Lani samo 20 optužnica

DORH ne tuži poslodavce koji ne plaćaju, jer “sudovi ionako presuđuju njima u korist”

Danko Radaljac

Lani je stigla 121 prijava, ali su u DORH-u odlučili ne dizati optužnice jer sudovi i tako presuđuju uglavnom u korist poslodavaca, a radnici su parnice dobili samo kada je nedvojbeno utvrđena namjera neplaćanja



ZAGREB » Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić u Godišnjem izvješću o radu Državnog odvjetništva za 2012. godinu, koji je predan u saborsku proceduru, žali se na odavanje podataka i ponovno traži da se objavljivanje detalja iz istrage smatra kršenjem zakona te bi zahtjevalo procesuiranje novinara.



DORH u imovinskim sporovima zastupa i Republiku Hrvatsku, a statistika iznosa koji su uključeni u tim sporovima je zapravo jedna od najbespotrebnijih informacija. I dok iznos od 857,3 milijuna kuna koje Odvjetništvo u ime RH potražuje od osoba i tvrtki ima nekog smisla, iznos od 9,9 milijardi kuna koje se potražuju od države je zapravo čista humoreska. Naime, jednostavno postoje osobe koje su podigle tužbe s apsurdnim iznosima, a mora ih se voditi u statistikama. Tako je jedan građanin s područja Siska tužio Hrvatsku, tražeći nakandu štete zbog neadekvatnih uvjeta u zatvoru gdje je smješten zbog služenja kazne za kazneno djelo. Zbog toga od države potražuje ni manje ni više nego dvije milijarde kuna





»U pojedinim slučajevima u kojima ima više osumnjičenika, desetak osoba i više ima preslike spisa, realno je teško utvrditi tko daje informacije medijima, jer mediji nisu dužni otkriti svoje izvore. To je realnost i ukoliko želimo štititi tajnost postupka nužno je vratiti izvornu odredbu članka 231. Zakona o kaznenom postupku prema kojoj je objavljivanje tih podataka bilo kazneno djelo«, navodi se u dokumentu. Kao protutežu, navodi se mogućnost potpunog »otvaranja« istrage, ali se upozorava Sabor o »posljedicama koje bi iz toga mogle proizići imajući u vidu odredbu članka 28. Ustava po kojoj je svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja«. Laički prevedeno, DORH ne želi otvaranje istrage jer smatra kako bi time ljudima bilo u javnosti suđeno prije pravog sudskog postupka.


   Na stranu sad već poslovično kukanje prema medijima, u izvješću ima i zanimljivih dijelova. Prije svega se to odnosi na analitičku obradu ukupnog broja kaznenih prijava, koji je smanjen u odnosu na protekle godine. I dok se za dio kaznenih djela koji se tiču droge to može razumjeti, obzirom da je posjedovanje malih količina prestalo biti kazneno a postalo prekršajno djelo, niti DORH-u nije najjasnije zašto je i na ostalim poljima došlo do smanjenja, jer je ukupno oko 10 posto manje prijava u odnosu na prošlu godinu.


Veća kontrola


»Kako imamo smanjenje broja prijava protiv poznatih općenito, a s druge strane imamo manju otkrivenost, to navedena kretanja zahtijevaju stalan nadzor i koordinaciju tijela otkrivanja. Cijenimo kako tijela koja su dužna otkrivati počinitelje kaznenih djela u suradnji s državnim odvjetništvom moraju analizirati kretanja u 2012. godini kako bi se ovi negativni trendovi zaustavili« navodi se u Izvješću. Za napomenuti je kako se najveći pad broja prijava bilježi u Zagrebu, tako da se ističe potreba za dodatnim praćenjem i analiziranjem kretanja pokazatelja u glavnom gradu Hrvatske.


   DORH spominje i kako se u javnosti poprilično negativno prihvaćaju takozvane presude po sporazumu, što bi se kolokvijalno kazalo – nagodbe. No, u Izvješću se takve postupke brani, pojašnjavajući da se time i skraćuje postupak, a u nekim slučajevima razrješavaju i drugi slučajevi. Sve u svemu je u 2012. godini bilo 567 sporazumnih presuda, a zanimljivo je kako je od onih koji su se tako dogovorili s DORH-om i USKOK-om na kraju čak oduzeto i devet milijuna kuna protupravno stečene imovine. Nije nebitno napomenuti da je lani doneseno i 607 presuda kojima su okrivljenici osuđeni na rad za opće dobro, a javnosti je svakako najpoznatiji bivši ministar Petar Čobanković.


Zamrznuto i zaplijenjeno


Javnosti će svakako biti zanimljive i brojke o zamrznutoj i zaplijenjenoj imovini. Razlika u ta dva pojma je da zamrznuta znači da nije došlo do presude i najčešće je sredstvo osiguranja, dok je oduzeta ona nakon presuda. Tako su USKOK i DORH u 2012. godini od osuđenika oduzeli ukupno nešto preko 200 milijuna kuna, dok je u statusu zamrznutosti bilo malo manje od 100 milijuna kuna.


   U Izvješću je istaknuta i problematika oko kaznenog djela neisplate plaća. Naime, DORH je od početka uvođenja tog kaznenog djela podizao optužnice u svim slučajevima kad se radnici nisu mogli naplatiti od svojih poslodavaca. No, sudska praksa je pokazala da sudovi presuđuju u korist radnika samo ako nedvojbeno utvrde namjeru neplaćanja, pa tako primjerice sve tvrtke koje imaju račune pod blokadom ili nemaju dovoljno novčanih sredstava nisu bile osuđene za to. Zbog svega toga DORH je odlučio u takvim slučajevima uopće ne dizati optužnice, tako da je od 121 lanjske prijave za to kazneno djelo procesuirano tek 20 slučajeva.