Nasilje PROTIV LGBT osoba je istinski paneuropski fenomen, motiviran nacionalizmom, tradicionalizmom i vjerskim fundamentalizmom
Brojna su dosadašnja istraživanja pokušala odgovoriti na pitanje jesu li ekonomski razvijene zemlje svijeta tolerantnije prema svojim manjinama, pa tako i LGBT osobama. I makar u Europi ekonomska snaga i neovisnost uglavnom idu ruku pod ruku s većom tolerancijom u društvu općenito, drugdje u svijetu, primjerice u bogatim arapskim zemljama, to nije tako.
Ovdje, kod kuće u Hrvatskoj, uoči referenduma o braku kao zajednici muškarca i žene, društvo se pak podijelilo na dva tabora, i čini se da se vraćamo nekoliko koraka natrag, pri čemu pravi korak naprijed nikad nismo niti učinili. Ranija istraživanja, poput onog belgijske nevladine organizacije ILGA o homofobiji, rađenom pod pokroviteljstvom EU-a prošle godine, kaže da je Hrvatska, barem u regiji, najtolerantnija prema homoseksualcima, najhomofobnije su pak Makedonija i Kosovo.
Belgijsko istraživanje ustanovilo je da se BiH, primjerice, opasno približila izrazito homofobnim državama poput Rusije ili Ukrajine, dok su općenito najtolerantnije u Europi Švedska i Velika Britanija.
Govor mržnje
»Nasuprot uvriježenom mišljenju da su prava LGBT osoba u EU zaštićena, ovo istraživanje ipak pokazuje da je diskriminacija seksualnih manjina u porastu. Nasilje PROTIV LGBT osoba je istinski paneuropski fenomen, motiviran nacionalizmom, tradicionalizmom i vjerskim fundamentalizmom«, navodi se u istraživanju, koje je kao posebno negativan primjer navelo Mađarsku, državu čiji je parlament seksualne manjine izbrisao iz Zakona o sprječavanju diskriminacije, i gdje je zabilježen povećan broj slučajeva prijetnji i nasilja prema LGBT osobama od strane desnih ekstremista. Prozvane su, međutim, i Grčka, u kojoj su se pripadnici neonacističke »Zlatne zore« okomili ne samo na imigrante i osobe tamnije puti, nego i na seksualne manjine, kao i Bugarska, u kojoj je, navodi se u istraživanju, »govor mržnje prema LGBT osobama sasvim uobičajen čak i kod nosilaca najviših javnih funkcija«. Kako pak stoji u zaključku, poražavajuće je što ni jedna europska institucija, osim EU Parlamenta, zapravo aktivno ne promovira antidiskriminacijsku LGBT politiku niti ima strategiju rješavanja ovog problema.
Udruženje lezbijki i gejeva Njemačke zajedno s Turskim savezom Berlina na početku svake nove školske godine, počev od 2011., učenicima i njihovim nastavnicima u Berlinu dijele letke s informacijama o istospolnim vezama. Letak se štampa na njemačkom, turskom i arapskom jeziku. Kako napominju aktivisti, homoseksualci su i dalje često izloženi diskriminaciji i predrasudama, pri čemu je problem posebno velik među mladom migrantskom populacijom. Prije nekoliko godina Turski savez Berlina podržao je i akciju Udruženja lezbijki i homoseksualaca protiv homofobije pod nazivom »Kai je homoseksualac, Murat također«.
Ipak, u globalu, Europa je svjetski lider u izjednačavanju prava LGBT osoba s pravima većine. Od desetak zemalja u svijetu koje dozvoljavaju istospolni brak, sedam ih je u Europi, na čelu nekih od država nalaze se gej osobe koje to otvoreno i priznaju.
S druge strane, gotovo 40 posto država u svijetu, mahom u Africi i na Srednjem istoku, homoseksualce i dalje kažnjava. Smrtna kazna im prijeti, primjerice, u Sudanu, Jemenu ili u Saudijskoj Arabiji, u dijelovima Nigerije ili Somalije. Svijetli primjer izvan Europe, koji jača prava LGBT populacije, jest Latinska Amerika, primjerice Argentina koja je lani usvojila zakon o promjeni spola, bolji i od mnogih europskih. Unatoč svojoj katoličkoj tradiciji, zemlje Latinske Amerike u svojim liberalnim stavovima počinju nadmašivati čak i najliberalnije države zapadne Europe.
Francuska najnetolerantnija
Sudeći prema »Indeksu boljeg života«, kojeg istražuje OECD, najsretnije države u svijetu ujedno su i gay-friendly države. Indeks boljeg života u obzir uzima 11 kriterija, između ostalog prihod, zdravlje, sigurnost i slično, i države rangira na 36 mjesta. Kanada, Norveška, Švedska, Danska, Island i Nizozemska – države koje, sve redom, dozvoljavaju istospolne brakove, nalaze se i među deset najsretnijih. Australija je, pritom, najsretnija treću godinu zaredom u OECD-ovom istraživanju. Čak 84 posto Australaca odgovara kako su zadovoljni sa životom, smireni i ponosni, zadovoljni postignutim. Slijedi Švedska na drugom te Kanada na trećem mjestu, nakon njih Norveška, Švicarska, SAD, Danska, Nizozemska, Island i Velika Britanija.
Rasna netrpeljivost
Brojna dosadašnja istraživanja o toleranciji prema drugim rasama najveću netoleranciju pripisuju zemljama u razvoju. S druge strane, zapadne države poput Velike Britanije, SAD-a, Kanade i Australije najtolerantnije su prema drugim rasama. Europske države su pak podijeljene – europski je zapad tolerantniji od istoka, no čak 22,7 posto Francuza odbija, primjerice, ideju suživota sa drugim rasama.
Čak je 40 posto ispitanika u Indiji i Jordanu odgovorilo kako ne želi imati susjeda druge rase, od 30 do 40 posto njih isto je odgovorilo u Egiptu, Saudijskoj Arabiji, Iranu, Inodoneziji ili, primjerice, Južnoj Koreji. Taj je odgovor dalo i, od 20 do 40 posto Francuza, Turaka, Bugara, Alžiraca, stanovnika Hong Konga, Malezije, Tajlanda, Filipina i tako redom. Samo je, do najviše pet posto, rasno netrpeljivih ispitanika u SAD-u, Kanadi i Brazilu, Argentini, Kolumbiji, Australiji, Novom Zelandu, Norveškoj i još nekim državama, a od pet do deset posto u Čileu, Peruu, Meksiku, Njemačkoj, Belgiji, Bjelorusiji, Japanu, Pakistanu. U tu je grupu, sa pet do deset posto onih koji ne bi voljeli u susjedstvu imati ljude druge rase, svrstana i Hrvatska, bolja od, primjerice, Finske, Poljske, Ukrajine, Italije, Grčke, Češke ili Slovačke, u kojima je od deset do 15 posto stanovnika odgovorilo da u susjedstvu ne želi drugu rasu. Još je gore u Mađarskoj, Srbiji, Rumunjskoj, Makedoniji, Rusiji, Kini ili, primjerice Etiopiji i Ugandi, u kojima je taj odgovor dalo do čak 20 posto ispitanika.
