Dok je u Mađarskoj svega 20 posto depozita u stranoj valuti, kod nas je taj udio gotovo 80 posto, pa klauzula čuva stabilnost hrvatskog bankarskog sustava, kaže viceguverner HNB-a Vedran Šošić
RIJEKA Mađarska vlada i tamošnja središnja banka pripremaju program pomoći za klijente banaka koji otplaćuju kredite uz valutnu klauzulu.
Razmatra se pritom i kompletno ukidanje valutne klauzule na hipotekarne kredite, a što bi, procjenjuje se, tamošnjem bankarskom sektoru prouzročilo gubitak od oko 950 milijardi forinti (oko 4,2 milijarde dolara).
Tu je procjenu iznio izvršni direktor OTP banke Sandor Csanyi za mađarski ATV. U tome bi, procijenio je Csany, gubitak OTP-a bio oko 300 milijardi forinti, što je za banku očito podnošljivo, s obzirom da je dodao da bi banka i u tom slučaju »održala glavu iznad vode«.
Utjecaj na naplativost
Mađarska vlada dakle u svom stilu pokušava na sve načine pomoći građanima koje muči valutna klauzula, jer plaću primaju u domicilnoj valuti, a kredite otplaćuju u stranima čime je tečajni rizik u potpunosti prebačen na njih kao klijente. Kulminiralo je to u primjeru kredita u švicarskim francima.
Slična je situacija i u Hrvatskoj, gdje je formalna valuta plaćanja kuna, pa su i prihodi kućanstava mahom u kunama, dok je većina kredita, njih 70 do 80 posto, nominirana u stranim valutama, najviše u euru, a potom u CHF-u. Na građane, odnosno klijente banaka, prebačen je tako tečajni rizik, a banke imaju visok valutno inducirani kreditni rizik, jer »poremećaj« tečaja utječe na naplativost kredita.
Ukidanjem valutne klauzule samo na strani kredita otvorio bi se tečajni gap i u bilancama domaćih banaka, obzirom da hrvatski građani mahom štede u eurima pa se kreditima u eurima zapravo čuva tečajna pozicija banaka. Otvorio bi se zapravo rizik, koji bi banke morale valorizirati, bez obzira što je kuna formalno stabilna.
Viceguverner Hrvatske narodne banke Vedran Šošić jučer nam je kazao, pozivajući se na podatke iz rada Peter R. Haissa i Wolfgang Rainera, da je oko 20 posto depozita građana u Mađarskoj u stranoj valuti, dok je kredita u stranoj valuti oko 60 posto.
Pitanje valutne klauzule kod nas se aktualiziralo s nedavno doneseno prvostupanjskom presudom za kredite u švicarcima, u kojoj je obrazloženo da bi ona trebala biti iznimka a ne pravilo. Javnost se potom podijelila na one koji smatraju da bi ukidanje klauzule imalo pogubne posljedice po bankarski sustav i one koji tvrde da banke predobro posluju da bi ih to bitnije pogodilo, ali bi zato bitno olakšalo poziciju dužnika.
Uravnotežene bilance
Za konkretniju procjenu, kaže, morao bi detaljnije proučiti brojke, međutim pretpostavlja da mađarske banke svakako imaju tečajno uravnotežene bilance, a budući da imaju manje depozita u stranoj valuti, plasmane u stranim valutama tečajno vjerojatno »pokrivaju« zadužujući se u inozemnim valutama, što im je i jeftiniji izvor kapitala, a to je, tumači Šošić, situacija tzv. carry tradea, gdje banke koriste jeftinije (mahom inozemne) izvore u stranoj valuti umjesto da plaćaju više kamate na domaću štednju. To im omogućava ponudu kredita uz konkurentnije kamatne stope, premda uz određeni valutni rizik za dužnika. Kada bi dakle u takvoj situaciji mađarske banke smanjivale izvore u stranim valutama, a čemu u prilog zapravo ide situacija razduživanja, to bi onda otvorilo prostor i za postupnu supstituciju kredita s valutnom klauzulom kreditima u domaćoj valuti, ističe Šošić.
Kod nas banke međutim imaju vrlo malo štednje u domaćoj valuti – gotovo 80 posto domaće štednje je u eurima – pa stabilnost sustava čuva upravo valutna klauzula, kaže Šošić.
No, iz toga bi moglo proizaći da je i kod nas bio prisutan carry trade, ali kroz švicarce, s tim da su navodno banke domaće ili inozemne izvore u eurima konvertirale u švicarce, te potom plasirale nešto jeftinije kredite u toj valuti.
