Kandidat SDP-a za sisačko-moslavačkog župana

Davorko Vidović: SDP-u će trebati dubinsko pospremanje

Tihana Tomičić

Razgovaram puno s članovima stranke, čak ih namjerno šokiram: kažem da je prošlo vrijeme koje je dozvoljavalo da stranka služi samo tome da se uhljebe



Nekadašnji ministar rada i kasnije protukandidat Zoranu Milanoviću na unutarstranačkim izborima 2008. godine, Davorko Vidović, sada je kandidat SDP-a za sisačko-moslavačkog župana.


  Nakon afera vezanih uz Marinu Lovrić-Merzel, SDP je odlučio kandidirati političara koji je dugogodišnji Milanovićev oponent, nekoliko godina bio marginaliziran i pasivan u stranci, za to vrijeme je radio u HGK, a kojega ne prati niti jedna mrlja u karijeri te je antipod svemu onome negativnom u parcepciji javnosti što je bivša županica bila.


  Kako to da ste se odlučili za kandidaturu i uopće prihvatili poziv Zorana Milanovića?  – Odluku o kandidaturi donio sam promišljeno, ne na prvu. Kanio sam se na duže vrijeme provući iz politike, možda i trajno, a posebno iz lokalne politike. Kad me Zoran Milanović nazvao prvo sam odbio, a onda smo se dogovorili da se provede jedno istraživanje javnog mnijenja koje je, eto, pokazalo da je moj rejting daleko najbolji ne samo od svih SDP-ovaca nego i ostalih kandidata, čak 63 posto ispitanih imalo je vrlo pozitivno mišljenje o meni. Tada sam ponovno razmislio i donio odluku o kandidaturi.   Nije li točno da je prvo postojala anketa i da je upravo temeljem nje Milanović na neki način ‘morao’ tu kandidaturu ponuditi vama?  – Ne, ne, to se vidi iz datuma provedbe ankete. Netko je to Milanoviću valjda sugerirao, i on je mudro postupio – praktički, lopticu je prebacio k meni. Da sam odbio, ni sam se ne bih dobro osjećao, to bi značilo da ne želim pomoći stranci koja je sad stvarno u teškoj poziciji. Moje i njegove relacije nisu bitne. Procijenio sam, stvarajući SDP od ’90., pokušavajući očuvati taj lijevi prostor, lijevu alternativu, građansku, uljuđenu i socijaldemokratsku ljevicu, da nemam pravo sada izdati taj napor. A svjestan sam dva uistinu velika utega: na lijevoj nozi mi je uteg niskog, padajućeg rejtinga SDP-a, a samim time i uteg da i mene javnost poznaje kao SDP-ovca. Na desnoj nozi mi je uteg afere s bivšom županicom, to je najveća kompromitacija SDP-a dosad. Mnogi su mi rekli: nisi normalan ako sad uđeš u to, narušit ćeš ugled, međutim kako sam ja drčan tip, volim ući u bitke koje izgledaju i izgubljene, tako je uostalom bilo i u Domovinskom ratu u kojem sam sudjelovao, prihvatio sam izazov. Siguran sam da neću praviti greške koje neki naši SDP-ovci i u Vladi prave, pristao sam. Ulažem ono što imam: rejting poštenog čovjeka koji je disponirao svojedobno i s milijardama kuna, neprestano bio izložen raznim ponudama, a nikad se ogriješio o vlastita načela. Uostalom, možda pomognem i općoj konsolidaciji SDP-a.    

SDP i nakon Zorana


Koliko je ta vaša kandidatura uopće konzistentna, s obzirom na vaš odnos s Milanovićem?  – Gledajte, SDP-a će biti i nakon Zorana Milanovića i nakon mene, ja ne gledam to na način ‘što gore, to bolje’. Čujem i one koji govore ne dajmo podršku Milanoviću, pa kad dođemo do dna i on ode, onda ćemo dizati SDP. Ne mislim da je to produktivno. Milanović je izabran na konvenciji i onda potom i neposredno od članova – ja to respektiram. Mogao bih ili izići iz stranke, ili raditi i govoriti što mislim da je ispravno. Ljudi znaju, i u ovoj mojoj kandidaturi, da nisam ljubimac Zorana Milanovića, da nisam u krugu njegovih suradnika, uostalom dvije godine nismo se čuli telefonom, ali to nema veze s ovim: ovdje promišljam vlastitu odgovorost spram SDP-a. Da sam odbio, ne bih imao argumenata za kritiku i promišljanje stranke u cjelini.


Kako ocjenjujete politiku Vlade prema Rafineriji Sisak, u svjetlu pokušaja da se prozvodnja i radna mjesta spase?   – Ova Vlada se našla u situaciji koja je uvjetovana prije svega dugogodišnjom nebrigom politike za budućnost Ine i očitim koruptivnim ponašanjem bivšeg premijera. U toj situaciji su Vladi ruke prilično vezane, ali treba biti čvrste pozicije oko sagledavanja ukupne nacionalne energetske slike. Respektirajući sadašnje tržišne uvjete i sadašnju proizvodnu strukturu domaćih rafinerija, jedini ispravan pogled na rafinerijski biznis Ine kao nacionalne vertikalno integrirane naftne kompanije jest da se na dvije domaće rafinerije u Rijeci i Sisku gleda kao na dvije lokacije jedinstvene rafinerije, od kojih jedna lokacija na optimalan način nadopunjava drugu. Stavljanje klina između sisačke i riječke rafinerije ne samo da ugrožava lokaciju u Sisku nego ide i u smjeru neminovnog slabljenja, pa onda i gašenja riječke rafinerije u bliskom vremenskom roku.


