDS ili cijela Kukuriku koalicija? – Pričekajmo da pregovori završe.
Znam da ste ironični, ali sad kad već to spominjete ima li država pod kontrolom sve te tankere koji s naftom dolaze u Jadran? – To su sve kontrolirani procesi i nemamo ekoloških incidenata. Ako se dogodi nekakav incident on će biti iskontroliran.
Pa dobro nije sve urota uvoznog lobija, zašto je teško vjerovati da se ljudi bore za zaštitu okoliša? – Ako netko misli zaustaviti proizvodnju nafte u Hrvatskoj ja ga pozivam da prvo zaustavi uvoznu naftu, na kojoj zarađuju uvozni lobiji, a hrvatski građani plaćaju više nego što će ikada plaćati hrvatsku naftu. Imamo kompanije koje uvoze naftu, plin, struju i vjerujem da oni ne gledaju blagonaklono na gradnju Plomina jer on znači manje struje iz uvoza, a projekt eksploatacije nafte i plina u Jadranu znači manje uvoza tih energenata.
Nova tržišta
Bili ste u Rusiji. Bilo je prijepora oko toga treba li Hrvatska ići tamo s jakim izaslanstvom. Je li bilo kakvih pritiska iz EU Ili SAD-a da se ne ide u Moskvu? – U planiranju tog posjeta razgovarao sam s našim partnerima i prijateljima i napomenuo da smo mi članica EU i NATO-a postali svojom voljom, svojom odlukom i samim time poštujemo sve odluke, pa tako i one koje se tiču sankcija. No za gospodarsku suradnja u sektorima koji nisu pod sankcijama moj je posao da hrvatskim izvoznicima olakšam šansu ulaska na rusko tržište, bez obzira na sve kritike koje radi toga stižu. Moj posao je i primiti kritike. Svako povećanje izvoza je direktno vezano za povećanje zaposlenosti, ali onda moramo tražiti nova tržišta. Dakle, pritisaka nije bilo, ali je bilo upita.
Jeste li pogriješili s objavom rezultata kvalitete goriva? Zašto se išli s imenom tvrtke i bojite li se tužbe Ivana Čermaka? – Kao ministar u Vladi zadužen sam brinuti o svim građanima, a ispitivanje kontrole goriva odnosi se na jedan dio tržišta koji kontroliramo i jedna je od metoda kojom građanima želimo omogućiti da za zarađeni novac dobiju najkvalitetniji proizvod, u ovom slučaju gorivo, na tržištu. Moja poruka je jasna: svi moraju poštovati zakone i propise ove države, ovlaštene institute i zavode koji ispituju kvalitetu svake robe koju građani plaćaju svojim novcem, a to je i gorivo, a ne skrivati se iza pokušaja kreiranja osobnih obračuna s ministrom.
Jesu li se Rusi interesirali za ulaganja u Hrvatsku, pogotovu energetiku? – Bili su prezentirani investicijski potencijali, prezentirali smo i naše zakone o poticanju ulaganja i strateškim investicijama i iskazan je iznimno velik interes obje strane za suradnju, što je potvrđeno i u direktnim razgovorima gospodarstvenika. Što se tiče energetike bio je jedan panel posebno posvećen toj grani, ali o konkretnim investicijama nije bilo govora.
Sad ste spomenuli zakon o strateškim investicijama. Toliko muke da ga donesete, ali u godinu dana imamo samo pet investicija koje su dobile taj status i to tri javna projeketa i dva privatna. Nije li taj vaš zakon podbacio? – Nije. Veliki broj projekata je spreman za povjerenstvo i očekujemo ih puno više.
Zadnji kavartal prošle godine mogao bi konačno biti vaš prvi kvartal s rastom BDP-a. Je li to incident ili promjena trenda? – Apsolutno promjena trenda koja bi trebala biti zalet za veći rast. Trend se promijenio u 2014. s rastom industrijske proizvodnje i izvoza. Imali smo problema s građevinarstvom i padom potrošnje, ali mjerama Vlade je ta potrošnja sada povećana i ne može biti riječ ni o kakvom incidentu.
