Tragična prometna nesreća koja se dogodila u prošlu subotu nekoliko sati iza ponoći, u kojoj je smrtno stradalo osam čeških turista koji su se u organizaciji Atlas Adria iz Brna zaputili na ljetovanje u Hrvatsku, udarila je crni pečat na turističku sezonu već na samom njezinom početku. Nepunih mjesec dana ranije u Primoštenu, kod hotela Marina, pri padu s bicikla poginuo je još jedan češki državljanin.

U stravičnoj prometnoj nesreći koja se prije dva dana dogodila kod Skradina, na autocesti Zagreb – Split, smrtno su pak stradali 38-godišnji njemački državljanin i 34-godišnja državljanka Kosova. Broj prometnih nezgoda sa smrtnim posljedicama, gdje su postradali inozemni državljani, tako je u samo jednom mjesecu stigao do polovice broja zabilježenog kroz cijelu prošlu godinu. Prošle godine dogodile su se ukupno 22 takve nesreće.

Inače, prema policijskim statistikama vođenim od 2007. do 2011. godine, broj prometnih nesreća u kojima stradavaju inozemni gosti uglavnom se smanjivao. Najviše ih se dogodilo 2008. godine, kad su u prometu stradala 64 strana državljana. Godinu dana ranije – 2007. godine – stradalo je 62 ljudi. Godine 2009. taj broj pao je na 52 osobe – strana državljanina – poginule u prometu, da bi 2010. broj prometnih nesreća s poginulim inozemnim gostima bio gotovo prepolovljen. Stradalo je 24 ljudi. Prošle godine, rekosmo, u prometu je poginulo 22 inozemnih gostiju.

Znatno su više brojke teško ozlijeđenih u prometnim nezgodama. Godine 2007. zabilježena su 334 takva slučaja, 2008. – 267 slučajeva, 2009. godine – 270 slučajeva, a prošle godine zabilježena su 292 teška stradavanja. 

Avanturistički izleti

U prometu najviše stradavaju državljani Bosne i Hercegovine, Slovenije, Slovačke, Njemačke i Češke, što je razumljivo obzirom da iz zemalja u turističkoj sezoni dolazi i najveći broj gostiju na jadransku obalu. Dodatni faktor u slučaju velikog broja stradavanja državljana Bosne i Hercegovine jest i činjenica da je njima Hrvatska najčešće i tranzitna zemlja. Unesrećeni najčešće stradavaju u svojstvu vozača, zatim u svojstvu putnika te na koncu – u svojstvu pješaka.

Osim nesreća u prometu, u turističkoj sezoni nisu rijetkost niti nesreće sa smrtnim posljedicama izazvanim nesretnim slučajevima na moru ili u planinama, a najčešći njihov uzrok jesu nepažnja, neodgovorno ponašanje inozemnih gostiju te podcjenjivanje opasnosti pri različitim avanturističkim izletima. Kod potonjih zanimljiva je fama koja postoji u hrvatskoj javnosti, prema kojoj zbog nepažnje i podcjenjivanja opasnosti avanturističkih pothvata najviše stradavaju Česi. Ovo ničim potkrijepljeno uvjerenje nerijetko rezultira i crnohumornim anegdotama u kojima se Česi utapaju pokušavajući preplivati Brački kanal ili s kopna do prvog susjednog otoka pokušavaju stići na madracu na napuhavanje, dakako – s tragičnim posljedicama.

Fama o Česima

Na tu famu svojedobno se u razgovoru za naš list osvrnuo i češki veleposlanik Karel Kühnl: »Kad pogledate službene statistike, razlika između čeških i drugih turista je mala. Iz nekakvog razloga popularno je pisati o češkim turistima i njihovim nezgodama, pa i nesrećama. Ipak, možda ima male razlike. Ne mislim da su češki turisti avanturisti. Češki turisti se u Hrvatskoj vole osjećati kao da su doma, a kad ste doma, onda niste tako oprezni kao kad ste u nepoznatom. Mislim da bi to mogao biti taj razlog da imamo možda po statistikama, malo, malo više nesreća i ovih slučajeva. Činjenica je da ta razlika nije velika.«

 Iako smo od policije tražili i statistike koje obrađuju ovakve crne događaje – nismo ih uspjeli dobiti. Prema podacima koje je moguće naći pretraživanjem na internetu, uistinu se ne može reći da se češki turisti u Hrvatskoj posebno izdvajaju nepažnjom ili nemarom prema vlastitoj sigurnosti. Naprotiv, prikupljanjem informacija na spomenuti način neizbježno ćete doći do zaključka da se ukupnom broju stradavanja češke državljane ne može izdvojiti kao najčešće žrtve neopreza ili nes(p)retnih okolnosti. Međutim, iz nepoznatog razloga hrvatski mediji uistinu potenciraju Čehe kao neoprezne goste, počesto dajući neukusan ton izvještavanju o nezgodama čeških turista. Pravi primjer za to jest naslov objavljen u jednim dnevnim novinama koji kaže: »Česi umiru plivajući!« 

 S obzirom na priličan broj stradavanja inozemnih gostiju, predsjednika Hrvatske turističke zajednice Niku Bulića pitali smo publicira li HTZ brošure u kojima bi upozorio na opasnosti što ih može nositi ljetovanje na hrvatskoj obali.

