Nova vlast u Hrvatskoj svoj mandat počela je zapravo tako što je nastavila sa starom, opozicijskom retorikom svog najvećeg dionika, HDZ-a. U tom političkom diskursu, lišenom bilo kakvih progresivnih težnji ocrtava se dominanta želja o tome da se nametnu konzervativne vrijednosti, uz popratni folklor radikalizacije političko-društvenih poruka.

Najdalje u tom smislu otišao je nesuđeni ministra branitelja Mijo Crnoja koji je nakanio izraditi tzv. registra izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa. Srećom, Crnoje više nema u hrvatskoj Vladi, pa je takva ideja brzo ostala bez svog glavnog protagoniste. No, treba uvažavati činjenicu da je sastavljanje preglednika izdajnika podržao i prvi potpredsjednik Vlade, Tomislav Karamarko. Očito, registriranje nepoćudnih društvenih elemenata nije posve iščezlo iz javnog prostora. Prema tome, nije posve minula ni opasnost da se donese nekakav zakon koji bi mogao procesuirati i sankcionirati sve one koji se ogriješe o sustav novih hrvatskih vrijednosti Domoljubne koalicije. To je, međutim, samo prvi u nizu eklatantnih pokušaja vladajućih da devalvira stečena građanska prava i slobode u Hrvatskoj.

Nives Miošić, voditeljica Istraživačkog centra GONG-a, ne vjerujem da će se ikakav službeni registar ikada utjeloviti. Ideju su, kaže Miošić, već ismijali tisuće građana dobrovoljnim upisom u registar kolektiva SKROZ.

»No, ono što je isto tako sigurno jest to da će se u neformalnom registru – maloj crnoj knjižici – naći sve progresivne snage ovog društva kojima će vlast onemogućavati djelovanje smjenama s funkcija, uskratom financiranja, nametanjem dodatnih administrativnih prepreka ili mnogobrojnim inspekcijama. U takvom okruženju ne preostaje nam ništa nego zbiti redove, biti solidarni jedni s drugima i nastaviti djelovati javno na raskrinkavanju svih protudemokratskih tendencija i činova«, upozorava Miošić.

Paramilitarno krilo

Hajrudin Hromadžić, docent na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Odsjek za kulturalne studije, pri tome upozorava na to da smo s novom vlašću ušli u političko razdoblje koje su neki analitičari prikladno nazvali neliberalnom demokracijom i koja se sasvim prikladno upisuje u ideološko-vrijednosni sistem koji je već zaživio, primjerice, u Mađarskoj ili Poljskoj. Dakle, matrica neoliberalnog kapitalizma bez prtljage liberalne demokracije.

»Zanimljiva je okolnost da se sve to znakovito upisuje u nove smjernice hrvatske vanjske politike određene prioritetima sjever-jug Europe, to jest Baltik-Jadran. Vjerujem da nitko iole kapacitiran za minimum analitičke opservacije političkih procesa nije iznenađen ovakvim spojem neokonzervativnih i neoliberalnih elemenata u vladajućoj poziciji. Iznenađeni možemo biti samo s količinom ostrašćenosti i siline s kojom se ušlo u cijeli taj proces, posebice u domeni resora kojim upravlja ministar Zlatko Hasanbegović«, kaže Hromadžić.

Oliver Frljić, kazališni redatelj i intendant Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, naznačuje da je najveći apsurd ove Vlade u tome da u njoj danas sjede ljudi koji bi se trebali brinuti za donošenje i provedbu zakona, a do jučer su poticali njihovo kršenje. HDZ je koristio šatoraše, podsjeća Frljić, kao svoje paramilitarno krilo. Međutim, tu nije bio problematičan samo HDZ, nego i SDP koji nije imao odlučnosti protuzakonito kampiranje ispred Savske 66 prekinuti.

»Vrijednosti koje proklamira Domoljubna koalicija su licemjerne fraze. Upravo smijenjeni ministar Crnoja pokazao je svu laž hrvatskog domoljublja – s jedne strane bi pravio registar izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa, a s druge varao tu istu državu. U isto vrijeme pokazujući, pravu ili hinjenu, neinteligentnost da shvati kako pozitivni zakoni te iste države funkcioniraju. Pazite, taj nam je čovjek trebao biti ministar! Iako za sada zvaničnog Registra nema, ne sumnjam da će se ova Vlada pokušati svakim raspoloživim sredstvom razračunati sa svim onima koji će biti kritički raspoloženi spram nje i njezinih poteza. Usput govoreći, po meni je upravo HDZ najveći izdajnik nacionalnih interesa. Možda jednog dana to i njihovim biračima dopre do mozga«, ocjenjuje Oliver Frljić.

