Spas za mirovinski sustav

Da se uloži samo jedan posto više mirovine bi se povećale za 20 posto

Vesna Roller

Trošak povećanja iznosio bi milijardu kuna, a za toliko bi se povećao i državni manjak. No, ovaj deficit ima puno više smisla nego druge milijarde manjka iz javne potrošnje



ZAGREB Jedino je rješenje za spas hrvatskog mirovinskog sustava povećanje izdvajanja za drugi stup – poruka je s jučerašnjeg okruglog stola naslovljenog »Siromaštvo umirovljenika – mit ili stvarnost«. Ako na skorim parlamentarnim izborima pobijedi Savez za promjene, ova bi se (pre)poruka, kako je najavio SDP-ovac Davorko Vidović, mogla poslušati.


– U koaliciji postoji suglasnost da se ulaganja u drugi mirovinski stup, i to prema najpesimističnijem scenariju, trebaju povećati do 10 posto u roku od deset godina, rekao je Vidović.  


Kad bi se izdvajanja za drugi stup povećala samo za jedna posto, sa sadašnjih pet na šest posto, mirovine iz II. stupa povećale bi se 20 posto, izračunao je predsjednik Uprave AZ fonda Dinko Novoselec. Trošak ovog povećanja iznosio bi milijardu kuna, što znači da bi se za toliko povećao državni manjak. No, ta nova milijarda deficita, dodao je Novoselec, ima puno više smisla, s obzirom na učinke, nego druge milijarde manjka koje stvara ostatak javne potrošnje.




Najviše pažnje na jučerašnjem skupu privukao je dr. Ivica Urban iz Instituta za javne financije koji je, koristeći novi pristup, došao do podataka da je u Hrvatskoj siromašno 28 posto umirovljenika, a ne njih 80 posto, kako tvrde umirovljeničke udruge i sindikat. Urban je, umjesto od mirovine, pošao od stvarnog dohotka i potrošnje umirovljenika. Pri tome je uzeo u obzir u kakvom kućanstava umirovljenici žive – kao samci, kao par umirovljenika ili u zajedničkom domaćinstvu sa zaposlenim članovima obitelji.


– Nakon pomnije analize stvarnih dohodaka umirovljenika i tipova kućanstva u kojima žive, utvrdio sam da 28 posto umirovljenika ne može u cijelosti pokriti troškove Sindikalne košarice, dok njih 6 posto može pokriti manje od 60 posto životnih troškova koje mjere sindikati, pojasnio je.  


Dodao je da ni njegova metoda ne daje posve realnu sliku jer i velik broj penzionera, koji ne ulaze službeno u zonu siromaštva, teško žive.


– Cilj nam nije »uljepšati sliku« već pružiti vjerodostojne podatke kako bi se problem mogao lakše riješiti, istaknuo je Urban.


No, sindikati i umirovljeničke udruge smatraju kako bi za vjerodostojan prikaz umirovljeničkog života trebalo uzeti u obzir mnoge druge troškove koje »košarice« ne priznaju. Jer, pitaju, ne bi li ljudi nakon 40 godina rada trebali imati novca da kupe novine, knjigu, odu u kino ili popiju kavu s prijateljima. A za golemu većinu hrvatskih umirovljenika to je nedostižan luksuz.