Izvršni direktor GONG-a Dragan Zelić u razgovoru za naš list govori o tome što njegova udruga predlaže kako bi se na što kvalitetniji način izmijenilo postojeće izborno zakonodavstvo, te koje zamjerke imaju na predložene izmjene Zakona o referendumu.Zbog čega smatrate da postojeće rješenje od deset izbornih jedinica nije dobro? Problem nejednakog broja glasova mogao bi se lako riješiti manjim promjenama granica jedinica.

  – Jedan od glavnih problema kad govorimo o izbornim jedinicama je nejednaka težina glasa na što su upozoravali Ustavni sud, DIP, ali i OESS. Takvo stanje bi moglo dovesti u pitanje ustavnost i zakonitost izbora. Nadalje, postojeće jedinice ne prate regionalna obilježja pa tako imamo nakaradne granice izbornih jedinice. Nije jasno što je zajedničko, primjerice, biračima iz zagrebačkog kvarta Jarun i biračima iz Bakra, a baš su ta područja u istoj jedinici. Kako bi se osiguralo pravednije političko predstavništvo, te smanjila mogućnost manipulacija u korist pojedinih političkih opcija, granice budućih izbornih jedinica trebaju pratiti regionalna obilježja uvažavajući temeljne odredbe o jednakosti biračkog prava. Ukoliko se želi »gasiti požar«, rješenje mogu biti manje promjene granica izbornih jedinica.

  Je li po vama problem samo u granicama jedinica?

  – GONG predlaže obuhvatnije promjene izbornih pravila u kojima bi izborne jedinice bile samo jedan od segmenata. Očito je da vladajući ne žele pristupiti ozbiljnijim unapređenjima ne samo izbornog zakonodavstva nego i ostalih važnih područja političkog sustava poput reforme javne uprave, teritorijalnog preustroja, građanskog odgoja… 

   Nejednaka težina glasa

  Nije li se postojeći izborni sustav s deset jedinica ipak pokazao dobrim. Po njemu su četiri puta održani parlamentarni izbori i dva je puta pobijedila ljevica i dva puta desnica što znači da nikoga ne favorizira ?

  – Bez obzira na to postojeće izborno zakonodavstvo pokazalo je i ozbiljne anomalije poput nejednake težine glasa koje treba ukloniti, a onda je to prilika da ga se unaprijedi. Ovo je prilika da izborne jedinice imaju i regionalnu logiku, a bit će jasnija i odgovornost prema biračima što je povezano s preferencijalnim glasanjem. U vrijeme donošenja Zakona o izbornim jedinicama još je postojao Županijski dom koji je omogućavao zastupanje specifičnih regionalnih interesa. Poboljšanja izbornog zakonodavstva moraju ići u pravcu većeg utjecaja birača u izbornom procesu i na određeni način poistovjećivanja sa svojom izbornom jedinicom i svojim zastupnicima što danas nije slučaj…

  Zbog čega predlažete baš šest izbornih jedinica?

  – To je samo podloga za raspravu. Primjerice, Istra može biti posebna izborna jedinica pa se može govoriti i o sedam izbornih jedinica. Taj prijedlog nije zacementiran. Važno je da glasovi birača vrijede približno jednako u svakoj izbornoj jedinici i da izborne jedinice prate regionalna obilježja i raznolikost Republike Hrvatske.

  Zbog čega bi Zagreb trebao biti posebna izborna jedinica?

  – Grad Zagreb kao jedinstvena cjelina i glavni grad bi trebao biti posebna izborna jedinica. Vjerujem da su interesi birača s Jaruna sličniji interesima birača iz Dubrave nego onima iz sjevernog Primorja. U tom slučaju veličina izbornih jedinica pa tako i zagrebačke izborne jedinice ne mora biti ista u smislu broja mandata, tj. u pojedinim izbornim jedinicama može se birati različit broj zastupnika. Primjerice, u nekoj izbornoj jedinici može se birati 15 zastupnika, a u drugoj 25, ovisno o broju stanovnika u pojedinoj izbornoj jedinici i ukupnom broju zastupnika u Saboru. U većim izbornim jedinicama birač bi onda imao dva ili tri preferencijska glasa koja bi mogao rasporediti unutar jedne kandidacijske liste.

  Važno je detaljno propisati postupak svake buduće izmjene granica izbornih jedinica u smislu koje je tijelo zaduženo za praćenje odstupanja broja stanovnika, rokova, nadzornih tijela pa sve do načina sudjelovanja javnosti u kreiranju granica izbornih jedinica.

