Galopirajuće rastućem broju zaduženih građana, hrvatska Vlada pokušat će se suprotstaviti nizom mjera i zakona. Ponajviše se dosad govorilo o Zakonu o osobnom stečaju koji bi, prema zadnjim najavama, uskoro trebao biti na snazi. No, paralelno s tim zakonom, Vlada radi i na još jednom paketu mjera koje bi se odnosio na socijalno ugrožene građane čiji dugovi ne premašuju 50 tisuća kuna. Naime, takvima bi se, kojih je u Hrvatskoj čak 240.000, ponudila procedura kroz koju bi se oslobodili svojih vjerovnika. Posljetkom toga, Vlada kreće u pregovore s najčešćim vjerovnicima osiromašenog naroda, a oni su banke i teleoperateri. Za oprost dugova, bankarima i teleoperaterima nude se, navodno, porezne olakšice.

S obzirom na to da je vladajuća garnitura ćudljiva, pa najavljeni zakoni i mjere odumiru prije no što uopće zažive ili, pak, budu na snazi neko kratko vrijeme, sve ovo što se sada najavljuje treba uzeti s velikom rezervom. Kako god bilo, ostaje jadna činjenica da sada o prezaduženim građanima brine samo civilni sektor, točnije udruga Blokirani. Tako ponovo civilno društvo – kao i u slučaju robova kredita u švicarskim francima – jedino sustavno vodi računa o građanima koji su se našli u svehrvatskoj spirali zla i nevolje. A nužnost postojanja jedne ovakve udruge najbolje ilustrira podatak o tome da u Hrvatskoj blokirani račun trenutačno ima oko 310.000 građana koji duguju nevjerojatnih i teško naplativih 24,5 milijardi kuna, što je posljedica spornog Ovršnog zakona. 

Socijalna isključenost

U udruzi tako pretpostavljaju da u suvremenoj Europi ne postoji država s ovolikim brojem blokiranih građana. Međutim, Miriam Kervatin, predsjednica udruge Blokirani, upozorava: »Ako Fina ovakvim tempom nastavi blokirati račune, već sredinom godine nelikvidnost građana mogla bi prestići nelikvidnost cjelokupnog hrvatskog gospodarstva«.  

– Blokirani su udruga građana s blokiranim dohotkom, mirovinom ili bankovnim računom. Svi oni žive u uvjetima siromaštva, socijalne nejednakosti i isključivosti, a mi to želimo spriječiti. Socijalna isključenost obuhvaća – slično kao neostvarena ljudska prava – nemogućnost nekoga od nas da djeluje u društvu s osjećajem osobnog dostojanstva. Općenito govoreći, pojedinci se mogu smatrati socijalno isključenima ako se nalaze u nepovoljnom položaju u ekonomskom ili socijalnom smislu, ako se osjećaju nemoćno ili, u izvjesnoj mjeri, društveno otuđeno, što sve proistječe iz kombinacije međusobno povezanih problema. To su blokiran dohodak ili mirovina, siromaštvo, socijalna nejednakost, nezaposlenost, mala plaća, slabi stambeni uvjeti, kaže nam Miriam Kervatin.

Šestogodišnja recesijska agonija najbrutalnije i najdramatičnije se prelama upravo preko leđa običnih hrvatskih građana. Ostati bez posla ili ne primiti plaću, lako je kao reći dobar dan, dok kod pronalaženja novog poslodavca ne pomaže ni Fortuna, ta velika božica sreće. Posljetkom toga, nije čudno da se blokade računa šire kao epidemija. Razmjere hrvatske društvene i socijalne apokalipse, Kervatin  ilustrira podatkom da su građani u zadnjih šest godina ostali bez 9.500 stanova i kuća. Te nekretnine su, naime, prodane na dražbama. Imovina građana na bubnju završava najčešće zbog gubitka posla i umanjenja plaće zbog nemogućnosti servisiranja bankovnih kredita. 

Začarani krug

– Moram naglasiti da je 290.000 građana blokirano dugotrajno, odnosno duže od pet godina. Protok vremena neminovno je doveo do rasta duga, točnije rečeno kamata, kao i troškova postupka. Dug je najčešće u začetku bio relativno nizak, možda nekoliko stotina eura, ali obračunom izuzetno visokih kamata i troškova postupka ovrhe, on je uvećan i po stotinu puta. Prema tome, dug postaje nenaplativ, pa čak  kada se dužniku proda sva njegova imovina, govori nam Kervatin. 

