Novi ravnatelj Udruge poslodavaca u zdravstvu

Dražen Jurković: Potpuna privatizacija primarne zdravstvene zaštite ne bi bila dobra

Barbara Čalušić

zdvajanje iz riznice HZZO-a osiguralo je stabilnost sustava – Dražen Jurković / Snimio Mario Pusic / CROPIX

zdvajanje iz riznice HZZO-a osiguralo je stabilnost sustava – Dražen Jurković / Snimio Mario Pusic / CROPIX

U javnim sustavima mora postojati osigurač koji garantira stabilnost zdravstvene zaštite 



Dražen Jurković novi je ravnatelj Udruge poslodavaca u zdravstvu. Ovaj nekadašnji zamjenik HDZ-ovog ministra zdravstva Darka Milinovića ističe da u vođenju udruge želi biti aktualan, informirati članstvo o svim ključnim i akutnim problemima koji se događaju u zdravstvu, imajući pritom korektnu suradnju sa svim faktorima unutar hrvatskog zdravstvenog sustava, prije svega s Ministarstvom zdravlja i Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, kao i s komorama i sindikatima.


  – Zdravstveni sustav je vrlo kompleksan. Prije svega tu je 72 tisuće zaposlenih i nema građanina ove zemlje kojeg se taj sustav na neki način ne tiče. Svakodnevno taj sustav proizvodi milijune usluga. Dakle u tako opsežnom i velikom sustavu uvijek postoje problemi ili možda bolje rečeno, otvorena pitanja za poboljšanje funkcioniranja tog sustava.    

Strukturna stabilnost


Središnja tema posljednjeg savjetovanja Udruge poslodavaca u zdravstvu bila je posvećena izlasku HZZO-a iz riznice. Što to izdvajanje predstavlja za zdravstveni sustav?


  – Financijska stabilnost sustava je preduvjet njegove strukturne stabilnosti. Čini mi se da je ovaj potez izlaska HZZO-a iz riznice osigurao za ovu godinu financijsku stabilnost sustava pa je u njemu sad predviđeno dvije milijarde kuna više od prošle godine, od čega najveći dio za bolničku zdravstvenu zaštitu. Po našem mišljenju to bi moglo biti dovoljno da sustav ne stvara novi dug i da zadovolji zdravstvene potrebe građana te da funkcionira na nuli. Naravno, mislim da to neće biti dostatno za vraćanje starog duga. Stari dug moći će se vratiti jedino s porastom BDP-a i gospodarske aktivnosti jer je onda i priljev u zdravstveni sustav povećan.




  Zašto HZZO nije ranije izdvojen iz riznice?


  – To je kontinuitet. Ako se sjećate 2009. godine kad smo u zakon stavili da se HZZO izdvaja iz rizinice, došli smo u recesijski period. Recesijsko vrijeme nikad nije pogodno za takva izdvajanja, nego rast BDP-a.


  Drugim riječima nema konačnog oporavaka zdravstvenog sustava bez oporavka gospodarstva?


  – Moja teza je da je ključni moment i najveći problem hrvatskog zdravstva hrvatsko gospodarstvo. Ovaj model zdravstva koji imamo, Bismarckov model, ovisi o broju zaposlenih i o prihodu. Kad bi Hrvatska imala udio radnog stanovništva na razini prosjeka Europske unije, dakle 41 posto udjela radno-aktivnog stanovništva, ovog bi trenutka trebala imati 288 tisuća zaposlenih više nego što ih ima s ovom razinom prihoda. To znači ako je prosječno izdvajanje po zaposlenom za zdravstvo 12 tisuća kuna, onda je to vrlo jednostavno izračunati da je to 3,4 milijarde kuna u zdravstvu više izvornih namjenskih sredstava. Sada je ta projekcija oko 19 milijardi kuna pa bi tome valjalo pribrojiti 3,4 milijarde, što znači da bi tada u sustavu bilo 22,5 milijardi kuna. To je dostatno za minimalno funkcioniranje sustava i da taj sustav ne stvara dug. Za kvalitetniju zdravstvenu uslugu našeg stanovništva, tu je i dio proračunskih sredstava za zaštićene skupine koje su prema zakonu 4,6 milijardi, a dogovorom iznose 2,4 milijarde kuna. Dakle, kad bi u ovoj državi imali samo prosječan broj zaposlenih, poštovali zakone i imali gospodarstvo na prosječnoj razini razvijenosti gospodarstva EU-a, ovog trenutka mi bismo u zdravstvu imali 26,5 milijardi kuna i ovaj sustav ne bi imao financijskih problema. Onda bi i strukturni problemi bili daleko manji.    