Kontrola medija

»Uostalom, HDZ bi, ako već trabunja o lustraciji, najprije trebao napraviti reviziju u vlastitim redovima s obzirom na masovni prebjeg članova Saveza komunista Hrvatske u ovu partiju. Zazivanje lustracije, Registar izdajnika, čistke u kulturnim institucijama i pokušaj kontrole cjelokupnog medijskog prostora su jedini način da se ova Vlada održi. Njezin glavni eksponent, Tomislav Karamarko, pokazao je, otkako je preuzeo HDZ, da jedino i isključivo što zna raditi je proizvođenje unutrašnjih neprijatelja i huškanje ulice da se s njima razračuna«, ističe intendant riječkog teatra.

Od saborskih zastupnika koji zazivaju lustraciju, dodaje Nives Miošić, očekuje se da zarade svoju plaću tako da napišu te građanima i Saboru predlože zakonski tekst u kojem bi konačno pojasnili svrhu toga čina kao i kriterije na temelju kojih bi se to provelo.

– Za mene bi pojam lustracija u hrvatskom kontekstu prije značilo razračunavanje i konačno ograđivanje od ustaštva i njegovu osudu. Paradoksalno, kod onih koji danas zazivaju lustraciju ona znači razračunavanje s »komunjarama«, pri čemu zaboravljaju da bi u tom slučaju prvo sami sebe morali pročistiti. A toga se više boje oni sami nego aktualni »crveni, žuti, i zeleni vragovi«, navodi Miošić.

Zaoštravanje nacionalnog diskursa omiljena je, izgleda, tema novog ministra u kulturi Zlatka Hasanbegovića, političara kojem očito više leže povijesni revizionizam i diskutabilni stavovi o antifašizmu, a manje europske perspektive hrvatske kulture. Naime, umjesto europske paradigme u kulturi, ministar Hasanbegović odlučio se prvo obračunati s nezavisnom medijskom scenom. Je li ukidanje povjerenstva za neprofitne medije ujedno i ukidanje sustava državnih dotacija neprofitnom izdavaštvu, posebno onom koje neće biti sklono Hasanbegovićevim reakcionarnim i ognjištarskim pogledima u njegovoj »kulturi«?

Frljić smatra da Hasanbegović vrlo precizno i poslušno provodi Karamarkovu politiku u polju kulture. Ukidanje povjerenstva za neprofitne medije znak je nestrpljivosti nove Vlade da se obračuna s onim dijelom medijske scene koji HDZ nikada nije mogao kontrolirati.

»Pretpostavljam da će se donošenjem novog proračuna bitno smanjiti i sredstva Novostima, glasilu srpske manjine i najrelevantnijem hrvatskom političkom tjedniku. I imena koja su se pojavila kao mogući kandidati za glavnog ravnatelja HRT ukazuju kakve planove vladajući imaju s ovim medijem. Ali da se vratim samom gospodinu Hasanbegoviću za kojeg je već sada gotovo sigurno da će ostati zabilježen u analima hrvatskog kultur-ministrovanja. Potrudit ću se da stavove dotičnog o antifašizmu iskomuniciram svim europskim kulturnim institucijama i organizacijama s kojima trenutno surađujem. Ako u Hrvatskoj već postoji tako visoka tolerancija na fašizam u tijelima državne uprave, red je da od europske javnosti tu činjenicu ne skrivamo«, kaže Oliver Frljić.

Hromadžić upozorava pak na nužnost opreznog pristupa u analiziranju Hasanbegovića. Naime, kaže on, u prvi se plan nameće uvid kako se naprosto radi o staroj matrici kreiranja ‘dimnih zavjesa’ u domeni identitetsko-svjetonazorskih politika, koje navodno služe tek kao kulisa, to jest za preusmjeravanje fokusa interesa s bitnih procesa. To su pitanja vezana uz resore financija, gospodarstva ili rada.

