Ivan Lovrinović o stranačkoj strukturi javnog duga

HDZ nas je zadužio više, ali je SDP bio brži

Aneli Dragojević Mijatović

U 12 godina HDZ-ovih vlada javni dug porastao 135 milijardi kuna, a u 7 godina SDP-ovih 94 milijarde kuna. Vanjski dug za vrijeme HDZ-a povećan 40,7 milijardi dolara, a SDP-a 19 milijardi dolara



OPATIJA Javni dug Hrvatske je oko 255 milijardi kuna ili oko 73 posto BDP-a, od toga je 60 posto unutarnji, a 40 posto vanjski dug. Kada se gleda stranačko porijeklo javnog duga, izuzevši ratno razdoblje, HDZ-ove vlade (Mateša, Sanader, Kosor) u 12 godina svoje vladavine stvorili su 135 milijardi kuna javnog duga, a SDP-ove (Račan i Milanović) u svojih 7 godina vladanja 94 milijarde javnog duga.


Dakle, HDZ nas je u apsolutnom iznosu zadužio više, ali je SDP bio brži, izračunao je Ivan Lovrinović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, govoreći na Savjetovanju ekonomista. Kada je riječ o vanjskom dugu, i tu vodi HDZ: u “njegovih” 12 godina zabilježen je rast vanjskog duga od 40,7 milijardi dolara, a u skoro 7 SDP-ovih godina rast od 19 milijardi dolara, kaže.


Lovrinović se izravno založio za monetizaciju dijela javnog duga, a nju je definirao kao dodatnu količinu novca koju tiska središnja banka. To je, kaže, mučna mjera koja se ponekad mora primijeniti, a može biti i korisna i štetna. “U HNB-u se i dalje ponašaju kao da prijeti inflacija, a imamo deflaciju, i de facto se cijelo društvo gospodarski razvaljuje”, slikovit je Lovrinović.




I dok svi, kaže, poznajemo staru, klasičnu monetizaciju, svijet, dakle Fed i ECB, primjenjuje novu, i to u epskim razmjerima. Ono što se, kaže, radilo u socijalizmu, da se tiskao novac, to je ništa prema onom što se sada vani radi: ne samo da se monetizira državni dug, nego se već ide i na izravni otkup imovine privatnog sektora, ali tako da se ide preko banaka, koje su, kao, tržišni subjekti, opisao je Lovrinović.


 - No, o čemu se radi? Monetizacija je samo zamjena jednog duga za drugi, država izdaje obveznice, a država novac iz ničega (ex nihilo); de facto, jedno ništa za drugo ništa. Veliki problem je nejednakost u društvu, pa sada citiraju Pikettyja, a Marx je to de facto prvi rekao: problem je u preraspodjeli gdje se gasi srednji sloj, a on je glavni generator rasta. Nema druge nego ići prema nekom socijalno-tržišnom kapitalizmu, čemu je najbliža Skandinavija, i tu je kraj priče, ističe Lovrinović.


Kod nas, dodaje, Ministarstvo financija prvo što bi trebalo napraviti je osnovati ured za upravljanje javnim dugom, plus da zabrani zaduživanje uz valutnu klauzulu jer to izravno ugrožava suverenitet jedne države, i onaj tko to radi, nema što biti na vlasti, rezolutan je.


Što se tiče monetizacije autocesta, to, kaže, nije isplativo već štetno, pokazuju to i primjeri drugih zemalja, a da ne govorimo da se namjerno miješaju novčani tokovi i stanje duga. Autocesta je svugdje monopol, i ono što treba učiniti jest samo u javna poduzeća staviti drukčiji, efikasan menadžment. Dodaje i da je potrebno refinanciranje skupog ranijeg jeftinijim novim dugom uz uštede na kamatama, a valjda je, kaže, već svima jasno da se fiskalna politika pokazala neučinkovitom: potrebna je ekspanzivna monetarna politika, zaključio je Lovrinović.