  Ali ovdje je riječ o izborima na državnoj razini. Zašto birači iz Bakra i Jaruna ne bi imali isti interes primjerice u smislu da žele da Vlada vodi neku gospodarsku politiku ili recimo da smatraju da Vlada treba mijenjati carinsku politiku prema CEFTA-i ili, što ja znam, daljnjem širenju EU?

Unutarstranačka demokracija

  – Postojeći način glasanja na izborima za Sabor ne omogućuje biračima veći utjecaj. Uvođenjem preferencijalnog glasanja ojačala bi se veza između birača i njihovih izabranih predstavnika, birač bi znao tko je točno njegov zastupnik i tko ga predstavlja, možda bi se povećala i odgovornost zastupnika prema biračima i učestalija međusobna komunikacija. Ono što je posebno važno je da bi se uvođenjem preferencijalnog glasanja otvorio put za veći razvoj unutarstranačke demokracije. GONG-ov prijedlog ide u pravcu smanjenja izbornog praga unutar liste na pet posto u odnosu na 10 posto što vrijedi na izborima za Europski parlament pa je to možda razlog što su neki od preferencijskih glasova »propali«.

  Što mislite o tezi nekih da preferencijalno glasovanje otvara prostor za estradizaciju politike?

  – Naravno da su mediji i novinari važni u posredovanju politike i izbornih kampanja te da se danas može sve estradizirati. Međutim, mislim da će kvalitetni kandidati uz preferencijalno glasanje pronaći način da se predstave i da izađu iz sjene i nemilosti stranačkog vrha. Preferencijalno glasanje nije savršena metoda većeg utjecaja birača na izborni proces, ali je svakako bolja nego sadašnji model.

  Na europskim izborima stranačka su vodstva utjecala i na ishod preferencijalnog glasovanja. Uostalom, ako vodstvo sumnja u nekog taj onda uopće neće ni biti na listi pa se za njege ni neće moći preferencijalno glasovati.

  Možda stranačka vodstva zaboravljaju da će ona i dalje odlučivati tko će i na kojem mjestu biti na listi, a da će birači ipak moći malo utjecati na konačan poredak na listi. Dakle, ne radi se o revolucionarnim rješenjima. Stoga je nevjerojatan strah vrhova najvećih političkih stranaka od uvođenja preferencijalnog glasanja.

  Podržavate li prijedlog zastupnice Natalije Martinčević koja je u saborsku proceduru uputila prijedlog izmjena izbornog zakona kojima bi se uvelo preferencijalno glasovanje?

Bez povratnih informacija

  Imate li kakav feedback na vaše prijedloge iz dvije najveće stranke?

  – Nažalost, iz HDZ-a nismo dobili nikakve službene povratne informacije iako smo ih pisanim putem informirali o našoj inicijativi. Iz SDP-a nam je obećano da će SDP ubrzo zauzeti svoj stav po pitanju unaprijeđenja izbornog zakonodavstva.

  Postoji li kakva mogućnost da se sastanete s Zoranom Milanovićem ili Tomislavom Karamarkom?

  – GONG je u nekoliko navrata zatražio sastanak s premijerom i za nekoliko drugih pitanja poput građanskog odgoja, reforme javne uprave, teritorijalnog preustroja, borbe protiv korupcije, ali nismo dobili nikakav odgovor. GONG-ovu inicijativu su, između ostalih, podržali predsjednici Republike i Sabora Ivo Josipović i Josip Leko. Nije nam jasna zatvorenost premijera i nespremnost na minimalnu razmjenu mišljenja. Neodgovaranje HDZ-a može se tumačiti da se bave izborima na neki drugi način i da možda nisu spremni za malo više unutarstranačke demokracije kroz uvođenje preferencijalnog glasanja.

  Treba li ukinuti posebne zastupnike nacionalnih manjina i takozvane dijaspore?

  – Kad je riječ o biračkom pravu nacionalnih manjina, važno je da se što prije riješi problem nužnosti identifikacije pripadnika nacionalnih manjina na biračkom mjestu i tajnosti njihovog glasanja. GONG se ne zalaže za promjenu načina predstavljanja nacionalnih manjina i takozvane dijaspore, te naravi njihovog mandata, ali se o tome može i treba otvoriti javna rasprava.

  Treba li se ovdje razgovarati o nekim promjenama?

