Katastrofalni pokazatelji

Gladnih sve više: Oni si ne mogu priuštiti nijedan obrok dnevno

Tatjana Gromača Vadanjel

Prema istraživanju koje je proveo UNICEF, u Hrvatskoj 20 posto djece mlađe od šest godina živi ispod praga siromaštva, a 40 posto ni svaki drugi dan nema obrok s mesom ili ribom. Smatra se da u Hrvatskoj živi nekoliko desetaka tisuća pothranjene djece, i do 10.000 beskućnika



Problem gladi u Hrvatskoj sve je prisutniji, ali o ovoj temi nitko ne govori rado. Broj ljudi koji si, zbog lošeg socijalnog statusa ne mogu priuštiti niti jedan obrok dnevno u zabrinjavajućem je porastu. I državna i gradska tijela koja su tu da pomognu građanima u materijalnoj nevolji često ostavljaju dojam velike birokratiziranosti i nepristupačnosti. Problem gladi još uvijek se ne uočava kao jedan važan problem u društvu, kojim bi se svi trebali aktivnije i zdušnije baviti.


  Glad je u ljudskome svijetu prisutna oduvijek, ali do početka 20. stoljeća problematikom gladi države se sustavno ne bave, pa čak i do konca Drugog svjetskog rata. Tek se, godine 1960., od strane Ujedinjenih naroda, osniva Svjetska agencija za hranu (FAO), koja počinje svjetsku kampanju protiv gladi.


  Danas se smatra da oko 11 milijuna gladnih ljudi živi samo u razvijenim zemljama, a to su, kažu stručnjaci, zabrinjavajući podaci. Izvještaj o socijalnoj slici u svijetu danas govori da 1 milijarda ljudi raspolaže s 1,25 dolara dnevno ili manje. To je podatak koji se uzima kao linija apsolutnog siromaštva u svijetu. Pored toga, podaci pokazuju da 2,2 milijarde ljudi živi s manje od dva dolara na dan. Preko 805 milijuna ljudi na svijetu pati od kronične pothranjenosti, njih 791 milijun živi u zemljama u razvoju




  Svakoga dana umire 18. 000 djece zbog uzroka koji se mogu prevenirati dobrim mjerama socijalne zaštite, od toga 45 posto smrtnosti djece (3,1 milijun djece godišnje) jest direktna posljedica pothranjenosti.


  Istovremeno, upozorava nas predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva, prof. dr. sc. Nino Žganec sa Pravnog fakulteta u Zagrebu, postoji veliki problem s pretilosti – 1 milijarda ljudi u svijetu danas je pretila. Trećina proizvedene hrane, 1,3 milijarde tona godišnje nikad se ne konzumira, već završava u smeću.


  Prema današnjim podacima o proizvodnji hrane u svijetu, ukupna količina hrane je dostatna da se nahrani cjelokupno stanovništvo. Problem nije u manjku hrane, već u nesrazmjeru između bogatog i siromašnog dijela svijeta.


Slaba mreža socijalnih usluga


No, vratimo se Hrvatskoj, u kojoj danas gotovo 20 posto stanovništva živi u riziku od siromaštva. Hrvatska ima oko 20 posto nezaposlenih građana, a oko 50 posto mladih, koji su tek izašli sa školovanja, također je nezaposleno. Prema istraživanju koje je proveo UNICEF, u Hrvatskoj 20 posto djece mlađe od šest godina živi ispod praga siromaštva, a 40 posto ni svaki drugi dan nema obrok s mesom ili ribom. Pritom većina živi u vlažnim i neadekvatnim prostorima. Smatra se da u Hrvatskoj ima nekoliko desetaka tisuća pothranjene djece, i do 10.000 beskućnika.


