Novi plan

ENERGETSKA STRATEGIJA Cijena struje će rasti zbog nameta na CO2

Marinko Glavan

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Strategija predviđa da država neće više subvencionirati proizvodnju struje iz obnovljivih izvora jer će ona pojeftiniti, a struja iz klasičnih termoelektrana poskupjeti zbog rasta poreza na emisiju ugljikovog dioksida



RIJEKA – Nacrt nove energetske strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, s pogledom na 2050. godinu prihvaćen je na sjednici Vlade prije desetak dana, a paralelno s izradom nove Energetske strategije odvija se i proces izrade Integriranog energetskog i klimatskog plana za razdoblje od 2021. do 2030. godine, kao provedbenog dokumenta Energetske strategije.


Integrirani energetski i klimatski plan obveza je Republike Hrvatske prema Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća Europe o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime.


Javna rasprava o Integriranom planu još traje, a Hrvatska gospodarska komora je u suradnji s Institutom »Hrvoje Požar« i Ministarstvom zaštite okoliša i energetike organizirala više radionica na temu Integriranog plana kojim se, ističe direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša HGK Marija Šćulac Domac, daje pregled trenutnog energetskog sustava i stanja u području energetske i klimatske politike, nacionalnih ciljeva za svaku od pet ključnih dimenzija Energetske unije i odgovarajuće politike i mjere za ostvarivanje tih ciljeva.




– Zapravo je to ključni dokument. Za razliku od Energetske strategije koju Hrvatska nije obvezna donijeti u okviru ispunjavanja svojih EU obveza, sve države članice EU-a obvezne su dostaviti svoje planove Europskoj komisiji do konca 2019. temeljem EU Uredbe o upravljanju Energetskom unijom, a Europska komisija provodi reviziju planova u smislu jesu li konkretni i usklađeni s EU politikama. Prva revizija planova očekuje se 2024.godine, kaže Šćulac Domac.


Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom EU-a sve članice pa tako i Republika Hrvatska, objašnjava, prikazuju pregled trenutačnog energetskog sustava, nacionalnih ciljeva, politika i mjera u području energetske i klimatske politike za razdoblje od 2021. do 2030. godine.


Obnova zgrada


– Planom se u okviru pet dimenzija: dekarbonizacija, energetska učinkovitost, energetska sigurnost, unutarnje energetsko tržište i istraživanje, inovacije i konkurentnost, prikazuje pregled nacionalnih ciljeva i planova. Naglasak je na integriranom upravljanju energetskom i klimatskom politikom kako bi se osiguralo da se svim aktivnostima povezanima s energijom na razini Unije pridonosi ciljevima same Energetske unije. Ti ciljevi su smanjenje emisije stakleničkih plinova u ETS sektoru (sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova, op. a.) za najmanje 43 posto u odnosu na 2005. godinu., a u ne-ETS sektoru za Hrvatsku cilj iznosi najmanje 7 posto u odnosu na istu godinu.


Prema prijedlogu Plana udio obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije do 2030. bi trebao biti 36,4 posto, što je proizašlo iz podloga za izradu Energetske strategije do 2030. godine. Također, provedba Plana bi trebala osigurati vrlo ambiciozni, s obzirom na postojeće stanje, udio obnovljivih izvora energije u neposrednoj potrošnji u prometu od 13,2 posto, kaže Šćulac Domac.


U samom nacrtu energetske strategije glavni je naglasak na tranziciji s korištenja fosilnih goriva ka što većoj proizvodnji i korištenju prvenstveno električne energije iz obnovljivih izvora, kao i na učinkovitom gospodarenju energijom, gdje se najveće uštede i napredak očekuju u području zgradarstva, budući da su zgrade najveći potrošači energije, a njihovom se energetskom obnovom mogu postići značajni učinci kako u efikasnijem korištenju energije, tako i smanjenju zagađenja, uz ostale pozitivne efekte, primjerice na građevinski sektor u gospodarstvu.


Kao scenarij tranzicije odabrana je umjerena energetska tranzicija. Udio obnovljivih izvora u proizvodnji energije iznosio bi 61 posto do 2030. godine, a do 2050. čak 83 posto. Valja pritom naglasiti da Hrvatska već sada ima udio energije iz obnovljivih izvora u neporednoj potrošnji veći od 27 posto, čime su već premašeni ciljevi zadani od EU-a, o udjelu od 20 posto. Udio električnih i hibridnih vozila do 2030. godine trebao bi biti oko 3,5 posto, a do te godine predviđena je i energetska obnova oko 1,6 posto zgrada u prosjeku godišnje.


Tehnološki napredak


Prema scenariju umjerene energetske tranzicije, ukupna ulaganja u razdoblju od 2021. do 2050. iznose 378,9 milijardi kuna, odnosno prosječnih 12,6 milijardi kuna godišnje. Ulaganja u energetsku obnovu zgrada i izgradnju zgrada gotovo nultog energetskog gubitka procijenjena su na 183,7 milijardi kuna, što je 48,5 posto ukupnih ulaganja.


Dio ulaganja koji se odnosi na elektroenergetski sektor iznosi 101 milijardu kuna, odnosno 26,7 posto od ukupnih ulaganja. Ostala ulaganja se odnose na prometnu infrastrukturu, napredna biogoriva, toplinarstvo, sunčane toplinske sustave te ulaganja u infrastrukturu fosilnih goriva: plina i nafte i naftnih derivata.


Prema nacrtu strategije financiranja energetske tranzicije prvenstveno treba očekivati sredstvima zainteresiranih tvrtki koje će prepoznati priliku za ulaganje te financijskih institucija i fondova. uključujući mirovinske fondove, koji će pratiti poduzetnički sektor i svoje proizvode prilagoditi tranziciji energetskog sektora.


Velike nade polažu se i u fondove Europske unije, a dio sredstava planira se osigurati dražbama emisijskih jedinica i naknadama na emisiju ugljičnog dioksida. Zanimljivo, država više ne kani izravno poticati proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora plaćanjem više otkupne cijene, već se očekuje kako će se tržišna cijena dobrim dijelom izjednačiti s električnom energijom iz fosilnih goriva, što zbog pada troškova proizvodnje iz obnovljivih izvora, što zbog visokih naknada na emisiju CO2 koje će naplaćivati proizvođačima energije iz fosilnih goriva.


Neodređene namjere


Nacrt Strategije i pratećih dokumenata već su duže vrijeme predmet javne rasprave u stručnim krugovima. Tranzicija je, slaže se većina, neminovnost, ali ima i podosta zamjerki na Nacrt, pogotovo u dijelu ulaganja i financiranja, gdje nije jasno određeno tko će i na koji način financirati ulaganja, već se neodređeno navodi privatni poduzetnički sektor i financijske institucije.


U dijelu koji se tiče financiranja tranzicije, dio stručnjaka smatra nacrt strategije preambicioznim i nerealnim. S druge strane, dio stručne javnosti smatra da je odabrani scenarij energetske tranzicije nedovoljno ambiciozan po pitanju ulaganja u energetsku obnovu zgrada, gdje se mogu postići najveći rezultati u smanjenju potrošnje energije i emisije CO2 u najkraćem vremenu.