HDSSB: Ratni zločinac Branimir Glavaš i njegovi Kerberi

Dok u Osijeku i regiji kolo vode Glavaš i njegov HDSSB, građani će živjeti sve teže i siromašnije, a od (iz)gradnje moderne i urbane slavonske metropole, srednjoeuropskog kulturnog »štiha« i građanskog duha, neće biti ništa

Prije petnaestak dana je agencija Promocija plus provela istraživanje (za potrebe HRT-a) o raspoloženju birača za lokalne izbore u svibnju 2013. godine. Dok je u većini velikih hrvatskih gradova naklonost birača podijeljena, a rezultati izbora za gradonačelnike ili članove vijeća po mnogo čemu neizvjesni, samo je u Osijeku, na prvi pogled situacija jasna, jer veliku prednost pred ostalim kandidatima imaju vladajući HDSSB i aktualni gradonačelnik Krešimir Bubalo. Ali, do izbora je još daleko, a kako se brzo i lako, posebice u ekonomski teškim i trusnim vremenima i osiromašenim sredinama, mijenja raspoloženje birača pravi je pokazatelj Split, gdje je donedavni outsider don Ivan Grubišić, nesumnjivo častan i moralan čovjek, danas uvjerljivi favorit tamošnjeg elektorata. Prednost pred aktualnim splitskim gradonačelnikom je bila više nego očevidna, jer je svojim primitivizmom i neodgovornom politikom Kerum cijeli grad pretvorio u predmet općenacionalne sprdnje i ismijavanja.   Slična, ako ne još i gora je situacija u Osijeku, pa i šire u cijeloj istočnoslavonskoj regiji, gdje Glavaš i njegov HDSSB (autentični nastavljači sanaderovskog lopovskog nauka i prakse) već godinama političkim pritiscima, podmetanjima, manipulacijama i lažima žare i pale svekolikom slavonskom ravnicom. Međutim, to ni malo ne smeta pojedine (ne)upućene političke analitičare, poput Damira Juge, da lakonski (u TV emisiji »Nulta točka« M. Togonala), bez stida i pameti u komentaru spomenute ankete zaključe kako »glasači traže konkretne ljude i rezultate, a rezultati za grad Osijek ne trebaju nikoga čuditi, s obzirom na to da je HDSSB… najkonsolidiranija stranka u RH… koja pokazuje principijelnost, jer unatoč svemu nije koketirao ni sa jednom drugom političkom opcijom… a osim toga, to je jedna od rijetkih stranaka čiji čelnici nemaju niti jednu političku aferu«.    