  Hrvatska država izdvaja oko 20 posto bruto domaćeg proizvoda za potrebe socijalne zaštite, međutim, to uključuje i mirovinski i zdravstveni sustav, dječje doplatke i ostalo. Međutim, ako govorimo samo o socijalnoj skrbi, koja je namijenjena upravo kategoriji gladne ili siromašne populacije, Hrvatska izdvaja samo 1,8 posto bruto domaćeg proizvoda, što je, kaže naš sugovornik, prof. Nino Žganec sa Pravnog fakulteta u Zagrebu, daleko ispod prosjeka EU.


  On također potvrđuje dojam da Hrvatska ima prilično nerazvijen sustav socijalnih službi, socijalnih usluga, kroz koji ljudi u potrebi vrlo teško pristupaju svojim pravima, pogotovo u lokalnim zajednicama. Prema mišljenju ovog profesora, kod nas će trebati napraviti puno kvalitetniju mrežu socijalnih usluga na lokalnoj razini.


Socijalne samoposluge


U našim gradovima trenutno postoji nekoliko načina pomoći gladnima. Jedno je minimalna novčana naknada koju dio građana prima preko lokalnih Centara za socijalnu skrb, no tu se ne radi o velikim novčanim sredstvima, a zakon prema kojemu se novci dodjeljuju nedavno je postrožen, tako da je broj primatelja smanjen, a ne povećan kako bi nalagale potrebe (u Gradu Rijeci, primjera radi, on je sada na nešto više od 800 korisnika). Pučke kuhinje uglavnom financiraju gradske vlasti, a u nekim se gradovima topli obrok može dobiti i kod časnih sestara, (u Rijeci je aktivan red Sv. Vinko Paulski), Franjevačkih i drugih crkvenih redova. Tu su još i donacije hrane i higijenskih potrepština potrebitima koje se mogu primiti preko Socijalnih samoposluga. Zagreb i Rijeka imaju Socijalne samoposluge već pet godina, a upravo je protekloga tjedna, na adresi Siget 18 a, u Zagrebu otvorena druga Socijalna samoposluga.


  – S obzirom da, na žalost, sve veći broj građana nije u stanju zadovoljiti najosnovnije potrebe, kao i da grad Zagreb pomaže onima koji su ugroženi i potrebiti, mi smo kao grad procijenili, jer nam se svaki dan javljaju naši sugrađani i traže pomoć, da bi takav modus u kojem pozivamo trgovačke lance da hranu koju nisu prodali, kojoj je do tri dana istek roka trajanja, ne više, gdje je možda oštećena ambalaža a sadržaj je dobar, doniraju Socijalnom dućanu. Nositelj projekta ovoga novog dućana je Gradsko društvo Crvenog križa, a mi smo kao grad dali podršku – pozvali smo trgovačke lance na suradnju. Za sada se odazvalo sedam trgovačkih lanaca, kaže Romana Galić, pomoćnica pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i populacijsku politiku Grada Zagreba.


  Prema njenim riječima, Socijalni je dućan (ili Socijalna samoposluga) namijenjen prvenstveno umirovljenicima s niskim mirovinama, obiteljima koje ne dobivaju plaće, koje su u kreditima ili u procesu ovrhe, odnosno onim građanima koji zbog nekih drugih okolnosti nisu u mogućnosti zadovoljiti kriterije pomoći, bilo gradske bilo državne, odnosno putem Centara za socijalnu skrb. To znači da svi oni koji su obuhvaćeni socijalnim programom Grada, pomoći u obiteljskim paketima koji se daju na mjesečnoj bazi, ili koji koriste pravo na pučku kuhinju, da oni ne budu korisnici Socijalnog dućana.


Različiti kriteriji


Socijalne samoposluge postoje u petnaestak hrvatskih gradova, u Varaždinu, u Sisku, uskoro će se otvoriti u Osijeku, i drugdje, a svaki grad ima svoje kriterije u tome kako te samoposluge organizirati. Građani koji zadovoljavaju kriterije, doniranu hranu i higijenske potrepštine ondje mogu dobiti besplatno. U Socijalnim se samoposlugama dijeli ono što se dobije na donacijama.


