ZAGREB Kad omladina prisnaži da im je čokolada s rižom možda i najdraža, to je i dobro i lijepo. Dobro i lijepo, jer te s rižom u pravilu ne koštaju puno, pa se dade i češće. No, kad kažu da im je svejedno od kojeg je proizvođača ta s rižom, e to je trenutak za preodgoj. Možda do jučer i nije bilo važno, ali od jučer je sve drugačije. 

Elem, priču znate; slavi se dan kada je obranjen Dubrovnik, predsjednica djeci dijeli poklon-paketiće i svoju sličicu s autogramom, roditelji užasnuti jer su im djeca na dar dobila srpsku čokoladu te opet predsjednica koja obećava da se takvo što više nikada ponoviti neće. Čokogate! No, dok bi u normalnim zemljama dan poslije prodaja tako sjajno izreklamiranog proizvoda skočila milijun posto, jučer je u Zagrebu bilo praktički nemoguće naći makar staru, polizanu ambalažu od Mony rice čuda. U koju god trgovinu da se ušlo ne da nemaju nego nikad čuli nisu, a ako su i čuli tvrde kako toga odavna nema na policama. Pače, a to je tek udar i na ‘čoko’ i na ‘gate’, nemaju pojma da je predsjednica ikad ikom tutnula išta u ruke, a kamo li dječici što su ni kriva ni dužna odigrala ulogu pionira. Čokolada Pionira za pionire!

Ima logike. I dok bi u normalnim zemljama tek tad crno tržište procvalo prodavajuć’ ispod žita kolekcionarske primjerke omražene čokolade, u Zagrebu jučer miteleuropska ignorancija. A šteta je! Jer, namjera je bila plemenita, poredati pred sobom što ‘naših’ što ‘njihovih’ čokoladica, pa vidjeti, pače osjetiti, s koje strane granice je slađe, imaju li zrnca riže išta sa krvnim zrncima, da li se po dodiru već da vidjeti koja je čokolada prijateljska a koja neprijateljska i koja je kvalitetom dostojna da uz nju ide sličica. Ali, avaj i kuku! Nema pa nema! Nema Mony Rice kreme table s rižom, a kamo li će, zlo i naopako, biti brenda Gejša istog proizvođača ili pak njihova najnovijeg artikla koji se odaziva na ime Cica maca! 

I što sada!? Kako donijeti valjan zaključak tko je bolji i koja je bolja, slađa, nepcu milija. I gdje nestadoše sve te Mony čokoladice!? Ili su ih na naglo povukli s polica, ili je, baš kao u kakvoj epizodi Mućki, na Pantovčaku zapeo cijeli kontingent ‘mrskog’ nam slatkiša, jer ga se kanilo i dalje dijeliti naokolo zajedno sa sličicom. A sada ne može. Sad će među ljude samo sličica kad je odvoje od srpske(!?) čokolade. Sličica koja nije samoljepljiva da može na svaki frižider. Šteta je što nije, makar da su je, zajedno s fudbalerima i timovima, tiskali u Gornjem Milanovcu.