Čak 561 namet

Građane i poduzetnike guše parafiskalna davanja: Bez naknade nema ni izračuna mirovine

Jagoda Marić

U Ministarstvu financija se  zasada ne žele zalijetati s procjenom što će učiniti po pitanju stotina tisuća različitih neporeznih davanja, jer su  ih tek pobrojali na jednom mjestu



ZAGREB  Uz 245 različitih naknada, odnosno neporeznih davanja, što ih je pobrojala HDZ-ova Vlada 2008. godine i na osnovu čega su različita tijela i agencije skupljala godišnje 12,5 milijardi kuna, sadašnja je administracija pronašla još 316  različitih parafiskalnih pristojbi što ih plaćaju hrvatski građani, obrtnici i tvrtke. 


Tako su primjerice bivše Vlade registrirale  da građani moraju platiti naknadu Saboru kad zatraže  dređenu informaciju na osnovu zakona o pravu na pristup informacijama, ali novi je popis pokazao da se slične pristojbe plaćaju i na lokalnoj razini te  državnim županijskim uredima.


Broj parafisklanih nameta, pokazuje novi popis što ga je dobio naš list, bujao je iz dva razloga: zato što u prvom krugu nisu bili popisani svi nameti i pristojbe, te zato što su u međuvremenu regulirana još neka društvena područja, a s njima su  došle i nove dozvole, rješenja, pristojbe, naknade, stručni ispiti. Od trenutka kad je posljednji popis napravljen u Hrvatskoj je vjerojatno donesen još neki zakon koji uvodi novu pristojbu.


Skriveni porez




Dogodilo se to vjerojatno po istom principu kako je od prvog popisa Vlada odlučila osnovati Hrvatski audiovizualni centar  pa su smislili kako će ga financirati nametima televizijama na nacionalnoj, regionalnoj ili gradskoj razini. Najviše novca za njegovo financiranje mora odvojiti HRT i to dva posto ukupnog prihoda ostvarenog obavljanjem audiovizualne djelatnosti, dok ostale nacionalne televizije odvajaju 0,8 posto prihoda.


Možda je  baš taj slučaj najbolji pokazatelj kako se iza različitih naknada skriva dodatno porezno opterećenje građanima i tvrtkama. HRT se financira  iz pretplate, koja zapravo nije ništa drugo nego porez na tv aparat, ali ne ulazi, iako bi trebala u porezne prihode, a onda taj isti HRT plaća naknadu Centru.


Novi popis donosi i nekoliko desetaka naknada, od 15 kuna pa do sedam tisuća kuna što ih plaćaju vlasnici čamaca ili jahti, te oni koji se bave prijevozom putnika. Iako je dobar dio tih naknada postojao i  u vrijeme kad se radio prvi popis one tamo nisu navedene. Tako je primjerice stari popis registrirao nekoliko desetak naknada za polaganje različitih stručnih ispita, ali ne i onu za mornara koja košta 1.424 kune.  Isto toliko košta i ispit za voditelja skele u nacionalnoj plovidbi dok je  ispit za rukovanje putničkim plovilom znatno jeftiniji i za njega treba platiti 350 kuna. Ako se netko želi baviti i područjem zaštite od buke, stručni će ga ispit koštati tri tisuće kuna,  dok se ovlaštenje za  izradu procjene  rizika GMO ili proizvoda koji sadrže GNO može dobiti za 400 kuna. Toliko će za ovlaštenje platiti tvrtka ili laboratorij koji se žele baviti tim poslom. S druge strane prijevoznik koji u Hrvatskoj ima autobusnu liniju između  gradova koji se nalaze u različitim županijama, primjerice Istarskoj i Primorsko-goranskoj, platit će naknadu za usklađivanje novih voznih redova dvostruko više, odnosno 800 kuna.


Komorski doprinos


Naknada se plaća Hrvatskoj gospodarskoj komori, koja uz komorsku doprinos, koji je također parafiskalni namet, naplaćuje još nekoliko sličnih naknada. Jedan od zanimljivijih parafiskalnih nameta je i onaj kojeg, prema popisu neporeznih davanja,  svaki građanin mora platiti ukoliko želi da mu se prije odlaska u mirovinu informativno izračuna kolika bi ta mirovina bila. Tako građani mogu 40 godina uplaćivati doprinose za mirovinsko osiguranje,  naknade na osnovu koji plaće dobivaju i zaposleni u mirovinskom zavodu, ali ako žele znati kolika će im biti mirovina prije nego što podnesu zahtjev za umirovljenje tu informaciju moraju i platiti.

U Ministarstvu financija se  zasada ne žele zalijetati s procjenom što će učiniti po pitanju stotina tisuća različitih neporeznih davanja, jer su  ih tek pobrojali na jednom mjestu, ali otkrivaju da su sva ministarstva dobila zadatak da naprave analizu nameta u svom resoru i da predlože njihovo reduciranje. Uz to cilj je da se što više prihoda koje naplaćuju različite agencije vidi kroz proračun kao i da bude transparentnija potrošnja tog novca.