Interventnim kreditom od 200 milijuna eura osiguralo bi se vrijeme za konsolidaciju kroz pojedinačnu prodaju tvrtki iz sastava Agrokora i ta opcija, od četiri moguća scenarija, za Todorića je najpovoljnija. Odluče li investitori na ime potraživanja ući u Agrokor – Todorić gubi većinsko vlasništvo. Isti ishod je i u slučaju intervencije Vlade, kao i u slučaju predstečajne nagodbe jer vjerovnici postaju vlasnici koncerna, dok velik dio dobavljača gubi svoja potraživanja
Prve i najveće žrtve neizvjesnosti, pa čak i konfuzne situacije oko Agrokora, najveće kompanije u Hrvatskoj su tvrtke iz tog koncerna koje imaju najbolje rezultate poslovanja jer su jučer na Zagrebačkoj burzi najviše pale upravo dionice tvrtki koje su lani ostvarile i najveću dobit. Jamnica je prošlu godinu završila s neto dobiti od 305 milijuna kuna, a njezina dionica jučer je pretrpjela najveći pad na burzi od čak 13,33 posto. Dan ranije već je pala za više od pet posto. Ledo je prošlu godinu završio s dobiti od 287,2 milijuna kuna, a dionica mu je pala za 13,33 posto, nakon što je u utorak pad bio 3,23 posto. Neslužbene informacije govore da se to događa jer mirovinski fondovi prodaju svoje udjele u Agrokorovim tvrtkama, što znači da se povlače iz te kompanije, a tomu u prilog ide i činjenica da je više od trećine ukupne trgovine na Zagrebačkoj burzi otišla upravo na te dvije dionice.
305 milijuna kuna lanjska je neto dobit Jamnice
13,33% pala je jučer vrijednost dionice Jamnice na Zagrebačkoj burzi
5% pala je na vrijednosti dionica Jamnice u utorak JAMNICA
287,2 milijuna kuna lanjska je dobit Leda
13,33% pala je jučer vrijednost dionice Leda na Zagrebačkoj burzi
3,23% pad je vrijednosti dionice bio u utorak LEDO
TISAK PROFITIRAO
46 milijuna kuna bio je lani gubitak Tiska
6,89% rasla je jučer dionica Tiska na burzi
32 dionice su protrgovane
razlog rasta – spekulacija da se Agrokor sprema u konsolidaciju tako što će za početak prodati Tisak
Prodaja Tiska?
No, istovremeno se događala i jedna potpuno suprotna stvar, dionica tvrtke Tisak, koja je lanjsku godinu završila s gubitkom od 46 milijuna kuna, bila je među rijetkima koje su jučer rasle na burzi i zapravo je najviše rasla, 6,89 posto. Iako se trgovalo s tek 32 dionice Tiska to bi moglo biti znakovito, jer sugerira da investitori očito imaju više informacija od spekulacije koja se pojavila posljednjih dana, a to je da se Agrokor sprema u konsolidaciju tako što će za početak prodati Tisak. Takva odluka možda ne bi ni čudila s obzirom da je Agrokor vlasnik tek 51 posto dionica Tiska, dok je sljedeći najveći vlasnik BAT s udjelom od 25,86 posto, a i TDR ima 16 posto doionica, pa možda te kompanije razgovaraju o promjeni vlasništva u Tisku.
U Agrokoru se kao i protekla dva mjeseca ne može dobiti previše informacija. Kao i nekoliko puta dosad iz kompanije su poručili da »Agrokor zajedno sa svojim partnerima analizira sve moguće opcije stabilizacije poslovanja društva, posebno vodeći računa o zaposlenicima, dobavljačima, investitorima, potrošačima i ostalim partnerima te da imaju izrazitu podršku investitora koji aktivno sudjeluju u procesu i javnost ćemo pravodobno izvijestiti o postignutim rezultatima«.
Znači li to da je dogovoren novi kredit sa Sberbankom i da će Agrokor dobiti vrijeme za dodatnu konsolidaciju u toj kompaniji ne mogu odgovoriti. No, iz neslužbenih razgovora može se doznati da bi do kraja tjedna, dakle najkasnije u petak, ipak mogli objaviti rješenje koje će smiriti sadašnju situaciju i dati kompaniji priliku za konsolidaciju. Njoj, pak tvrde u Agrokoru sigurno ne pridonosi širenje poluinformacija ili netočnih informacija u medijima, koje bi moglo navesti i na zaključak da netko namjerno želi otežati situaciju toj kompaniji.
Neslužbeno, do petka se očekuje dogovor s investitorima koji bi mogao uključivati i njihov ulazak u vlasništvo Agrokora. U tom slučaju, s obzirom na visinu kredita koji su dali Akrokoru, dominantne bi bile ruske banke, posebice Sberbank
Ulazak vjerovnika
Atmosferu će pak najlakše primiriti sam Agrokor ako doista do kraja tjedna objavi dogovor s investitorima, a prema neslužbenim informacijama to će se i dogoditi i dio naših sugovornika ističe da bi taj dogovor s investitorima mogao uključivati i njihov ulazak u vlasništvo Agrokora, bez pojedinačne prodaje tvrtki. U tom slučaju, s obzirom na visinu kredita koju su dali Akrokoru, dominantne bi bile ruske banke, posebice Sberbank.
Druga je mogućnost, koju je vlasnik Agrokora Ivica Todorić dosad izbjegavao, konsolidacija poslovanja baš kroz prodaju pojedinih poduzeća, no to bi bilo dugoročnije rješenje koje zahtijeva vrijeme, a kompanija mora jako skoro pokazati prve poteze koji će jamčiti da traži rješenje.
