Nazovite to kozmičkom podudarnošću, božjim prstom, igrom slučaja ili kako god, ali doista je nevjerojatna činjenica da je istog dana za objavu pripremljen tekst svjetske inicijative nezavisnih autora i intelektualaca o digitalnim pravima građana, a na riječkom sudu je bivši ravnatelj policije Oliver Grbić svjedočio protiv novina koje su objavile da je naredio akciju nadzora nad novinarima. 

Tekst inicijative je, pritom, objavljen u najcjenjenijim svjetskim medijima i u samo jednom iz Hrvatske – ovom kojeg držite u rukama – dok je isti taj Novi list bio je na optuženičkoj klupi jer je objavio da je bivša vlast pažljivo pratila i analizirala novinarske telefonske kontakte (s bonusom indirektnog praćenja kontakata državnog odvjetnika, te fizičke prismotre glavnog urednika jednih zagrebačkih dnevnih novina).

I tako, igrom sudbine, Boga, ili pukom slučajnošću, na različite stranice istih novina slagale su se istog dana rečenice koje ne mogu biti suprostavljenije.

– S nekoliko klikova mišem država može pristupiti vašem mobilnom uređaju, e-mail adresi, društvenim mrežama i pretragama na internetu. Može pratiti vaša politička stremljenja i aktivnosti te, u suradnji s internet-korporacijama, prikupljati i čuvati vaše podatke kako bi mogla predvidjeti vašu potrošnju i ponašanje (…)

– Masovni nadzor se odnosi prema svakoj osobi kao potencijalnom sumnjivcu i gazi jedan od naših povijesnih dosega – presumpciju nevinosti. Nadzor čini osobu transparentnom dok države i korporacije rade u tajnosti. Kao što smo vidjeli, ova se moć sustavno zloupotrebljava, nabrajali su u svom apelu nobelovci, književnici i intelektualci iz cijelog svijeta.

Istog dana, Oliver Grbić je pred riječkim sudom rekao sljedeće:

Grbić i bjelosvjetski grbići

Na tren valja staviti po strani činjenicu da su Grbić (slavan kao ravnatelj policije i po savjetu Polančecu da HDZ fabricira kaznene prijave protiv opozicije) i njegov tadašnji šef Tomislav Karamarko preko novinara htjeli upecati Mladena Bajića radi curenja informacija u medije, što je bio vrhunac opakog sukoba tadašnjeg ministra unutarnjih poslova i glavnog državnog odvjetnika. Ono što niz kičmu pušta hladne trnce je lakoća kojom je Grbić opisao lakoću bacanja novinarskih komunikacija »analitičkom sektoru« represivnog aparata. I, jasno, činjenica da su izlisti razgovora s mobitela samo jedna od opcija na meniju u »analitičkom sektoru« u 21. stoljeću.

Zaboravimo čak na tren i da se radi o novinarima: dakle, policija i »analitičari« mogu masovno izlistavati sve vaše telefonske pozive unatrag nekoliko mjeseci (barem). Država, dakle, ako joj se baš zamjerite, ima vrlo laku mogućnost da dođe do privatnih podataka koje može protiv vas iskoristiti nevjerojatnom lakoćom. Ako, primjerice, imate ljubavnicu/ljubavnika, teško da će to proći ispod radara »analitike«. Ako se radi, pritom, o istospolnoj vezi, tim bolje.

A pozivi su pritom, samo vrh vrha ledenog brijega. Mobiteli danas bilježe i lokaciju. Dakle, svo kretanje u danu. I to može biti javno. Jer, ako se ima pravo na ispis poziva, bože moj… Društvene mreže? S kim chatate, koga lajkate, tko vas lajka, kakvi su vam politički stavovi? Kolačić za »analitički sektor«. Mailovi, pretrage na Googleu, povijest posjeta internetskim stranicama? Sve to je, kao i izlisti telefonskih poziva, na meniju bjelosvjetskih grbića, koji na to »imaju pravo«.

Kad su u pitanju novinari, stvar je još gora. Jedna od osnovnih stvari koje mediji u svojim najsnažnijim pričama moraju imati je zaštita izvora. Ako vam netko u povjerenju kaže kompromitirajuću informaciju, pa identitet izvora ipak iscuri, ubuduće više ne postojite kao novinar. Kako na takav odnos prema izvoru informacija ima policijsko »pravo« na izliste telefonskih poziva, da sve ostale vrste elektroničkih komunikacija ne spominjemo, nije potrebno puno zamišljati.

Policijskim pravom kako ga je zamišljala bivša vlast praktički se onemogućava novinarski posao (podsjetimo, jednog novinara je špijun i fizički pratio, kao da smo bili iza željezne zavjese ranih šezdesetih, a ne više od desetljeća u 21. stoljeću), ali i šalje snažna poruka onima koji su u strukturi vlasti i razmišljaju o tome da kompromitirajuće poteze politike puste u javnost. Struktura »ima pravo« da vas sve izruči »analizi«. Pazite što radite.

Maljem na Internet

S druge strane, donekle utješno može biti što su stvari na globalnoj razini još luđe. Tajne službe diljem svijeta prikupljaju praktički sve elektronske komunikacije do kojih mogu doći. Britanski The Guardian, koji je objavio najviše otkrića o globalnoj potencijalnoj špijunaži svih građana, na osnovu dokumenata Edwarda Snowdena, je pod nevjerojatnim pritiskom tamošnje vlasti. Ludilo je išlo dotle da je britanska vlast naredila fizičko uništenje Guardianovog laptopa s hard diskom na kojem su se nalazili Snowdenovi dokumenti. Što je i obavljeno: u podrumu britanskog dnevnika, vladini službenici došli su i čekićem smrvili laptop. Scena koja, sasvim sigurno, može figurirati u Letećem cirkusu Monty Pythona, barem dok ne dođe vijest da su britanski službenici čekićem smrvili Internet. I sve USB-ove na svijetu. I diskove. I flopije. I one velike, pod 5.25 inča. I papir. I glinene pločice.

Zbog objave tekstova nastalih na osnovu Snowdenovih dokumenata, glavnog urednika Guardiana Alana Rusbridgera saslušavao je i odbor britanskog parlamenta. S kojeg je sletilo najjadnije od svih pitanja: »Volite li vi svoju zemlju«. Britanski kolega se dobro snašao, vješti su ti vražji novinari, odgovorivši kako posebno voli njenu demokraciju i slobodu medija.

Iako bi možda, svim tim odborima i »analitičkim sektorima«, jedini pravi odgovor na takvo pitanje bio: »A što to vas boli briga«. No, s nosom duboko u svim našim komunikacijama, na što, je li, »imaju pravo«, izgleda kao da je jedino pitanje kad će koja zemlja imati političku vlast dovoljno »hrabru« da svo to bogatstvo mogućnosti za »analizu« jednostavno i potpuno zloupotrijebi.

A kad se to dogodi, dragi čitatelji, teško da ćete imati ikog da vas o tome izvijesti. Uostalom, ako se netko i odvaži – hoćete li se vi usuditi kliknuti na link znajući da sve što kliknete može biti upotrijebljeno protiv vas?

Da, u svijetu se upravo vodi teška bitka između globalne demokratičnosti i globalnog nadzora. Nevjerojatno je samo kako se slična lokalna bitka vremenski poklopila sa svjetskim vapajem protiv pretjerane revnosti »analitičkog sektora«.

Obje bitke, naravno, nastavljaju se i dalje.