  – Može se razgovarati o načinu određivanja broja zastupnika nacionalnih manjina izabranih u Sabor, odnosno o opravdanosti zamjene kriterija povijesne važnosti kriterijem brojnosti u odlučivanju o tome koja nacionalna manjina ima pravo na predstavljenost u Saboru. Jedna od opcija broja manjinskih zastupnika koja je vođena jedino i isključivo kriterijem brojnosti sukladno rezultatima posljednjeg popisa stanovništva bila bi: Srbi tri zastupnika, a Bošnjaci, Talijani, Albanci, Romi po jednog, a jednog bi imali i pripadnici svih ostalih manjina.

  Što oko dijaspore?

Pravni okvir

  Što mislite o prijedlogu izmjena Zakona o referendumu koje je nedavno iznio predsjednik saborskog Odbora za Ustav Peđa Grbin?

  – Stručna i šira javnost su već na početku mandata ove Vlade upozoravali kako je nužno promijeniti i unaprijediti referendumski pravni okvir kako bi građani lakše pokretali referendumske inicijative i time mogli utjecati na pozitivne društvene promjene i daljnji razvoj demokracije. Međutim, dogodilo se baš suprotno, odnosno institut referenduma se zloupotrebljavao na štetu ljudskih i manjinskih prava čemu je pored ostalih »kumovao« i loš pravni okvir te promjene Ustava radi ulaska u EU – ukidanje bilo kakvog kvoruma. U isto vrijeme, primjerice, lokalni referendum je gotovo pa nemoguće pokrenuti zbog strogih uvjeta. Svakako da su prethodne dvije referendumske inicijative utjecale te su na neki način »otrijeznile« zakonodavca i ubrzale unaprijeđenje pravila za referendum.

  Što je potrebno napraviti da se poboljša referendumski pravni okvir?

  – Potrebno je promijeniti Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu što se u ovom trenutku vjerojatno neće dogoditi pa preostaje samo promjena Zakona. GONG još nije vidio prijedlog Zakona i pozivamo predlagatelje da uključe stručnu i ostalu zainteresiranu javnost u pripremanje nacrta Zakona o referendumu. Iz prijedloga koji se pojavio u medijima, može se vidjeti da promjene idu u dobrom pravcu, osim lokacija za prikupljanje potpisa s čim ne možemo biti zadovoljni.

  Zbog čega?

  – Predviđeno je da se potpisi mogu prikupljati u uredima državne uprave što otvara pitanja radnog vremena tih ureda, njihove dostupnosti, kada će građani koji imaju sreću da rade moći dati svoj potpis, koliko će sve to koštati. Nadalje, onemogućavanje prikupljanja potpisa na trgovima nije u duhu inicijative koju su pokrenuli građani jer se takva inicijativa onda nužno seli u državne prostorije. Mnogim građanima će biti nelagodno dati svoju potporu određenoj inicijativi u državnim uredima jer će na taj način možda biti obilježeni, posebno na lokalnim referendumima – da su možda protiv načelnika općine. Bit će važno vidjeti i kako se misli regulirati pitanje koliko traje odluka donesena na referendumu, odnosno kada zakonodavac može promijeniti takvu odluku.

______________________________________

______________________________________

  Treba li se predsjednika Republike prestati birati na izravnim izborima i početi ga birati u Saboru?

  – S obzirom da bi se radilo o velikom zahvatu u politički sustav Republike Hrvatske, na ovo pitanje se ne može jednoznačno odgovoriti. Potrebno je provesti dugotrajnu javnu raspravu jer bi se ovdje radilo i o promjenama Ustava kako bi se utvrdile sve prednosti i nedostatci. Sa sadašnjim ovlastima koje nisu beznačajne, čini se da postoji opravdanje da se predsjednika Republike i dalje bira izravno od strane građana.

  Treba li predsjedniku Republike umanjiti ovlasti čime bi Hrvatska postala klasična parlamentarna demokracije kao što su to primjerice Italija ili Njemačka?

______________________________________

SMANJITI GOMILANJE FUNKCIJA

  Zbog čega gradonačelnici i općinski načelnici ne bi smjeli istovremeno biti i saborski zastupnici? 

  – Već se duže vrijeme vode rasprave ili pojavljuju opravdani zahtjevi da se smanji gomilanje funkcija i koncentracija moći gradonačelnika i načelnika. Jasno je kako su te dvije odgovorne funkcije teško kvalitetno i odgovorno obavljati istovremeno, a da ne govorim o mogućem sukobu interesa. Spajanje dužnosti šalje poruku javnosti da je i najviše funkcije moguće obavljati periodično, površno pa čak i kao hobi, a što negativno utječe na povjerenje građana u političku elitu i ukupni politički proces.