Pravila ponašanja

– Nemamo posebne brošure koje bi govorile o tome, ali Gorska služba spašavanja izdaje brošure koje, primjerice, govore kuda se sigurno kretati. Mi imamo opće informacije, gdje jasno stoji što se smije, a što ne smije raditi na svim lokalitetima. Postoje pravila ponašanja. Nemamo posebnu brošuru u kojima bi sve to objasnili, ali imamo najširu informatičku podlogu za sve koje se žele informirati kako sigurno provesti odmor. Imamo kontaktne brojeve na svom internet portalu, imamo informacije o adventure turizmu. Također, na istom mjestu je naznačeno koje brzine su dopuštene i preporučene na našim cestama. Nama je žao kad se dogode tragični slučajevi. Svatko sanja o tih petnaest dana odmora i naravno da je tragedija kad se dogodi nešto neželjeno što gostima pokvari odmor. Mi smo prepoznati kao sigurna zemlja, u kojoj je opća turistička infrastruktura dobro postavljena i u kojoj se turisti osjećaju sigurno. Imamo i cijeli sustav od 340 turističkih zajednica koje su uvijek tu da iziđu u susret gostima, rekao je Bulić.

Planinski putevi

Šef Gorske službe spašavanja Vinko Prizmić, pak, apelira da bi jača ulaganja u planinarski turizam Hrvatskoj donijela novi izvor prihoda i obogatila turističku ponudu. S druge strane, neuređeni i neobilježeni planinski putevi – osobito kad se radi o planinama uz more poput Biokova – donose samo pojačan opseg posla GSS-u. Gorska služba stoga je sama uređivala planinske staze i time bitno smanjila broj nesreća koje su se strancima događale pri planinarenju.

– Problemi su dvostrani. Mi smo obalna država na toplom moru i turisti dolaze uglavnom radi mora. Međutim, tu si i naše obalne planine, koje im se čine jako primamljivim. One nisu visoke, pa turisti – kad vide da se ne radi o veliki m nadmorskim visinama – pomisle da se po njima bez problema može planinariti te pritom podcijene opasnosti koje planinarenje nosi. Misle da nema nikakvih problema da se, primjerice, prošetaju do vrha Biokova. Najčešće u »šetnju« kreću bez dovoljno pitke vode, u lošoj obući i obući. Obzirom da su planine gole, misle da se na njima lako orijentirati pa često zalutaju i dehidriraju, kaže Prizmić. On napominje da turisti podcjenjuju uspon na obalne planine, zbog čega često dolazi i do ozljeda. Tu na scenu stupa Gorska služba spašavanja.

Nemile situacije

– Uganu nogu ili im se dogodi nešto slično, a posljedice znaju biti fatalne. Sve navedeno, dakle, samo je jedan od uzroka zbog kojih dolazi do nemilih situacija. Drugi razlog je taj što mi kao turistička destinacija i domaćini nismo prepoznali takve, planinske prostore kao turistički resurs. Taj prostor obalnih i kontinentalnih planina – on je samo zahvaljujući GSS-u uređen i pripremljen za ugošćavanje stranih gostiju. Mi smo ti koji radimo skloništa, markaciju puteva, upozorenja i slično. Mislim da bi se i Hrvatska turistička zajednica i lokalne zajednice tu morali više angažirati. Na Biokovu smo, primjerice, ranije znali imati po 30 nesreća i potraga. Na Svetom Iliji smo četiri godine zaredom imali po jednog mrtvog. Sad kad smo te destinacije uredili, posjet je znatno veći, a rizika gotovo i nema. Tamo gdje smo znali imati nesreće s mrtvima sad imamo vrlo posjećene i sigurne prostore. Poruka je, dakle, da bi se nadležne institucije morale više posvetiti ovakvoj vrsti ponude, što nosi dvostruku korist: smanjuje broj nesreća i povećava raznovrsnost ponude. Taj napor opravdava činjenica da uređeni planinski prostori produžuju sezonu i povećavaju zaposlenost u turizmu. Obalne planine i kontinent, priroda, prostori izvan naselja i javnih prometnica mogli bi postati najposjećeniji, odnosno mogli bi uistinu biti motor razvoja hrvatskog turizma. Globalni turistički trendovi su takvi da ljudi sve više hrle u nedirnutu prirodu. Ovdje kod nas imamo zabačena područja od posebne društvene skrbi, imamo Dinaru i Kamešnicu, koje turisti već prepoznaju kao turisti poželjne destinacije. To je veliki potencijal i te prostore svakako bi valjalo urediti, kaže Prizmić.

Upitan za famu prema kojoj zbog neopreza najviše stradavaju Česi, Prizmić kaže da uvriježeno mišljenje ne odgovara činjeničnom stanju.

– Što se statistike tiče, tamo gdje su Česi najbrojniji događaju im se i nesreće. Po našim statistikama pak prednjače Francuzi, ali razlog velikog broja nesreća francuskih državljana vrlo je jednostavan: oni su najbrojniji u planinarskim aktivnostima. Oni vole pješačenje i pješačke aranžmane. Broj intervencija GSS-a kreće se oko tisuću spašavanja godišnje, a 18 posto od tog broja otpada na turiste. Naravno, zbog turista interveniramo najčešće ljeti, u jeku sezone, zaključuje Prizmić.