ZADAR  Sumorna hrvatska jesen, obojana socijalnim kolapsom, proizvela je ovih dana priču Ivice Grgeca. Naime, Grgec uskoro mora iseliti iz jedne od najstarijih zadarskih kuća u Ulici Sirac 3. kod Osnovne škole Petra Preradovića i time postaje još jedan socijalni slučaj. Naime, kuću je naslijedila Crkva tj. Zadarska nadbiskupija kojoj je oporučno ostavio djed Ivice Grgeca, Josip Rubelj. Na temelju oporuke, Ivica Grgec je trebao iseliti još prošle godine, ali mu je Crkva produžila ugovor o korištenju na godinu dana kao zaštićenom najmoprimcu.   

– Tad mi je gospodin, Ivica Tadić rekao da će se nakon godinu dana taj ugovor produljiti s tim da ću Crkvi plaćati najamninu u iznosu od 200 do 500 kuna. Naime, ja sam kao ličilac, 30. prosinca 2008. pao sa skele te sam 18 dana bio u komi. Nakon toga dijagnosticirana mi je epilepsija i PTSP te sam radno nesposoban. Pokušao sam raditi 2011., ali sam opet pao. Obratio sam se e-mailom čak i zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću ali nisam dobio nikakav odgovor. Čak sam od Crkve tražio i materijalnu pripomoć, neku garsonijeru ako imaju, ali ništa od toga, govorio je Grgec svjestan da je pravo na strani Crkve. No pita se jesu li i neke druge stvari koje Crkva propovijeda. 

    Ivica Tadić, inače osoba koja brine o nekretninama Zadarske nadbiskupije, potvrdio je da je on sastavio jednogodišnji ugovor s Grgecom, ali da nije bilo govora o nekakvom produživanju uz plaćanje stanarine. Što više, kaže Tadić kuća je u derutnom stanju i treba je hitno obnoviti. I sam Grgec priznaje da taj dio usmenog dogovora nije stavljen na papir. Nakon što je 17. rujna od odvjetničkog ureda Miše Papića koji zastupa Zadarsku nadbiskupiju u Zadru dobio obavijest da mora predati ključeve, Grgec je počeo s iseljavanjem stvari. I njemu je jasno da on nije izravni potomak djeda Josipa Rubelja koji je zapravo očuh njegovom ocu, ali kaže da su on i njegov otac brinuli za djeda kao da je njihov i da se s njim nikad nisu svađali.   

– Našim novcem, mojim i moga tate, obnovljen je krov, uređena terasa, izgrađen komin, a očeva majka, baka Katica Grgec Rubelj je čak prodala garsonijeru u Zagrebu kako bi se kuća koliko toliko uredila za stanovanje. Što je djeda »natjeralo« da sve ostavi Crkvi jer nema vlastitog potomstva, ja to ne znam. Znam samo da se od sutra više nemam krova nad glavom, rekao je Grgec dodajući da će se snaći malo kod prijatelja, malo kod roditelja svoje buduće, druge supruge. 

    Ivica Grgec je po njegovim riječima dragovoljac Domovinskog rata i otac troje djece iz prvog braka. Tu i tamo će pokušati raditi, ali samo na poslovima koji ne zahtijevaju rad na visini. Svjestan je da ga s ovakvom dijagnozom na posao ne bi primili niti u boljim ekonomskim vremenima. Nažalost. A onima kojima su usta puna riječi pravde i pomaganja siromašnima, ostavljamo zaključke po vlastitom nahođenju.