Svatko od nas može odbiti nasljeđe, ali država to ne može, pa tako općine i gradove ponekad dopadne nekretnina, koje su gotovo u pravilu u lošem stanju i opterećene dugovima
Ošasna ostavina – tako se, pravnim rječnikom, naziva sva imovina koja ostaje iza pokojnika bez vlastitih nasljednika, odnosno imovina koje su se, što je najčešće slučaj, nasljednici odrekli zbog dugovanja ostavitelja pa ostaje, bez prava na odricanje, gradovima odnosno općinama.
Koliko su jedinice lokalne samouprave u cijeloj Hrvatskoj ošasne imovine do sada, ili barem unatrag dvije, tri godine, naslijedile, državi nije poznato, budući da je, pojedinačno, podatke moguće dobiti samo u svakoj od općini, odnosno gradova. Kako su se, međutim, jedinice lokalne samouprave državi žalile da im je problem namirivati dugove koje su im, pored imovine, građani ostavljali u naslijeđe, Vlada je upravo ovih dana prihvatila izmjene Zakona o nasljeđivanju, po kojim se gradovi i općine, za razliku od nasljednika pokojnika, i dalje neće moći odreći nasljeđivanja, no bit će im olakšano podmirivanje ostaviteljevog duga. Jednako tako, donesen je, i u Vladi prihvaćen, prijedlog upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu države do 2017. godine, po kojem će ubuduće i gra dovi i općine državi morati prijavljivati nasljeđenu, ošasnu ostavinu, kako bi se konačno doznao, i bio transparentan, njezin ukupan broj.
Nema podataka
Za cijelu Hrvatsku, podatak o ošasnoj imovini sada nema ni, odgovorili su nam redom, Državni ured za upravljanje državnom imovinom, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo uprave niti Državni zavod za statistiku, kao ni Porezna uprava, budući da se gradove i općine oslobađa poreza na promet nekretnina kod naslijeđivanja. Podatak imaju samo gradovi sami, pri čemu su našem listu od četiri najveća grada – Zagreba, Rijeke, Osijeka i Splita – podatak o takvoj imovini, stečenoj od 2010. godine naovamo, dostavila prva tri grada, a Split se na upit oglušio.
Za razliku od Hrvatske, Srbija raspolaže s podatkom o ukupnoj ošasnoj imovini, budući da tamošnja imovina vlasnika bez nasljednika državi i ostaje. Kad pokojnik nema obitelji, iza sebe ne ostavi oporuku niti ugovor o uzdržavanju, jedini nasljednik postaje država. Tako je tijekom prošle godine, izvijestili su ovih dana srbijanski mediji, srbijanska Republička direkcija za imovinu vodila 79 predmeta po dostavljenim rješenjima sudova kojima se država proglašava nasljednikom imovine ostavitelja, dok je godinu prije, 2011., naslijedila imovinu 44 pokojnika. A no što Srbija nasljeđuje, jako je raznovrsno – udjele u tvrtkama, dionice, »keš«, kao i grobna mjesta, stambene objekte, različite predmete iz domaćinstva, ali i poljoprivredno zemljište, oružje, koješta. Do sada je Srbija naslijedila ukupno 1.991 ošasnu nekretninu, među njima 44 stambena objekta, odnosno kuće, ili stanove, 1.288 oranica, 271 šumu. Ono što država dobije kao ostavštinu, u prilično je lošem stanju, jer su to mahom stara seoska domaćinstva, njive i pašnjaci, uglavnom nekretnine koje teško pronalaze kupca, a čak i kad je nešto za prodaju atraktivnije, Srbija punih deset godina od priznatog joj vlasništva mora čekati s raspolaganjem, za slučaj da se ipak pojavi pravi nasljednik.
Kad je u pitanju Rijeka, naslijeđenih nekretnina ima, ali ne i velikog dobitka od njih. Od 2010. godine naovamo, stoji u odgovoru Grada, naslijedili su djelić (3/18) kuće od 50 četvornih metara u Dragi, no kako je ostavitelj iza sebe ostavio i dugovanje banci, u tijeku je postupak rješavanja duga i Grad ne očekuje, kako stoji u njegovom odgovoru našem listu, da mu po okončanju postupka ostane bilo kakav udio u suvlasništvu. Iza jednog drugog pokojnika Rijeci su, ali također u vrlo malim suvlansičkim udjelima, u katastarskim općinama Draga i Kukuljanovo, ostale i neke livade i pašnjaci, kao i vinogradi.
Igre nasljednika
»Kod ovakvih nasljeđivanja uglavnom se radi o tome da se nasljednici odreknu nasljedstva zbog toga što su im poznati dugovi ostavitelja, a eventualne nekretnine steknu na neki drugi način za vrijeme života ostavitelja, tako da one niti ne ulaze u ostavinsku masu«, stoji u odgovoru Grada Rijeke.
Upravo je to problem većine gradova – pravi nasljednici ostavitelja, ako ih ima, i ako znaju za postojanje nekog duga, još za ostaviteljevog života na sebe nastoje prepisati ono iole vrednije, a odreknu se ostalog, nekretnina poput livada i oranica, koje onda pripadnu gradu ili općini, zajedno s dugovima ostavitelja.
Naime, pravni se položaj gradova/općina i nasljednika razlikuje – nasljednici se nasljedstva mogu odreći, a općini, odnosno gradu, to nije dopušteno, pa moraju prihvatiti i ostaviteljeve dugove. Ako se pravi nasljednik ne odrekne imovine, i on, kao i općina ili grad, odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, ali cijelom svojom imovinom. Kako su, do sada, u pravilu vjerovnici dužnika »sjedali« na račune općine, odnosno gradova, to je remetilo njihovu likvidnost pa se sada, izmjenama Zakona o nasljeđivanju, to promijenilo. Tražbine vjerovnika sada se mogu namiriti samo iz ostavine, a po želji grada ili općine, i iz nenaslijeđene imovine.
Stan u najam
Od 2010. godine naovamo Rijeka je naslijedila i šest »ošasnih« stanova, bolje rečeno, suvlasničkih dijelova tih stanova. Samo je jedan stan, na Podmurvicama, naslijedila u cijelosti, i daje ga u najam, u tri stana za naslijeđenu polovicu, odnosno još i manje dijelove, suvlasnicima koji tamo žive naplaćuje najamninu, a jedan stan, u kojem je naslijedila polovicu, ne može koristiti jer treba veća financijska sredstva da ga uopće stavi u funkciju. Kad to napravi, stan namjerava prodati. U slučaju šestog stana, kojeg je naslijedila 2/14, u tijeku je sudski postupak radi iseljenja bespravnog korisnika stana.
Zagreb je unatrag tri godine, stoji u odgovoru zagrebačkog Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, stekao u vlasništvo 12 nekretnina – jedan poslovni prostor, deset stanova i jednu zgradu. O kakvim je i kolikim nekretninama riječ, ne specificiraju, odgovarajući samo kako te nekretnine nisu prodane, već Grad njima upravlja sukladno odlukama Gradske skupštine, i na način propisan zakonom.
Osijek je u razdoblju od 2010. do 2012. godine stekao pak pravo vlasništva, odnosno suvlasništva, nad sedam stanova. Sudeći po nešto detaljnijim podacima Grada Osijeka, ni on se sa naslijeđenom imenovinom nije usrećio, niti obogatio. Samo je jedan stan prodan, u slučaju tri stana nisu u posjedu suvlasničkog dijela, a u još tri stana zatečen je korisnik, ili se s njim vodi spor, odnosno čeka rok za iseljenje.