– Međutim, izvjesno je kako se i u domenama resora kulture, posebice medija, upravo dešavaju svi ključni političko-ekonomski procesi sa socijalno-klasnim obilježjima. Naime, polje neprofitnih medija idealna je meta za agresivne napade koji su mu upućeni ovih dana. To su, po jednoj strani, napadi s ciljem sužavanja prostora za artikulaciju angažiranog i kritičkog mišljenja okrenutog važnim društvenim temama, u maniri istraživačkog novinarstva s kojima se tzv. medijski mainstream sve manje bavi, ili se više uopće ne bavi, poput daljnjih privatizacija u oblastima javnog dobra, korupcije, razvlaštenja naroda od njegova zajedničkog dobra, kriminalne tajkunizacije, raznim aferama iz vitalnih društvenih područja, itd. Istovremeno je to polje, polje neprofitnih medija, gdje se dešavaju najbolniji procesi radne prekarizacije, potplaćenosti i puke borbe za preživljavanje u profesiji koja je ne tako davno bila društveno cijenjena. Ako se žele detektirati svi ključni aspekti transformacije statusa rada, to jest radne eksploatacije u tzv. tranziciji, onda je treći medijski neprofitni sektor pravo mjesto za to. Dodatno je pritom degutantno gledati kako su se na to polje strvinarski obrušili akteri tzv. civilno-društvene scene s desne, konzervativne strane koji su financijski izuzetno dobro potkovani. Pritom se ne biraju sredstva za diskvalifikaciju, manipulira se i neutemeljeno konstruira, primjerice kada se mene optužuje za sukob interesa kao člana razriješenog Povjerenstva jer sam bio vanjski suradnik H-altera prije osam godina i kao takav sam naveden u njegovom impressumu, negoduje Hajrudin Hromadžić.

Gušenje kritičkog mišljenja

Nives Miošić naznačuje da je ukidanje tog povjerenstva ministar Hasanbegović obavio neargumentirano, i to očito na poticaj udruge/stranke »U ime obitelji«. Izjavom ministra Hasanbegovića da oni »više te pare neće vidjeti«, on je direktno ograničio slobodu medija u Hrvatskoj.

– Pritom zaboravlja da su zadnjih godina upravo ti neprofitni mediji bili među najvećim kritičarima kako poteza prošle Vlade, koji su prijetili urušavanjem socijalne države u ime ostvarivanja profita i nauštrb javnog interesa, tako i neokonzervativnih napada na slobodu izbora pojedinaca. Sigurna sam da će neprofitni mediji bliski ministrovom svjetonazoru imati neki oblik državne podrške. No, isto sam tako sigurna da će oni neprofitni mediji zbog kojih je ministar odlučio ukinuti Povjerenstvo nastaviti s radom, vjeruje Miošić.Takvu je Hasanbegovićevu odluku, međutim, podržao dio javnosti. Sam Hasanbegović olako se poslužio kvalifikacijom da su nekomercijalni i podupirani mediji u Hrvatskoj leglo ljevičara, spoj postjugoslavenskih i postmarksističkih mladih zagovaratelja i ostarjelih SIZ-ovaca koji ne znaju drukčije poslovati nego tako da muzu državni proračun. Teza da su nezavisni mediji »leglo ljevičara«, a vjerojatno i zagovaratelja obnove Jugoslavije, kaže Oliver Frljić, način je preventivnog stigmatiziranja onih koji pokušavaju nastupati kritički spram vladajućih i s drugačijih ideoloških pozicija. HDZ je proteklih 25 godina uništavao klasnu svijest građana ove zemlje, nastavlja Frljić, pa je logično da za ljude koji danas žive na egzistencijalnom rubu nacionalna pripadnost ima primat nad onom klasnom, te da su spremni svoj glas dati onima koji su ih na taj rub gurnuli.

– Ponovit ću još jednom ono što sam u više navrata rekao – HDZ je u miru građanima ove zemlje nanio jednako zla koliko i velikosrpska agresija u ratu. Ratna razaranja ljudi i imovine zamijenjena su mirnodopskim razaranjem socijalnog tkiva, institucija, društvenog vlasništva i klasne svijesti, poručuje ovaj kazališni redatelj.

Nives Miošić ne dvoji – naravno da se radi o gušenju kritičkog mišljenja:

»Ali kako sam već rekla, u tome neće uspjeti. Da parafraziram kolegicu Anu Brakus s portala libela.org – oni su nastali u razdoblju sveopćeg kaosa, djelovali su u izvanrednom stanju i ne boje ga se – neće ni odustati ni otići«, veli Miošić.

Međutim, ima i dobrih stvari u svemu ovom, kaže Hromadžić, pa se čini kako je liberalno-lijeva društvena scena pozitivno ljuta, opravdano bijesna zbog represije koja je na djelu.