  Pokazalo se da je Milanović veliki pragmatik: koliko god ste u lošim odnosima, oslonio se na vas jer mu treba pobjeda.  – Pa to je na neki način točno, ali je i legitimno. Moram reći da imam iskrenu podršku stranke, centrale, da imam svu infrastrukturu i financiranje. Dakle, iskreno smo u tome svi zajedno.   Nastupate kao kandidat kojega se percipira poštenim čovjekom, kao antipod Marini Lovrić-Merzel. Što to govori o SDP-u?  – SDP prolazi kroz istu vrstu iskušenja kroz koje prolaze i sve druge stranke. Taj sirenski zov u kojem ljudi shvaćaju političke stranke kao lift, kanal za grabljenje svojih socijalnih pozicija, nije zaobišao ni SDP. Slučajevi Sabo i Merzel bitno su različiti od onoga kako je sustav funkcionirao 90-ih, za vrijeme HDZ-a, kad se radilo o sustavnom zlorabljenju javnih funkcija, no svakako svejedno bacaju sumnju na cijelu našu stranku, to je istina. Ali pogledajmo realno, slučaj Sabo – pa to je ono što su svi radili 25 godina u Hrvatskoj, kupovina vijećnika bila je praksa, pa i on je na kraju morao otići kad je kupljen jedan vijećnik, pa su ga rušili. Marina Lovrić-Merzel, pak, nema ne samo presudu, nego ni optužnicu. Ljudi su ljudi, od krvi i mesa, svega ima. SDP je otkako je došao na vlast vrlo privlačan za one koji politiku shvaćaju klijentelistički, kao sredstvo za ostvarenje vlastite koristi, pa i materijalne. Cijela jedna mlađa generacija SDP-ovaca i shvaća tako politiku. Oni su se u stranku učlanili kako bi se zaposlili, pogledajte slučaj APIS na primjer. To je postalo strukturni problem SDP-a.  – Trebat će nam dubinsko pospremanje unutar SDP-a. Razgovaram puno s članovima stranke, čak ih namjerno i šokiram: kažem da je prošlo jedno vrijeme koje je dozvoljavalo da stranka služi samo tome da se uhljebe. To mora biti iza nas. Stranke ne služe za nas, one služe tome da svaki građanin ima pristup socijalnim pravima i javnim dobrima.   Pa to će zahtijevati strukturnu promjenu koncepta u SDP-u?  – Hoće, da. Istina, ja se skoro dvije i pol godine nisam bavio strankom, ali primjećujem to i ja, i poprilično sam zabrinut za takve trendove u SDP-u.    

Drugi tip politike


Ovaj razgovor vodimo u trenutku kad Marina Lovrić-Merzel aktivira svoj mandat u Saboru. Smatrate li da treba mijenjati zakon na način da ne samo pravomoćno osuđene osobe, već i one protiv kojih se vodi istraga zbog sumnje u zloupotrebu položaja, budu isključene iz politike dok su u takvom postupku?  – Apsolutno da. Ako već neki ljudi nemaju dovoljno političke pristojnosti da samo to uvide i ne sudjeluju u javnim poslovima dok su pod sumnjom, onda to zakonom treba regulirati. Ako se pokaže da su bili nevini, pa rehabilitirat će se, ostavit će se obaveza da im se otvori javni prostor kad ih sud oslobodi optužbi.   Kako vi nakon slučaja Merzel uopće mislite motivirati birače u svojoj županiji da izađu na izbore?  – Ja vam vodim jako personaliziranu kampanju. Sa mnom su četiri stranke, SDP, HNS, HSU i SDAH i primjećujem da me ljudi ne poistovjećuju ni s ovom Vladom, ni sa politikom koju je vodila Lovrić-Merzel. Pa poznato je da mi osam godina nismo ni popili kavu zajedno, niti sam ikada ušao u njezin ured županice. Motivacija je činjenica da nudim drugi tip politike, a svjestan sam da su se građanima zgadile i stranke, i obećanja, i političari. Meni je bitno da je moj program razvojan, jer je Sisačko-moslavačjka županija u strašnoj ekonomskoj depresiji, i bitno je da građani to razumiju i prepoznaju.   Ako pobijedite na ovim izborima, kao pripadnik stare garde SDP-ovaca, hoće li to biti i prvi korak u padu aktualne politike vrha SDP-a?  – Ne bih to tako gledao. Sama moja kandidatura donekle demantira tvrdnje o tako uskim podjelama. A neke promjene koncepata sigurno ćemo morati doživjeti.