Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 25° 4
Sutra: 20° 23° 17
21. srpnja 2018.
Voditelj radne skupine za reformu obrazovanja

Intervju Boris Jokić: U zemlji punoj crnila, kurikularna reforma čini se kao bolja perspektiva

Boris Jokić / Foto S. DRECHSLER
Boris Jokić / Foto S. DRECHSLER
Autor:
Objavljeno: 1. veljača 2016. u 10:46 2016-02-01T10:46:20+01:00

Hrvatska škola danas ima dobre temelje i dobre osnove, u njoj rade vrijedni ljudi, međutim ona pati od dva velika nedostatka. Jedan je zapuštenost s razine vođenja sustava i obrazovne politike, a drugi je nevoljkost promjenama 

Prva dionica cjelovite kurikularne reforme je završena, kurikularni dokumenti su izrađeni, za idući se mjesec planira stručna, a potom i javna rasprava te u konačnici eksperimentalna primjena u 60 hrvatskih škola ove jeseni. Reforma je do sada predstavljena više od 400 puta, a našla se i u žiži saborske rasprave prilikom sastavljanja nove Vlade u čijem je programu pisalo da treba »zaustaviti pokrenuti proces kurikularne reforme«, što u prijevodu znači zaustaviti mukotrpan rad 600 stručnjaka i zaustaviti modernu hrvatsku školu. Iako se kasnije ispostavilo da je došlo do zabune stav voditelja radne skupine Borisa Jokića čvrst je i jasan – politika u izradi novih kurikuluma nema što tražiti, ali će naravno imati završnu riječ u donošenju dokumenata.

Odgoj i obrazovanje su nacionalna stvar, iznad pojedinih ekstremnih ideoloških i politikantskih interesa. Na najavu novog ministra znanosti, obrazovanja i sporta Predraga Šustara o mogućnosti prolongiranja eksperimentalne provedbe iz razloga što dokument treba dobro »izbrusiti« Jokić odgovara da je svako brušenje dobrodošlo, no razgovori moraju biti stručni, a predugo odgađanje može odgoditi dinamiku cjelokupnog procesa i tempa reforme te će imati posljedice na samo vremensko uvođenje reforme. Voditelj reforme ovog se tjedna sastao i s novim ministrom, a za sastanak kaže da je bio iznimno ugodan. 

– Ministru Šustaru želim sve najbolje i da uspije unaprijediti sustav obrazovanja i znanosti. Smatram da je dobar izbor za ovo zahtjevno mjesto. U zemlji u kojoj ima mnogo toga crnoga i negativnog, upravo kurikularna reforma se čini kao mjesto na kojem bi ova zemlja mogla ići prema nekim novim i boljim perspektivama. U nju su uključeni svi segmenti društva i ja se nadam da će biti dovoljno mudrosti da se ona na ovaj način i nastavi.
Bili ste jedini kandidat za voditelja radne skupine. Zbog čega ste se prihvatili tog posla?

– Kao znanstveniku, osobno viđenje znanosti je takvo da ono nužno mora biti u funkciji razvoja. Taj razvoj može biti tehnološki, društveni, gospodarski, ali znanost nipošto ne smije biti sama sebi svrha. Sve ono što imam i što znam želio sam uložiti u to da se dogodi određena promjena u sustavu odgoja i obrazovanja koje je moje područje znanstvenog interesa. Postoji i osobni razlog, a to je ideja da vlastitoj djeci želim neko bolje obrazovanje. Želio sam njima i njihovim kolegama u školi da imaju obrazovanje koje se odmiče od dominantnog obrasca koji »krasi« hrvatsko obrazovanje, a to je biflanje činjenica i njihova reprodukcija, nedostatak praktičnog i povezanosti sa stvarnim životom, kao i zanemarivanje različitosti i potencijala kojeg djeca imaju. Brojni sustavi u svijetu pokazuju da se obrazovanju može drugačije pristupiti, a taj drugačiji pristup može imati puno bolje posljedice za djecu, roditelje i njihove učitelje. 

Veliki interes škola 

Osim što tjera na biflanje napamet kakva je danas hrvatska škola?

