Prezasićenost i preobilna ponuda nafte na tržištu početak su novog poglavlja u povijesti naftnog biznisa, ali istovremeno i povećavaju rizik od društvenih nemira u svijetu, kao i mnogobrojnih bankrota. Ne nazire se kraj dramatičnog pada cijene nafte - poručuje Međunarodna energetska agencija
ZAGREB » Cijena sirove nafte za buduće isporuke u veljači na njujorškoj je burzi ponovno pala, i sada iznosi nešto malo manje od 53 dolara po barelu, najmanje od travnja 2009. godine, dok je prosječna cijena sirove nafte tipa Brent, referentna za europsko tržište, pala na 56,29 dolara. U prošloj je godini time cijena na američkoj burzi pala za ukupno 45,87 posto, Brent i više, 48,26 posto.
Saudijci ne odustaju
Kako Saudijska Arabija, najveći svjetski izvoznik nafte koji zadovoljava 13 posto od ukupnih svjetskih potreba, ujedno država koja u OPEC-u vodi glavnu riječ, za sada još uvijek nema namjeru zavrnuti svoju slavinu i time omogućiti rast cijena barela, ona će i dalje padati.
Saudijski ministar nafte Ali Ibrahim Al-Naimi, najmoćniji čovjek OPEC-a, dvanaestorice onih koji cijene diktiraju, najavio je da će, čak i ako cijena barela padne na 20 dolara, Saudijska Arabija nastaviti »pumpati« svojih dosadašnjih devet i pol milijuna barela nafte po danu. Štoviše, neslužbene informacije govore da Saudijci imaju namjeru na tržište početi stavljati i dodatnih milijun barela dnevno, što bi moglo izazvati još oštriji pad cijena. Te informacije dolaze iz samog OPEC-a, u kojem su neke članice, prvenstveno Irak i Iran, kao i Nigerija, sve zabrinutije za budućnost svojih gospodarstava.
Ne nazire se kraj dramatičnog pada cijene nafte – poručuje Međunarodna energetska agencija. Prezasićenost i preobilna ponuda nafte na tržištu, napominje, početak su novog poglavlja u povijesti naftnog biznisa, ali istovremeno i povećavaju rizik od društvenih nemira u svijetu, kao i mnogobrojnih bankrota. Saudijska Arabija, međutim, svoju »špinu« ne želi zavrnuti, jer time nanosi direktnu štetu američkoj proizvodnji nafte iz škriljaca, svojoj, sve većoj konkurenciji koja sa cijenom barela ispod 85 dolara može staviti ključ u bravu. Štete i drugoj OPEC-ovoj velikoj konkurenciji, Rusiji, čije će se gospodarstvo zbog pada cijene barela strmoglaviti. Saudijska Arabija svoj barel proizvodi za svega deset dolara, pa si još neko vrijeme može dozvoliti luksuz održavanja niskih cijena barela. Osim Saudijske Arabije, još si neke države OPEC-a, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta, mogu priuštiti upola manju zaradu od nafte, što nije, međutim, slučaj s Nigerijom, Iranom ili Irakom, koji, s puno više stanovništva i proračunskih zahtjeva, kao i zbog napredovanja IS-a, tako lako ne mogu manevrirati.
Veliki, zasad najveći gubitnik ove »akcije« pada cijene barela jest Rusija, koja na svakom dolaru manje u cijeni barela izgubi dvije milijarde dolara u svojim prihodima. Ne oporavi li se cijena, a prognoze kažu da se ona u ovoj godini sigurno neće vratiti na sto dolara, ruski će BDP u 2015. pasti za najmanje 0,7 posto. Unatoč tome, ni Rusija nema namjeru smanjiti svoju proizvodnju, napominjući kako će ih u tom slučaju, nepovratno, na tržištu zamijeniti drugi izvoznici.
Propast investicija
Taj se scenarij već počeo događati – Vlada SAD-a prvi je put nakon 40 godina dozvolila izvoz lagane nafte izvan države, do milijun barela dnevno. To će biti barem malo olakšanje za američke proizvođače nafte iz škriljaca, kojoj je cijena zbog prezasićenog tržišta SAD-a pala za 15 posto. Niža cijena blagoslov je, s jedne strane, za Europu, veliku uvoznicu nafte, jer svaki pad cijene barela od deset posto za nju znači gospodarski rast od 0,1 posto. Istovremeno, međutim, niska cijena barela znači i propast novih investicija, pa tako i u Europi, zbog čega se dolazak četiri velike kompanije – Marathon Oila, Medoilgasa, ENI-ja i OMV-a, zainteresiranih za istraživanje u Jadranu, u ovom trenutku uistinu može smatrati uspjehom.
Prema analizi koju je napravila američka investicijska banka Goldman Sachs, oštar pad cijene nafte dovodi u pitanje naftne projekte vrijedne oko bilijun dolara, a otkazivanje bilo kojeg od tih poslova, od Škotske do Novog Zelanda, značilo bi u prosjeku 7,5 milijuna barela dnevno manje. Taj je manjak danas višak, no sutra bi, uz stalan rast stanovništva, kao i rast gospodarstava u trećim zemljama, mogao itekako usfaliti.