Prvi potezi nove vlasti govore da se u Hrvatskoj sprema orkestrirana, institucionalno-uličarska konzervativna revolucija koja će, sudeći prema najavama, pokušati dotaknuti još dva važna segmenta liberalnog društva – to su Zakon o životnom partnerstvu i Zakon o pobačaju.– Događanja prošlog tjedna svakako govore u prilog takvom zaključku, posebno uzmemo li u obzir da je »trijumvirat« potpuno izignorirao proustašku demonstraciju sile pred Vijećem za elektroničke medije koje je samo provodilo Zakon, pritom odredivši izuzetno blagu kaznu za govor mržnje, kaže Nives Miošić i nastavlja:– Što se tiče Zakona o životnom partnerstvu i prava na pobačaj, saborski zastupnici MOST-a trebaju pokazati vjerodostojnost. Sva ova pitanja su svjetonazorska pitanja par excellence, pa im se eto pruža prilika da dokažu da se neće baviti ideologijom, nego reformama. Prvenstveno je na njima ta odgovornost. No, isto tako moramo voditi računa i o onim potezima vlasti koji će se odvijati iza zavjese, a tiču se pitanja privatizacije zdravstva i drugih javnih resursa i usluga. Ne smijemo zanemariti ova pitanja zbog »kulturne revolucije«.Oliver Frljić podupire takvo razmišljanje i kaže da će nova Vlada, a tu prvenstveno misli na HDZ, pokušati spojiti ono što smo vidjeli da je uspjelo Hitleru – strukturalno nasilje s nasiljem ulice.– Najavljeni Registar izdajnika trebao je biti prvi korak u tom pravcu – službeni dokument koji će poslužiti za navođenje temeljito fašizirane mase u razračunavanju s onima koji se ne uklapaju u proklamirani sustav nacionalnih vrijednosti, a koji bi se u bitnom mogao svesti na to da većina u različitim oblicima može neometano kršiti prava različitih manjina. Rast ionako snažne homofobije u Hrvatskom društvu očekivana je posljedica politike koju zagovara Domoljubna koalicija. Homofobija je, uostalom, u Hrvatskoj već institucionalizirana Referendumom o ustavnoj definicija braka. Umjesto da legislativa daje veća prava istospolnim parovima, kao npr. mogućnost posvajanja djece, ona će im po svoj prilici oduzeti i ono malo što sada imaju. Kad smo kod prava žene na pobačaj, čestitao bih našim estradnim zvijezdama, Nini Badrić i sestrama Husar, koje su pjesmom »Želim živjeti« pokazale da pristaju na poziciju žene kao reproduktivnog stroja u patrijarhalnom društvu. Pretpostavljam da bi navedene pjevačice pristale i na sankcioniranje izvanbračnog seksa, kao i seksa koji se ne prakticira u reproduktivne svrhe, poručuje Oliver Frljić.

»Stoga je za nadati se da će to i uspješno pretočiti u neki oblik aktivacije, pa i zdrave politizacije, čak i u vidu izgradnje potentnog političkog subjekta koji bi bio prava opozicija i alternativa vladajućoj političkoj poziciji«, vjeruje Hajrudin Hromadžić.

Udar na dostignute razine medijskih sloboda i građanskih prava očito neće proći bez reakcije onog, liberalnog dijela društva. Naše sugovornike pitamo koliko će o toj spremnosti civilnog sektora, ali i akademske zajednice da su odupre konzervatizmu ovisiti očuvanje stečenih građanskih i medijskih prava u Hrvatskoj. Oliver Frljić odgovara da treba pogledati reakcije akademske zajednice i civilnog društva u odnosu na ono što se u proteklih godinu dana događalo u i oko HNK Ivana pl. Zajca.

– Osim rijetkih pojedinaca i organizacija koji su nam davali podršku, većina je ostala nijema na sve ono medijsko i fizičko nasilje kojem smo bili izloženi. Kad je 5. kolovoza riječki teatar bio pod opsadom i kad smo morali čekati više od pola sata da bi nas specijalna policija provela pored razularene mase, većina onih koji su danas tako glasni oko ministra Hasanbegovića nije se mogla ni čuti, ni vidjeti. Ako kulturnjaci doista žele smjenu Hasanbegovića, imaju sredstvo kojim njihov pritisak može biti puno učinkovitiji – štrajk. Zamislite što bi bilo kad bi svi glumci zagrebačkih kazališta obustavili rad dok njihov resorni ministar ne odstupi, predlaže Oliver Frljić.

Nives Miošić naznačuje da se očuvanje građanskih i medijskih prava i sloboda ne smije ovisiti o spremnosti samo jednog segmenta društva, odnosno samo progresivnog dijela civilnog društva.

– To je odgovornost svih građana, a što se tiče progresivnih organizacija civilnog društva, ovo će nam biti poticaj da još jače zbijemo redove i doprinesemo razvoju nekih novih inicijativa s građanima koji cijene slobodu izbora, mišljenja i govora te odvojenost crkve i države. Moramo pokazati da nas ima. Opet je vrijeme da se krene, poziva Nives Miošić.