– Hrvatska škola danas s jedne strane ima dobre temelje i dobre osnove, u njoj rade vrijedni ljudi, međutim ona pati od dva velika nedostatka. Jedan je zapuštenost s razine vođenja sustava i obrazovne politike. U Hrvatskoj učenici u gimnazijama uče po programima iz 1993. godine, a sada je 2016. U međuvremenu se desila tehnološka i informatička revolucija, znanstveni napredak do sada neviđen u povijesti i civilizaciji društva, kao i veliki napredak u pedagogiji i psihologiji o tome kako učiti i podučavati. Malo je od toga uključeno u sustav odgoja i obrazovanja. I dalje se lomimo oko nekakvih stvari koje smo davno trebali riješiti. Druga je nevoljkost promjenama. Teško je promijeniti ovaj sustav jer u njemu živi i radi stotine tisuća ljudi. Nadam se da će po prvi puta postojati kontinuitet promjene, jer ova reforma koja je započeta nadilazi mandat i ove vlasti i prošle vlasti i vjerojatno još jedne vlasti ukoliko želi zaživjeti u svom punom obliku. Za to je potrebno još desetak godina.

REFORMU RADE LJUDI KOJI ŽIVE TAJ ŽIVOT 

Imali ste više od 400 predstavljanja reforme, kakve su reakcije?
– Uvijek pozitivne. Ljudi žele promjene. Članovi stručnih radnih skupina pokazali su ogroman trud i entuzijazam. U rad na ovome uloženo je puno iskustva, ekspertize, ali i mnogo emocija. Znate trebate vi 30 puta doći u Zagreb iz Pazina, Rijeke, Vukovara ili Dubrovnika, morate napustiti obitelj, ponekad se i posvađati na sastanku, izmiriti se i doći do rješenja. 

Koliko je bilo teško koordinirati rad 600 ljudi koji su uključeni u reformu?
– To je veliki izazov. Mi koji to vodimo nismo mogli niti pomisliti kakve ćemo sve izazove susresti, ali svi su vrlo vrijedno radili i od početka je naš zajednički rad krasio jasan i pošten odnos i jasna načela rada. Ne bismo uspjeli da nema entuzijazma, ogromna je želja za promjenom tih ljudi. To su ljudi koji to rade, žive taj život i žele ga poboljšati.

U tom periodu će zaživjeti i obavezno devetogodišnje obrazovanje?

– U tom je periodu moguće očekivati da je hrvatska škola osnovna devetogodišnja škola s novim sustavom vrednovanja i izviješćivanja, s modernijim udžbenicima, nastavnim sredstvima i digitalnim materijalima te s osposobljenim odgojno-obrazovnim radnicima koji mogu i žele raditi po tim kurikulumima.

Na koji će se način birati škole koje će ući u eksperimentalnu primjenu reforme? 

– Naša ideja je da se škole biraju po javnom pozivu s jasnim kriterijima. Želja nam je da su ravnomjerno regionalno raspoređene i da će te regije imati adekvatnu zastupljenost samih škola, te da uključimo i male i velike škole, kao i gradske i seoske. Međutim s Ministarstvom treba tek dogovoriti kako će to izgledati. 
Što učenici tih škola mogu očekivati od jeseni?

– Učit će se po novim kurikulumima, s novim pristupom učenja i poučavanja i to u prvom, trećem i petom razredu osnovne škole te u prvom razredu srednje škole. Te škole bi bile eksperimentalne u periodu od četiri godine i bile bi prve škole u kojima bi novi principi i načela bili uvedeni. Postoji veliki interes škola da postanu eksperimentalne škole, javilo nam se već desetine škola koje žele sudjelovati što nas veseli jer nam daju na znanje da žele promjenu i da je ova promjena koju predlažemo dobra. Međutim to i ne iznenađuje budući da je sama reforma iznjedrena iz škola. U reformi imamo ljude iz preko 250 škola, a oni svi znaju da se radi o vrijednom i dobrom poslu i znaju da su to njihovi kolege radili.

Bliže životu i zajednici 

Reforma predviđa ukidanje općeg uspjeha. To baš nije u javnosti pozitvno dočekano?