Kriminogena praksa

Uistinu, hrabro, originalno i nadasve glupo. Jer, ako se na čelu HDSSB-a nalazi pravomoćno osuđeni ratni zločinac B. Glavaš; ako ga njegovi puleni, usprkos presudi, proglašavaju herojem a ne zločincem i tako se jasno i javno suprotstavljaju pravnom poretku RH, zar već sama ta činjenica nije sramota i incident? A, u tom duhu, mogu se redati bezbrojne Glavaševe afere, koje zorno ilustriraju kakvu je to besmislicu zapravo Jugo izgovorio.   Na koncu, zar nije prije neki dan u BiH, kada je išao u posjet svom šefu u mostarski zatvor, bio uhićen glavni tajnik HDSSB-a i »uvaženi« saborski zastupnik Ivan Drmić, jer je vozio ukradeni automobil. Kako je moguće da saborski zastupnik legalno kupi i registrira ukradeno vozilo, ali to je samo detalj iz bogate kriminogene prakse Glavaševa intimusa. Podsjetimo; Drmić nije samo Glavašev posilni i oficir od povjerenja za vezu sa stranačkim gaulajterima, već je po potrebi i batinaš Glavašu nepoćudnih novinara, a po osobnom priznanju i kradljivac glasova na unutarstranačkim izborima (kada je po nalogu Glavaša namjestio izbor Sanadera na čelo HDZ-a), a kao što je poznato, nedavno se nagodio sa sudom i priznao krivicu za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda RH (kako bi oni svojom presudom »olakšali Glavaševu pravnu situaciju«). Zapravo, kroz Glavaša i Drmića i cijelo to stranačko društvo, jednostavno se očitava suština HDSSB-ove filozofije političkog banditizma: »oteti, oduzeti, prisvojiti, obmanuti, prevariti, zatajiti…«, a to je ujedno i modus operandi stranačkog djelovanja.   Kako to izgleda u stvarnosti, najbolje se može iščitati iz primjera famoznog Centra za unapređivanje stočarstva u navodnom vlasništvu Krunoslava Ižakovića, Glavaševog stranačkog kamarada i dugogodišnjeg potčinjenog mu službenika u lokalnim institucijama vlasti. Postavlja se pitanje kako je taj čovjek mogao kupiti više milijuna vrijedan Centar, a primao je samo skromnu službeničku plaću. Ili je čudotvorac, ili mu je netko drugi dao novac da za njega kupi ovu tvrtku. Napomenimo, osim što se bavi stočarstvom, Centar se bavi i medijskim poslovima, jer je većinski vlasnik »Glasa Slavonije«, jedinog slavonskog dnevnika.    

Promocija stranke

Zašto je i kako je Centar, koji se bavi posvema drugim djelatnostima, imao potrebu kupiti dnevni list, kada se zna da iz županijske blagajne svake godine prima preko milijun kuna dotacija? Da li se tako pere novac i financiraju medijski poslovi? Međutim, javna je tajna da je Centar u stvarnom Glavaševom vlasništvu (zašto ga prikriva?), a spomenuti dnevnik i lokalna Slavonska TV služe Glavašu i HDSSB-u za medijsku konstrukciju stvarnosti, sukladno njihovim potrebama, ambicijama i interesima. Sve što Glavašu ide u prilog, preko tih medija se maksimalno »pojačava«, a svaka kritika se ignorira, marginalizira ili prešućuje. Isključiva funkcija ovih medija se svodi jedino na promociju stranke i zaštitu lika i djela B. Glavaša; sve ostalo je manje važno i u drugom planu. Preko svojih medija, Glavaš, upirući prstom u druge, maestralno uspjeva pred javnošću prikriti vlastiti udio u sustavnom uništavanju i pljačkanju Slavonije i Baranje, iako je od osamostaljenja RH, nekad na čelu HDZ-a, a danas HDSSB-a, zapravo svemoćni gospodar ovih prostora. Zastupnici njegove stranke u Saboru RH (prije svih Burić i Vinković) medijski su zaduženi za prokazivanje Sanadera, a danas i Karamarka, kao glavnih vinovnika navodno montiranog političkog procesa protiv Glavaša i to ponavljaju kao mantru, umišljajući da će tako laž pretvoriti u istinu. To su zapravo Glavaševi spektakli za javnost, kojima se permanentno njegova slika »heroja a ne zločinca« promovira u javnosti.