Jedna od opcija je i restrukturiranje kroz predstečajnu nagodbu, a nju je tvrde naši izvori u Vladi, Todorić spominjao i na sastanku s predstavnicima vlasti u Banskim dvorima, no naši sugovornici u Vladi tvrde da nisu sigurni je li to mislio ozbiljno ili je to koristio kao još jedan adut svjestan da bi u tom slučaju najgore prošli njegovi dobavljači, posebice oni najmanji.
Pojednostavljeno rečeno predstečajna nagodba znači da bi se tvrtka vlasnički restrukturirala, odnosno da bi vjerovnici dug zamijenili za vlasnički udio, ali i da bi Todorić na taj način moguće sačuvao dio vlasništva u kompaniji. Banke bi se morale odreći dijela potraživanja, tako što bi jedan postotak otpisale, a jedan pretvorile u vlasništvo, ali to bi morali učiniti i dobavljači. Njime, Agrokor prema izvješću za poslovanje u prošloj godini do 30. rujna duguje 16,2 milijarde kuna, i te su obveze zavedene kao kratkoročne. Dakle, one koje dospijevaju u pravili u roku od godinu dana, što ne znači da je taj cijeli iznos morao odmah platiti. Koliki je dug dobavljačima koji je već dospio ne navodi se u izvješću, niti se može doznati u Agrokoru. No, dobavljači bi također velik dio svojih potraživanja morali pretvoriti u vlasništvo, otpisati ili dobivati obročno u sljedećim godinama. Za njih bi predstečajna nagodba bila najgora opcija jer mnogi, pogotovo oni manji, takav bi rasplet teško preživjeli. S mnogima od njih jučer smo razgovarali, ali za službene izjave nisu spremni, no ističu da je u toj priči podbacila i država jer je odredila rokove plaćanja od 30 dana, ali i ostavila mogućnosti da se oni ne poštuju i da se za to ne snose sankcije.
61 tvrtka je u sastavu Agrokora
40 tisuća hektara vlastitog zemljišta obrađuje Agrokor
100 tisuća hektara zemljišta obrađuje Agrokor u kooperaciji
Stradanje dobavljača
– Pa jedini način da naplatim svoj novac bio bi da idem u blokadu ili ovrhu, a ako želim nastaviti postojati moram prodavati svoje proizvode u Konzumu i Tisku. To je začarani krug u kojem ćemo mi mali na kraju najgore proći – požalio nam se jučer jedan od Agrokorovih dobavljača.
Stradanje dobavljača, a to je velikim dijelom domaća prehrambeno prerađivačka industrija, je ono što i Vlada želi izbjeći. Pa iako zasad poručuje da od Todorića i njegovih kreditora očekuje rješenje, najmanje je vjerojatna, ali nije nemoguća ni opcija na kojoj će na kraju u pomoć morati priskočiti i Vlada. »Sićušni« problem je što država za to novac nema, ali sigurno je da bi joj nova spirala nelikvidnosti koju bi mogla uzrokovati otezanje rješenja za Agrokor u konačnici stvorila puno veće probleme.
Zagovornici državne intervencije pozivaju se na to da je Agrokor prevelik i za puno jače ekonomije od hrvatske da bi propao. U prilog im ide činjenica da ta kompanija u svom sastavu objedinjuje čak 61 tvrtku, da je najveći privatni vlasnik poljoprivrednog zemljišta u državi, od Slavonije do Istre, te da, kako sami kažu na svojim mrežnim stranicama, obrađuju 40 tisuća hektara vlastitog zemljišta, te sto tisuća u kooperaciji. Agrokorovo je tako i Belje u Baranji, i Vupik u Vukovaru, i PIK Vinkovci, ali i Pik Vrbovec te Agrolaguna i Istri. Kooperanti tih kompanija sigurno ovih dana sa zebnjom čekaju vijesti o raspletu krize u Agrokoru.
Kupnja kao bumerang
Kad se govori o sudbini Agrokora, onda to znači govoriti i o najvećem proizvođaču ulja u Hrvatskoj (Zvijezda), ali i u Srbiji (Dijamant), ali i najvećim proizvođačima smrznute hrane u te dvije zemlje, Ledu i Frikomu. O maloprodaji koja je do nedavno bila prva u četiri države, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i BIH. Svemu tomu Agrokor je preko tvrtke kojoj je suvlasnik dodao i hotele u Hrvatskoj i Crnoj Gori, ali i Projektgradnju, tvrtku kojoj je država povjerila obnavljanje studentskih domova u Zagrebu. I tako bi se do sutra moglo nabrajati što je sve u Hrvatskoj, ali i državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije vlast prodala Todoriću, ali i što je on kupovao jer država nije mogla naći drugog kupca. Na kraju je logično da se takav ogroman sustav vratio kao bumerang sadašnjoj vladi u lice i da ona očekuje da vlasnik i investitori smisle neko rješenje, jer ga spašavati teško može, a nema snage nositi se ni s posljedicama produbljivanja krize.
No, jučer je i savjetnica za gospodarska pitanja Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Manica Hauptman, gostujući na Hrvatskom radiju, na pitanje kako bi država mogla pomoći Agrokoru zapadne li u teškoće s vraćanjem dugova, poručila da sve mora biti unutar zakonskog okvira.
– Sve unutar zakonskog okvira i svih pravila o konkurenciji otvorenog tržišta. Mi pratimo situaciju, naravno, jer može imati veliki utjecaj i na zaposlenost, i na fiskus, ali za sada smo u ulozi promatrača – kazala je Hauptman. Time je neizravno poručila da Komisija neće blagonaklono gledati na to da Vlada spašava privatnu tvrtku.