Posebno je pogubno da ovaj začarani krug dovodi do pada standarda stanovništva, čak i sveopćeg siromaštva. Siromaštvo je, nažalost, očevidna i egzaktna činjenica današnjeg hrvatskog društva. Miriam Kervatin apelira na to da zajednica mora djelotvorno odgovoriti na pauperizaciju, umjesto da vrijeđa i omalovažava one koji su neishranjeni, žive bez struje, vode, lijekova, mogućnosti školovanja svoje djece. To jest, društvo se mora boriti protiv stigmatizacije svih onih koji žive ispod minimuma prihvatljivog životnog standarda.

– Dužnik je osoba koja pati, čije je ljudsko dostojanstvo povrijeđeno. Osim toga, dužnik je najčešće isključen iz društva, čak se osjeća progonjeno i vapi za rješenjem svoje situacije. Nije nikakvo otkriće tvrditi da je danas moguće svakome od nas omogućiti dostojan život, ali gubitak svijesti da se prema svakom čovjeku moramo odnositi s dostojanstvom, paradoks je našeg vremena i znak okorjelosti duha, a od svog siromaštva, najgore je ono siromaštvo srca, upozorava naša sugovornica. 

Miriam Kervatin i njezina udruga Blokirani stoga se zalažu za redefiniranje pravnog instituta blokade računa i blokade imovine, to jest sadašnjeg Zakona o ovršnom postupku. To se mora provesti u skladu s relevantnim zakonima i socijalnim stečevinama Europske unije, kao i s univerzalnim načelom iz Opće deklaracije o pravima čovjeka i hrvatskim ustavom. 

Udruga također traži od hrvatskih vlasti da kamate i troškovi ovršnog postupka otpišu svima onima koji su u blokadi više od vije godine, nezaposlenima, samozaposlenima s prometom do 199.000 kuna godišnje, umirovljenicima, obiteljima s mjesečnim prihodom ispod razine hrvatskog prosječnog osobnog dohotka.

– No, osnovni ciljevi naše udruge su rušenje Zakona o ovrhama u dvije faze. Prva je da se kroz institut našeg Ustavnog suda ocjeni ustavnosti samog zakona, s obzirom na pravne standarde u pogledu zaštite ljudskih prava. HSLS je već predao zahtjev za ispitivanje ustavnosti Zakona o ovrhama, ali još uvijek nema nikakvog odgovora. U drugoj fazi, zakon ćemo pokušati rušiti kroz pravni institut europskog Suda za ljudska prava. Naime, europski sud već je srušio španjolski Zakon o ovrhama, kaže Miriam Kervatin.

Španjolski slučaj

U Španjolskoj je također inicijativa građana pokrenula takav postupak. Na to ih je potaknuo veliki broj samoubojstava, što je  posljedica činjenice da su se zaduženi građani našli pred zidom i više nisu znali kako dalje. U dužničko ropstvo najčešće su upali zbog poznate, ali ubojite kombinacije kredita i gubitka posla. Okidač je bilo samoubojstvo jedne španjolske umirovljenice, i to pred očima sudskih ovršitelja. Nakon toga policija je odbila provoditi deložacije, reagirao je Sindikat policije i Sindikat bravara. Kervatin  podsjeća da je Europska unija zahtijevala od španjolskog pravosuđa da se ravna prema načelima pravednosti. Naime, nije isto deložirati građane u trećoj životnoj dobi, trudnice, samohrane roditelje, nezaposlene ili pak jednog tajkuna koji ima nekoliko skrivenih računa i ne želi platiti neki dug.

No, Miriam Kervatin nam napominje da je u Hrvatskoj ovršna procedura surovija od one Španjolske, pa i europske:

– Hrvatski zakon je znatno lošiji od Španjolskog. Naime, Španjolska, kao niti jedna druga europska država, ne poznaje institut Fine. U Europi ne postoji procedura automatske blokade svih bankovnih računa, i to – odjednom. Time se građane ostavlja bez kune u džepu, tako da ne znam kako onda netko može uopće očekivati da dužnik plati svoje račune, upozorava Miriam Kervatin.Navodi da ovakav život neminovno utječu na zdravlje pogođenih osoba, narušavajući im stabilnost i stvarajući osjećaj krize, zabrinutosti, straha, frustracije i napetosti. Blokirane osobe često su iscrpljene i mnogo više od cjelokupne populacije trpe od tjelesnih i psihičkih bolova. 

– Pogoršavanjem njihovog stanja nastaju i novi troškovi za cijelu zajednicu i otvara se opasnost da se prezaduženost i siromaštvo prenosi na nove naraštaje, što vjerujem da nikom nije u interesu, te da postoji volja da se problem duga riješi tako da se pravedno i ravnomjerno podijeli tržišni rizik između vjerovnika i dužnika, smatraju u udruzi Blokirani.