  – Caritas koji već pet godina ima socijalni dućan kojega vodi u suradnji sa Lidlom u Zagrebu, ima podatke da se broj korisnika s godinama povećava, on je danas došao na 2.500. To su ljudi koji nisu obuhvaćeni gradskim socijalnim mjerama, i taj nam je porast bio pokazatelj da su potrebe velike i da je nužno otvoriti još jedan dućan te vrste, kazala je Romana Galić.


  U Rijeci se broj korisnika Socijalne samoposluge koji primaju mjesečni paket kreće od oko 4. 000 građana – prema riječima sestre Emanuele, pripadnice reda Sv. Vinka Paulskog iz Rijeke, koja vodi ovaj dućan.


  U samom Gradu Rijeci kažu da su prepoznali projekt Socijalne samoposluge, pa je po njegovom osnutku ustupljen prostor bez naknade, a posljednje dvije godine financiraju i projekt Franjevačkog svjetovnog reda »Kruh Sv. Elizabete«, koji se odnosi na promociju projekta, okupljanje volontera i aktivnosti sakupljanja artikala za najugroženije građane. Preko pučke kuhinje u Rijeci se dnevno izda 526 obroka, a iz Gradskog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb kažu da na sve socijalne potrebe i pomoći godišnje daju 2,5 milijuna kuna.


  Dnevni se obroci potrebitima dijele i u riječkoj Kući utočišta, koja je jedna od djelatnosti spomenute družbe Sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskoga. Ova je kuća otvorena 2007. godine.


  – Otvoreni smo s ciljem da pomognemo osobama koje su se zbog teških uvjeta života našle na margini društva. Otvaramo ujutro u osam sati i držimo prostor otvoren skoro do osam sati na večer. Naša kuća je bila napravljena za kapacitet od 40 ljudi, a u ono vrijeme kada smo otvoreni dolazilo ih je 20, 30. U zadnje vrijeme dnevno na ručak dolazi nam do 90 ljudi. Uz to što im dajemo hranu, imaju kod nas mogućnost kupanja, brijanja, pranje robe, šišanja, kaže nam sestra Emanuela, pod čijom je nadležnosti i Socijalna samoposluga u Rijeci.


Sirotinja i bogataši


Grad Zagreb, kao i grad Osijek usluge pučke kuhinje svojim građanima u potrebi pružaju na tri lokacije. U Zagrebu danas usluge pučke kuhinje prima gotovo tisuću građana više negoli prije pet godina, točnije 4.761 građanin. U Zagrebu je obrok moguće dobiti još i u okviru tri karitativne organizacije, odnosno jedne crkve i dva samostana. Pomoć u obiteljskim paketima u vidu hrane i temeljnih higijenskih potrepština u Zagrebu danas prima 853 građana.


  Posljednjih godina dvostruko se uvećao broj humanitarnih akcija u glavnome gradu, organiziranih od strane udruga ili pojedinaca, kojima je cilj bio sakupljanje humanitarne pomoći za građane. Element senzibiliziranja imućnijeg dijela građana za pomoć važna je točka u rješavanju ovoga problema.


  Ovih dana hrvatska je javnost saznala da se broj multimilijunaša u Hrvatskoj, od početka prošlog desetljeća, udvostručio, tako da danas imamo 221 multimilijunaša, od kojih svaki ima neto bogatstvo veće od 3 milijuna dolara.


  – Nejednakosti u Hrvatskoj prate trendove koji se događaju i na globalnoj razini, kaže nam profesor Žganec – jer se smatra da se je broj multimilijunaša u svijetu tijekom 2014. godine povećao za 3 posto, i smatra se da 2-3 posto najbogatijih ljudi svijeta raspolažu većom imovinom nego 97 posto ukupnog globalnog stanovništva. To su dramatični podaci koji govore o široko rasprostranjenim nejednakostima i nepravednostima u suvremenom društvu. Trebat će puno razmišljati i donositi planove i zakone koji će utjecati na to da se problem apsolutnog siromaštva eliminira, a da se relativno siromaštvo svede u nekakve koliko toliko prihvatljive okvire.