ZAGREB Vladino Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima tek je nedavno konstituirano i barem do ožujka iduće godine, kad završava s radom, od njega neće biti koristi. To bi tijelo, tako je zamišljeno, trebalo ponuditi službene istine o nekim povijesnim zbivanjima, ali i u međuvremenu se od vlasti očekuje da definiraju pojedine situacije iz hrvatske prošlosti. I tu nastaju problemi.

Žrtve poznate

Prije desetak dana sastalo se vladino Povjerenstvo za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja, s ciljem usuglašavanja teksta na spomen-obilježju koje bi država 27. srpnja postavila u Boričevcu. Na taj dan 1941., na lokalitetu Dabin vrh pogubljeno je 28 pripadnika iz šest obitelji Ivezić. Njihovi posmrtni ostaci su prije tri godine izvađeni iz jame. Dakle, žrtve su poznate. Ali, Povjerenstvo još ne zna kako bi nazvalo počinitelje ovog ratnog zločina. Isti dan kad je planirano otkrivanje spomen-obilježja u Boričevcu, u nedalekom Srbu, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, slavit će se 76. obljetnica Dana ustanka naroda Like. Posljedica upravo tog događaja je i pokolj Ivezića. I sad bi Povjerenstvo moralo odlučiti tko su ljudi koji su ih ubili, kojoj su vojnoj formaciji pripadali.

– Zatražili smo od Hrvatskog instituta za povijest da oni pokušaju napisati tekst za spomen-obilježje. Oni su najrelevantnija institucija koja bi trebala u kratkom tekstu odrediti tko su počinitelji zločina, kako definirati tu organizaciju, taj pokret. Tekst mora biti jasan i precizan i očekujemo da nam institut dostavi konkretan prijedlog, rekao nam je ministar branitelja Tomo Medved, predsjednik Povjerenstva. Ravnateljica spomenutog instituta Jasna Turkalj je članica Povjerenstva, kao i Martin Baričević, HDZ-ov načelnik općine Jasenice, kojeg je nominirala Udruga općina. Baričević je bio na sjednici na kojoj se raspravljalo o ploči u Boričevcu.

– U vrijeme ovog zločina partizani i četnici još nisu bili strogo odvojeni i zajednički su djelovali na području Like i zapadne Bosne. Neki su smatrali da bi na spomen-obilježju stoga trebalo pisati da su žrtve u Boričevcu stradale od partizanskih i četničkih postrojbi, a drugi su zagovarali varijantu – srpski ustanici. Mislim da će, nakon konzultacija s Hrvatskim institutom za povijest, to potonje na kraju biti prihvaćeno, da su etničko čišćenje Hrvata počinili srpski ustanici, kazao nam je Baričević.

U srpnju 2015. potomci i rodbina ubijenih Ivezića postavili su spomen-ploču na crkvu u Boričevcu, ali na njoj nema podataka o počiniteljima zločina. Samo se navodi da je 27. srpnja 1941. u jamu živo bačeno 28 članova iz šest obitelji Ivezića. Povjerenstvo je u osjetljivoj poziciji i zato što je SDSS važan koalicijski partner HDZ-a i o toj stranci ovisi opstanak Vlade Andreja Plenkovića. Milorad Pupovac u pravilu svake godine 27. srpnja govori na skupu u povodu Dana ustanka Like i pitanje je kako će reagirati ako će se u obližnjem Boričevcu u isto vrijeme otkriti ploča koja će za težak zločin okriviti ljude koje će se u Srbu veličati.

Podijeljeni ustanak

Povjesničar Hrvoje Klasić bavi se hrvatskom poviješću 20. stoljeća.

– Ustanak je bio dijelom četnički i dijelom partizanski. S tim da su četnici u tom trenutku bili ostaci legitimne jugoslavenske vojske i nisu imali negativne konotacije kao nekoliko mjeseci ili godina kasnije. U ustaškim dokumentima iz tog razdoblja spominje se isključivo četnike, za njih su svi pobunjeni Srbi tada bili četnici. Drugo, zločin u Boričevcu bio je dio odgovora na teror nad Srbima koji je započeo 10. travnja 1941., čim je proglašena NDH. Hrvate u Boričevcu smatralo se odgovornima za ono što se događalo, primjerice, na Kordunu. Za to nema nikakvog opravdanja, ali povijesna istina je da su ustaše i razne neregularne formacije započele ubijati Srbe – objašnjava Klasić karakter ustanka 27. srpnja 1941. godine.