– To je ideja o kojoj treba razgovarati s Ministarstvom. Ukidanje općeg uspjega bi se uvelo školske godine 2017./18. Ljudi su navikli da se uči za ocjenu, a to je loše. Nikada motivacija učenja ne bi trebala biti samo za ocjenu. U tom se slučaju uči površno. Nema smisla ocjene zbrajati i potom ih dijeliti u prosjek. Stručno to je vrlo teško braniti. Radi se o toliko raznorodnim disciplinama i potencijalima da ih je nepotrebno stavljati u takva odnos. U obrazovanju treba naglašavati ono u čemu je netko dobar i ukazivati na ispravljanje onoga u čemu nije. Vrednovanje i ocjenjivanje mora služiti učeniku i roditelju kao vodilja za promjene, a ne samo prolazno vrijeme na putu učenja. 

Koliko je gradivo reducirano kroz nove dokumente?

– Svi kurikulumi su utemeljeni na odgojno-obrazovnim ishodima. Radi se o velikoj promjeni od naglaska na sadržaju, gradivu i nastavnim jedinicama na ono što se od učenika očekuje u terminima aktivnosti i sadržaja. U svim predmetima opterećenje činjenicama je značajno smanjeno. Ljudi često govore o terminima »rasterećenja«, mi ovim promjenama razmišljamo kao o drugačijem opterećenju, koje ako je osmišljeno onda nije opterećenje ili nije preopterećenje. Djeca danas uče po lošem obrascu, a to je dajte mu činjenice i tražite od njega da ih reproducira. Međutim, ako ih usmjerite prema ishodima i procesima, date im da nešto naprave s tim što je spoznao i stavi to u funkciju onda je to sasvim drugačija škola. Iz predmetnih kurikuluma koje smo dali u javnost vidljiv je sasvim drugačiji pristup učenju i poučavanju. 

VOLIO SAM IĆI U ŠKOLU, ALI MNOGI MOJI PRIJATELJI NISU 

Frustrira li vas današnja škola?
– Ja imam jako dobra iskustva s hrvatskom školom, volio sam ići u školu. Meni osobno odgovara, ali mnogim mojim prijateljima s kojima sam odrastao nije odgovarala. Odrastao sam u vrlo šarolikom okruženju gdje su moji prijatelji bili uistinu pametni i sposobni, ali u školi nisu bili uspješni. Nisu voljeli školu, a jedan od osnovnih razloga je način na koji je škola bila organizirana i što se od njih u školi tražilo. To su neki od elemenata koji su me motivirali za ovo. Smatram da hrvatska škola ima dobre osnove, ali da je treba promijeniti.

Koje su mjesto u reformi dobili građanski i zdravstveni odgoj?

– Građanski odgoj i obrazovanje te zdravlje su dvije od sedam međupredmetnih tema za koje su izrađeni kurikulumi u okviru reforme. Ne mogu zamisliti demokratsko društvo u kojem se ne bi učilo i poučavalo o zdravlju. Ono je vrlo važno za razvoj djece i mladih osoba. Također smatram da je građanstvo osnova pluralističnog demokratskog društva koji omogućuje djelovanje svih institucija i organizacija poput nevladinih udruga, Crkve, političkih stranaka, volonterskih udruga, sportskih klubova… Mislim da oko ovoga postoji jasan konsenzus u društvu.

PROGRAMSKA OSNOVA HRVATSKE GIMNAZIJE JOŠ S POČETKA 90-ih 

Kakve se promjene očekuju u gimnazijama?
– Kao i u osnovnim školama, za gimnazije su također izrađeni novi kurikulumi za sve predmete koji se uče i poučavaju. Oni donose puno inovacija i vrlo zanimljivih rješenja. Ove promjene su nasušno potrebne jer je programska osnova hrvatske gimnazije još s početka 90-ih godina. Upravo u ovom dijelu obrazovanja vidljivo je koliko se malo brige sa sustavne razine posvećuje odgoju i obrazovanju u Hrvatskoj. Kakva smo to mi zemlja ukoliko gimnazijalci uče informatiku, biologiju, kemiju po programima od prije 20 godina, u kojem suvremena literatura nije dio onoga što mladi ljudi čitaju i upoznaju.

