Protiv barijera

Hrvatski i slovenski aktivisti u akciji pod maskama: ‘Zvuk kliješta koja režu žicu oslobađa’

Ladislav Tomičić

Foto Ladislav Tomičić

Foto Ladislav Tomičić

Ako nam je danas normalna bodljikava žica na granicama, što će biti normalno sutra, rekla je jedna aktivistica



Radnička fronta organizirala je rezanje bodljikave žilet-žice, koju je slovenska vladajuća politika razvukla duž granice Slovenije sa Hrvatskom. Na poziv ove političke partije, akciji su se pridružili i slovenski aktivisti, kao i nekoliko novinarskih ekipa. Prvu zajedničku, hrvatsko-slovensku akciju rezanja žice Radnička fronta željela je učiniti što vidljivijom, jer, kako kažu njezini aktivisti, u pitanju je čin prosvjeda protiv mjere koju smatraju anticivilizacijskom.


– Ako nam je danas normalna bodljikava žica na granicama, što će biti normalno sutra, rekla je jedna aktivistica Fronte, dok smo kraj sportske sale u Nedelišću čekali da nam se pridruže slovenski aktivisti.


Izganjalci žice


Kad su Slovenci stigli i predstavili se kao »izganjalci žice«, uslijedio je zadnji dogovor. Vođa puta nosi fotografije iz zraka koje pokrivaju pogranični pojas uz Nedelišće. S olovkom u ruci pokazuje gdje će tko stajati, gdje će se ko parkirati i daje pritom upute kako se ponašati u slučaju da  stražari primijete patrolu pogranične policije. Novinarima je još jednom sugerirano da se ne objavljuju imena i prezima sudionika akcije, kao niti njihova lica. Razlog je jasan: akcija je protuzakonitog karaktera. Radnička fronta i slovenski aktivisti u nju se upuštaju u skladu s maksimom: »kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost«. Kao mjesto rezanja žice određeno je područje uz pogranično romsko selo Parag. Petnaestak aktivista i tek nešto manje novinara nahrupilo je u selo oko jedan sat iza podneva, praćeno budnim i znatiželjnim okom mještana. Bila je magla, mokar i ljepljiv snijeg, seoski makadam tonuo je pod točkovima automobila. Jedan stražar ostao je pred selom, a drugi je isturen prema nedalekom graničnom prijelazu. Hodamo prema žici i razgovaramo sa slovenskim aktivistima. Svi su stigli iz Ljubljane.




– Ovo nam je četvrta akcija. Zvuk kliješta koja režu žicu oslobađa me stresa. Preporučujem svima koji su pod stresom da probaju, kaže nam mladić odjeven u crno. Preko lica ima potkapu, a na glavi pričvršćenu GoPro kameru. Jasno, snimka će završiti na internetu.


Upute


Nešto ranije slušali smo Slovence kako podučavaju hrvatske kolege rezanju žice: »Možeš da počneš od ispod, od dole se reže, ali gornji kolut i doljnji kolut su odvojeni. Na to trebaš pripaziti, a onda izvučeš klin i to je to«. Pričali su nam Slovenci i o akcijama u Ljubljani, o žici razapetoj na Tromostovlju i novogodišnjem boru od bodljikave žice. Ono što nam se u razgovoru s njima učinilo najzanimljivijim, a u slovenskim medijima to je i objavljeno, činjenica je da je dobar dio žice nabavljen u Mađarskoj, a izradili su je – pazite sad – zatvorenici jednog mađarskog zatvora. Metar žice slovenska vlada platila je devet eura. Prema ljubljanskom Delu, razapeto je više od 140 kilometara žice. Slovenski građani, kažu nam Slovenci dok gazimo snijeg i blato, uglavnom se izjašnjavaju za »politiku žice«.


– Ovi u Ljubljani – oni su za, ali oni nisu žicu vidjeli, niti razmišljaju o čemu se zapravo radi. Gotovo svi Slovenci koji žive uz granicu protiv su razapinjanja žice na granici, kaže nam sugovornik. Stižemo do žice, magla ne daje više od stotinu metara vidiku. Teren je, što se ono kaže, idealan za igru. Aktivisti vade kliješta, novinari aparate i kamere. Režu aktivisti, škljocaju aparati, kolega s televizije odrađuje live, dolaze znatiželjni Romi pa i oni gledaju. I njima žica smeta, ali ne diraju je. Policija im je, kažu nam, prijetila: nemoj da bi netko…


Pred nama ljudi u poslu. Režu li režu. Žilet žica je vrlo nezgodna. Hvata odjeću, nanosi sitne posjekotine na šakama. Kad u nju zaglavi životinja – nema joj spasa. Aktivisti jedni drugima pomažu da se izvuku kad netko u drugom koraku zaglavi na žiletima.

– Dobro je, idemo, kaže »vođa puta« kad je otvoren prolaz od oko 15 metara.


Uspomena


Nakon što objavi kraj akcije, stane pozirati za fotografiju sa crvenom zastavom Radničke fronte. Televizijski novinar uzima komad žice za uspomenu. Romi u čudu gledaju šta ovi ljudi rade. Idemo, šapću aktivisti jedan drugom, čini se bez potrebe, jer od policije nema ni traga ni glasa. Idemo nazad prema selu, a kad dođemo na njegov rub pozdravljamo se s odborom za doček.


Jedan momak iz šume donosi živog fazana, uhvaćenog u zamku. Djeca ne znaju bi li prije gledala u nas ili u fazana.


– A zašto ste došli, upita nas jedan mladić. Došli smo snimati rezanje žice, odgovorimo. E, da je ona od bakra ne bi vi imali šta snimati, odgovori romsko momče. Svi se zajedno smijemo.