Fleksibilizacija otpuštanja suvišna

Domaći poslodavci demantirani: Hrvatski otkazi među jeftinijima u Europi

Gabrijela Galić

Konzultantska kuća Deloitte otkriva da su troškovi otkazivanja radnog odnosa u zapadnoj Europi minimalno dvostruko viši od troškova u zemljama srednje Europe, što doprinosi konkurentnosti srednjoeuropskih zemalja u čijem je prosjeku i Hrvatska



ZAGREB - Hrvatska spada u red zemalja s najnižim troškovima otpuštanja, zajedno sa Slovačkom, Češkom, Švicarskom i Latvijom što bi trebalo doprinijeti njihovoj konkurentnosti, pokazalo je istraživanje konzultantske kuće Deloitte provedeno u suradnji s belgijskim odvjetničkim društvom Laga. Istraživanjem su obuhvaćene 23 zemlje, a pokazalo je kako su troškovi otkazivanja radnog odnosa u zapadnoj Europi u pravilu minimalno dvostruko viši od troškova u zemljama srednje Europe, što doprinosi konkurentnosti srednjoeuropskih zemalja u čijem je prosjeku i Hrvatska. Tako je i ovo najnovije istraživanje konzultantske kuće, demantiralo domaći poslovni svijet koji godinama ponavlja kako su troškovi otpuštanja radnika u Hrvatskoj previsoki te da je potrebno liberalizirati odredbe Zakona o radu. 


 Bugarska najskuplja


U svim zemljama koje su obuhvaćene istraživanjem ključan faktor za iznos troška otkazivanja radnog odnosa je duljina radnog staža, pa su promatrane dvije situacije. U oba slučaja riječ je o pravnom savjetniku u IT tvrtki, s tim da jedan ima sedam godina staža i 35 godina života, a drugi 49 godina života i 11 godina radnog staža. Istraživanje je pokazalo da su troškovi otkaza najviši u Italiji i Belgiji. 



Vlada, sindikati i poslodavci u Hrvatskoj, danas otvaraju razgovore o izmjenama Zakona o radu. Vlada je odavno te razgovore isplanirala za kraj ove godine s intencijom zakonskih izmjena u dijelu preraspodjele radnog vremena, regulacije rada kod kuće ili rada kod više poslodavaca. Jedna od želja je i uvođenje tzv. »malih ugovora«, koji su primjerice u Sloveniji izazvali snažan revolt sindikata. Iz vlade ističu kako je želja detektirati »neuralgične točke ZOR-a« te ih u razgovoru sa sindikatima i poslodavcima poboljšati. Pritom, vlast nema namjeru podleći zahtjevima koji bi išli na štetu radnika, poput olakšavanja uvjeta za otpuštanje.





  Kada je riječ o zemljama srednje Europe, najveći troškovi otpuštanja su u Bugarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj. Riječ je, dijelom, o zemljama na čiju se »fleksibilnost« domaći kritičari »krutog« Zakona o radu vole pozivati kada govore o visokim troškovima otpuštanja radnika kod nas. U svim zemljama uključenim u istraživanje promatrao se trošak redovitog i izvanrednog otkaza ugovora o radu. Razlozi za redovito otpuštanje pritom se razlikuju pa mogu biti poslovne prirode, povezani sa sposobnostima radnika ili je riječ o otkazu uslijed skrivljenog ponašanja radnika. Kod izvanrednog otkaza, pak, »okidač« su teške povrede obaveza iz radnog odnosa. U Hrvatskoj, kao i drugim zemljama, u slučaju izvanrednog otkaza radnik nema pravo na otkazni rok. 


 Otkazi i otpremnine


U slučaju redovitog otpuštanja otkazni rok je određen ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili zakonom, pri čemu zakon propisuje otkazni rok u trajanju od dva tjedna do tri mjeseca, ovisno o trajanju zaposlenja. U slučaju da radnik sam otkazuje radni odnos, otkazni rok ne može biti dulji od mjesec dana. 


  Deloitte i Laga, istraživanje su proveli koncem prošle te u prvoj polovici ove godine. U tom periodu neke su zemlje uslijed krize promijenile radno zakonodavstvo s ciljem povećanja fleksibilnosti tržišta rada. Primjerice, u Španjolskoj su blaže odredbe o visini otpemnine u primjeni od veljače ove godine, dok je od srpnja ove godine moguće dokazati otpuštanje zbog poslovnih, odnosno ekonomskih razloga. Ranije je to bilo gotovo nemoguće. Zakonske izmjene u Italiji, pak, primjenjuju se od srpnja ove godine.