A što je sa strukovnim obrazovanjem?
– U strukovnom obrazovanju izrađen je Nacionalni kurikulum koji daje okvir za daljnji razvoj ovog vrlo važnog, a često zanemarivanog, dijela sustava. Dva osnovna naglaska su uvođenje učenja temeljenog na radu u sve strukovne programe. Upravo učenje na radnom mjestu smatramo važnim elementom razvoja mlade osobe. Ovo učenje odvijat će se kod poslodavca, obrtnika, u javnom sektoru, ali samo ukoliko postoji kvalitetno mentorstvo. Također moći će se odvijati i u školi, ali samo ako škola ima primjerene infrastrukturne uvjete. Druga velika novina odnosi se na promjenu strukovnog obrazovanja planiranu od šk.godine 20./21., a koja se odnosi na činjenicu da će se učenici četverogodišnjih programa upisivati u (pod)sektor, a u samo zanimanje na početku trećeg razreda srednje škole. Konkretno učenici bi se upisivali u sektor Elektrotehnika ili Turizam. U prve dvije godine imali bi sektorske sadržaje koji su zajednički zanimanjima u sektoru, općeobrazovne sadržaje i učenje temeljeno na radu, a u trećem razredu bi se opredijelili za pojedino zanimanje. Na ovaj način mladim osobama omogućuje se bolje snalaženje na fleksibilnom i promjenjivom tržištu rada. Ne zatvarate ga u zanimanje koje ne postoji. Ovo je dobro i za društvo i za gospodarstvo jer se lakše utječe na ponudu potrebnog profila radnika. 

Reforma vraća i domaćinstvo u škole?

– Namjera nam je da se u devetogodišnjoj osnovnoj školi uvede sadržaj takvog profila koji je usmjeren praktičnim i životnim vještinama. Škola ne smije biti samo akademska ustanova. Treba je približiti životu i zajednici. To domaćinstvo nije ono koje smo imali mi, jer niti obitelj niti dom nisu isti. Društvenim i tehnološkim razvojem jasno je da bi takav sadržaj uključivao više digitalnog i informacijskog, ali i neke vrlo važne stvari kao što je vođenje obiteljskog budžeta, osobnih sredstava, trošenje džeparca, odgovorno postupanje prema okolišu, otpadu i resursima koje imamo. U svim predmetima želimo razviti kompetencije komunikacije i suradnje kao dva osnovna oblika rada u 21. stoljeću. 

Manje instrukcija 

Znači li novi kurikulum i manje potrebe za plaćanjem privatnih instrukcija?

– Apsolutno da. Znate da se tim problemom, s kolegicom Zrinkom Ristić Dedić, dugo bavim i znamo što je uzrok tome. Sigurno je da će elementi naglašeni reformom utjecati na smanjenje privatnih instrukcija. Ako ništa drugo kroz veću individualizaciju, posvećivanje veće pažnje potrebama učenika i kroz drugačiji oblik učenja i poučavanja, ali i drugačiji i zanimljiviji način učenja i poučavanja.

Određene promjene podrazumijevaju i edukaciju nastavnika?

– Osposobljavanje odgojno-obrazovnih djelatnika čini mi se ključnim izazovom, a za to je potrebno da svi zapušu u isti rog. Siguran sam da će to biti tako i ako imate jaku podršku onda je moguće to i provesti. Već smo do uveli sada brojne inovativne elemente u stručno osposobljavanje. Imali smo najveći ikada u Hrvatskoj održani webinar za sve škole u isto vrijeme. To zahtjeva minimalne troškove, a došli smo do velikog broja ljudi i objasnili o čemu se radi. Smatramo da je kombinacija fizičkog i internetskog stručnog osposobljavanja model koji se može primijeniti i u sljedećim dionicama reforme.

To zahtijeva i promjenu studijskih programa?

– Tu će trebati napraviti značajne promjene.

Znači još jedna reforma?

– Da, ali to je na Sveučilištu da napravi. 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka