Zatočeni u Angoli

DRAMA RIJEČKIH POMORACA Zapovjednik: Bojimo se za naše živote; Brazzoduro: Neoprostivo da Hrvatska ne reagira

Marinko Glavan

Predrag Brazzoduro,

Predrag Brazzoduro,

Jako mi je žao da do sada naša diplomacija nije spoznala da se radi o klasičnom primjeru kriminalizacije pomoraca, zlu protiv kojega se već dugo vremena borimo, kaže Predrag Brazzoduro, savjetnik u Sindikatu pomoraca Hrvatske



U Sindikatu pomoraca Hrvatske koji se angažirao oko slučaja riječkih pomoraca lažno optuženih u Angoli ističu kako je riječ o klasičnom primjeru kriminalizacije pomoraca, ovoga puta od strane kompanije za koju rade, uz katastrofalan pristup hrvatske diplomacije koja na rješavanju sudbine dvojice svojih državljana nije učinila gotovo ništa, osim što su razgovarali s navodnom počasnom konzulicom Angole u Hrvatskoj.


– Jako mi je žao da do sada naša diplomacija nije spoznala da se radi o klasičnom primjeru kriminalizacije pomoraca, zlu protiv kojega se već dugo vremena borimo.


Nažalost, predstavnici država čiji građani bivaju žrtvom kriminalizacije, ne poduzimaju gotovo ništa da bi ih spasili – kaže savjetnik u Sindikatu pomoraca Predrag Brazzoduro, koji vodi ovaj slučaj.




Brazzoduro ističe kako je u Hrvatskoj oformljen stožer koji se, među ostalim, treba baviti pitanjima kriminalizacije pomoraca, ali i da diplomati o pomorstvu znaju malo ili ništa.


– Vjerujem da vam je još uvijek u sjećanju slučaj, danas pokojnog kapetana Kriste Laptala, koji je proveo punih 18 mjeseci u grčkom zatvoru, jer mu se sudilo i na prvom ga stupnju osudilo, za navodno krijumčarenje kokaina.


I onda je naša diplomacija, nažalost, iskazala totalnu nezainteresiranost i nerazumijevanje. Nitko razuman ne bi zamjerio nerazumijevanje, ali zamjeram i osuđujem što ne konzultiraju stručnjake i s njima provjere je li nešto moguće ili nije, kaže Brazzoduro, dodajući kako je u slučaju kapetana Laptala, baš kao i u ovom slučaju gdje su optuženi D. J. i V. M., postojala fizička nemogućnost da je učinio za što su ga optužili i tek je drugostupanjski sud poništio presudu i oslobodio kapetana krivnje.


– U ovom slučaju postoje dokazi da uopće nije bilo te količine goriva na brodu da bi se mogla prodati. Imamo sumnjiva svjedočenja, uz mijenjanje iskaza. Pitanje je i zašto se vjeruje kadetu kada optužuje posadu, a ne vjeruje kad optužuje direktoricu kompanije.


Neoprostivo je da naša diplomacija na sve to ne reagira, nego samo skuplja informacije o slučaju, ali ih uopće ne pokušava iskoristiti da bi zaštitila svoje građane od očite namjere da ih se osudi za zločin koji nisu počinili.


Zašto ne reagiraju prema tužiteljstvu i sudu, jer nedopustivo je da tužitelj komunicira s tuženima bez njihovih odvjetnika, da kontaktira svjedoke, bez suca.


Zašto ne pomognu iznijeti dokaze, koji jasno pokazuju da na brodu nema manjka nafte, a da jednako tako nikad nije izmjereno 104 kubika viška, koja su eventualno mogla biti prodana. Ovo je nečija opaka igra na štetu pomoraca, koje ni njihova država ne želi zaštititi – zaključuje Brazzoduro.


Na naše pitanje Sindikatu pomoraca zbog čega bi kompanija optužila vlastite pomorce za krađu goriva, ako krađe nije bilo, Brazzoduro odgovara kako je očito riječ o pokušaju da se primjerom zastraši posade drugih brodova.


– Prema našim informacijama ta kompanija jest imala problema s krađom goriva sa svojih brodova, pa su sada očito odabrali posadu od koje žele učiniti primjer za zastrašivanje ostalih što bi im se moglo dogoditi ako gorivo bude opet nestajalo.


Ali izabrali su krivi primjer, jer ovdje slučaja naprosto nema. Prema stanju goriva u tankovima, i kako je jasno dokazano, mjerenjima količine nafte od strane stručnih osoba, fizički je nemoguće da je bilo tko od članova posade prodao toliku količinu goriva jer ga naprosto na brodu nije bilo – rekao je Brazzoduro.


Brod Sutton TIde


Brod Sutton TIde



Zapovjednik: Bojimo se za svoje živote


Sve optužbe koje su protiv njega i njegovih kolega podignute, apsurdne su, dodaje riječki zapovjednik, jer u 44 dana koliko je brod radio u Angoli, prije njihova zadržavanja, količina goriva u tankovima mjerena je tri puta, i to ne od strane članova posade, već neovisnih nadzornika, i sva tri puta je bilo sve u redu.


– Uredno smo vodili sve dnevnike i dokumentaciju, pa tako i onu o potrošnji goriva. Svaka litra goriva u tankovima i svaka potrošena litra uredno su evidentirane. Pitamo se kako je onda moguće da smo optuženi.


Brod je u luku stigao 1. ožujka, a navodno kazneno djelo počinjeno je isto 1. ožujka, ali je policija tek nakon 23 dana reagirala? Zašto taj član posade, ako smo zbilja počinili kazneno djelo, nije to prijavio odmah? Ništa se u toj priči ne poklapa, ali ono što nas najviše muči je neizvjesnost. U ova tri mjeseca bili smo diskriminirani na sve moguće načine, ponajviše uskraćivanjem informacija koje bi nam barem omogućile da se branimo.


Svakodnevno patimo, jer vidimo da smo posve nezaštićeni, netko se igra našim životima, kao i životima naših obitelji koje pate jednako kao i mi. Svi smo već pred točkom pucanja. Jedan od članova posade ruske nacionalnosti teško se ozlijedio. Čovjek je pukao, popio i pao niz stepenice, možda se i namjerno bacio. Bio je bez svijesti i gotovo bez pulsa, s ozljedama glave. Sada je dobro, ali svi smo pod velikim stresom, bojimo se za svoje živote – rekao je zapovjednik.


PRVI DIO PRIČE O DRAMI RIJEČKIH POMORACA U ANGOLI PROČITAJTE OVDJE