Motiviran rad


Kao nekadašnji zamjenik ministra zdravstva, kako komentirate rad aktualne zdravstvene administracije?


  – Očito je vrlo intenzivan. Mislim da je Program plus pokazao dobre rezultate jer je svaki put prema smanjenju listi čekanja apsolutno dobar, a dobra je ideja program 72 sata. Izdvajanje iz riznice HZZO-a jedan je od ključnih projekata koji je osigurao stabilnost sustavu. Tu je nastavak informatizacije. Ja sam vodio taj projekt. To je bio prvenstveno e-recept, a u sklopu njega bile su još i e-uputnica i e-karton. To je još jedan korak prema smanjenju listi čekanja jer dobar dio njih nastao je na administrativni način s obzirom na to da se dosta pacijenata naručuje na više mjesta istovremeno, a kad obave pregled, ne odjavljuju se. E-naručivanjem takva je mogućnost u potpunosti eliminirana. Tu je i novi način plaćanja bolničkog sustava. Dosad su limiti bili povijesni, a sada se prvi put uvodi izvršenje i učinkovitost. Isto tako smatramo da je to jedan iskorak u ekonomskom poslovanju i da se motivira rad. Dosad ste imali avansno plaćanje i ako niste izvršili dio ugovorenih usluga, HZZO bi to na kraju godine otpisao, ako ste pak izvršili više od ugovorenog, to vam ne bi bilo plaćeno. Sad bi priča u okviru ovih povećanih sredstava trebala biti drugačija i taj povećan iznos za bolnice trebao bi biti iskorišten upravo za stimulaciju izvršenja usluga. No, potrebna je i korekcija cijena. Postoje neke dijagnostičko terapijske skupine gdje cijena materijala i lijekova čini više od 50 posto usluge i čim se one rade, već predstavljaju gubitak.    


Što će biti s masterplanom bolnica?   – Masterplan je isto tako priča prošle administracije i na njoj se radi. Bolnice se ne smiju razvijati kao otoci. Ne može svatko razvijati što mu padne na pamet. Bolnice se moraju razvijati ciljano i sustavno, moramo znati gdje što razvijamo. Četiri osnovne djelatnosti moraju biti u svakoj bolnici, a sve ostale moraju biti razvijane po načelu izvrsnosti, opreme i kvalitete prostora i kadrova. Ako će Lovran imati ortopediju, nema potrebe da to ima i KBC Rijeka. Bolnice sve moraju imati objedinjenu hitnu službu i četiri osnovne djelatnosti, a to su kirurgija, interna, ginekologija i pedijatrija. Nije ključno pitanje masterplana broj bolnica, nego broj djelatnosti. Treba izvršiti koncentraciju kvalitete i sukladno tome ulagati u opremu i prostor i školovati kadrove. Ciljani planski razvoj zdravstvenog sustava je cilj masterplana i on kad je donesen, mora biti trajan i donesen konsenzusom te ne smije ovisiti o izmjenama zdravstvene administracije.


Zakonske izmjene


Uskoro kreće javna rasprava oko izmjene 150 članaka dvaju ključnih zakona o zdravstvu. Možete li komentirati predložene izmjene?


  – Izmjene članaka još ne mogu komentirati jer ih još nismo proučili. Ne treba ništa prejudicirati jer javna rasprava još nije počela i ima puno vremena za korekciju određenih članaka. Onako kako trenutačno teče rasprava među našim članicama, čini mi se da će fokus biti na primarnoj zdravstvenoj zaštiti i odnosima domova zdravlja i koncesionara. Ključno je pitanje trebala li kompletna privatna zaštita u privatizaciju i koja je funkcija domova zdravlja.


  Je li tu riječ zapravo o privatizaciji javnog zdravstva?


  – Ne bih rekao da je puna intencija privatizacija, no mislim da potpuna privatizacija primarne zdravstvene zaštite apsolutno ne bi bila dobra. U javnim sustavima mora postojati onaj nužni osigurač koji garantira stabilnost zdravstvene zaštite na primarnoj razini. To je nužno i ukoliko ne bude toga osigurača, mislim da taj sustav neće balansirano funkcionirati.