Makijavelistička politika

Splićane je iskustvo s Kerumom i fenomenom njegove primitivne vlasti u velikoj mjeri osvjestilo, jer su shvatili da se grad iz mrtvila može pokrenuti samo radikalnim promjenama i smjenama ljudi koji su iznevjerili birače, odnosno koji su vlastitu zajednicu doveli na prosjački štap. A, Osječani, još uvijek zaogrnuti krvavim plaštom reminiscencija na teška ratna zbivanja, ostali su hipnotizirani Glavaševim lažima i njegovom makijavelističkom politikom, utemeljenom na prevarama i prijetnjama. Ljudi u gradu Osijeku još uvijek žive u strahu; iako su izgubili sve što imaju, a djeca im se ne mogu nigdje zaposliti (jer se ništa nigdje ne (g)radi) i nemaju nikakvu perspektivu, građani ipak prihvaćaju zadanu realnost, jer im nitko drugi, niti jedna stranka, ništa konkretno ne nudi, niti ima ikakvu viziju prevladavanja očajnog stanja u kojem se grad i regija nalaze. Upravo na toj činjenici HDSSB prosperira, jer je svojom politikom uspio prostituirati i sve ostale lokalne stranke i tako ih zapravo potčiniti svojim interesima.   Ali, uprkos svemu, logično je pitanje zašto Slavonci pristaju na neprihvatljivo; zašto poklanjaju povjerenje ratnom zločincu i njegovoj družini? Razloga je dakako više, a između ostalog treba ih tražiti u Glavaševom nespornom majstorstvu da svaku situaciju u kojoj se nađe, beskrupulozno okrene u svoju korist i prikaže se kao žrtva ili heroj, već prema potrebi. Eksploatirajući lažnu karizmu ratnika bez mane (koji zapravo nikada nije ništa oslobodio niti obranio), Glavaš u generalskoj maniri jasno profilira sliku neprijatelja i teškom ga demagogijom u korjenu sasječe. Potom na posao prelaze njegovi intelektualni Kerberi, koji imaju zadaću do kraja iskompromitirati prozvanog »neprijatelja« i javno ga čerečiti. Uz to, skoro u svim lokalnim ograncima stranaka Glavaš ima svoje »spavače«, koje, kada dođe vrijeme, aktivira.   Primjerice, za naredne lokalne izbore, govori se da će gradsku listu SDP-a i HNS-a voditi Ivica Vrkić. Višegodišnji član HDZ-a, a po osobnom priznanju navijač HSP-a, sada se javlja kao kandidat »kukuriku« liste i on bi, kao, trebao biti oponent Glavašu. A, istina je providna i prosta: glas za Ivicu Vrkića je zapravo glas za Glavaša i HDSSB, jer nije tajna da je Vrkić godinama vjerno odrađivao medijske prljave poslove za Glavaša, koji ga je uostalom svojedobno i doveo na čelno mjesto »Glasa Slavonije«. Ali, tomu se, na žalost, ne treba čuditi, jer kod ljudi takve vrste usluge se ne zaboravljaju, nikada nema konačnih prekida veza i nema te uvrede koju ne bi progutali, odnosno nema te cijene koju nisu za malo vlasti i moći spremni platiti.   Dok u Osijeku i regiji kolo vode Glavaš i njegov HDSSB, građani će živjeti sve teže i siromašnije, a od (iz)gradnje moderne i urbane slavonske metropole, srednjoeuropskog kulturnog »štiha« i građanskog duha, neće biti ništa. Osijek će se još više i dublje provincijalizirati, a stranački klijentelizam i nepotizam će se nekontrolirano širiti i rasti. Sve dok traje fascinacija Glavaševim lažima, za grad i regiju nema napretka. Zar se uistinu ne (po)stidimo što našim gradom upravlja jedna takva besprizorna i beskrupulozna spodoba? Zar nismo svjesni da smo taoci Glavaševe zločinačke politike, a zapravo i sami (su)odgovorni za sve ono što nam se događa, jer na to šutke, bez otpora pristajemo? Znali smo i znamo sve što se događa(lo) u našem gradu, ali je pravo pitanje zašto tom zlu nismo izravno pogledali u oči i prozvali ga. Nećemo se kasnije moći pravdati i praviti se kako ništa nismo znali, jer to naprosto nije istina. Vrijeme je da se probudimo iz (pre)dugog zimskog sna i pokušamo i mi u Osijeku, ali i šire, na području Istočne Hrvatske, napokon osvijestiti vlastitu tešku i mučnu situaciju u kojoj se nalazimo i na koncu, ako nikako drukčije, a ono barem na izborima kaznimo prave krivce za sve zlo koje nas snašlo.  