Bolnica nalaze nije htjela dati supruzi i ugrozila život Zagrepčaninu

Pacijent D.Š. (55) je nakon operacije odstranjenja madeža u KBC-u Sestara milosrdnica po nalaze poslao svoju suprugu jer je bio na putu. Iako je na šalter kirurške ambulante došla s njegovom punomoći, službenica joj je glatko odbila izdati patohistološki nalaz. Nalazom je, kako se kasnije ustanovilo, dijagnosticirana zloćudna bolest, a samo je upornost ovog pacijenta spasila od izvjesne smrti

ZAGREB  Koliko se u našim bolnicama vodi računa o pravima pacijenata, čak i kad im o tome ovisi život, uvjerio se pacijent D.Š. (55), kad je nakon operacije odstranjenja madeža u KBC-u Sestara milosrdnica po nalaze poslao svoju suprugu. Iako je na šalter kirurške ambulante došla s njegovom punomoći, službenica joj je glatko odbila izdati patohistološki nalaz pozivajući se na pravo pacijenta na privatnost. Nalazom je, kako se kasnije ustanovilo, dijagnosticirana zloćudna bolest, a samo je upornost ovog pacijenta spasila od izvjesne smrti. – Šokirao sam se kad su mojoj supruzi odbili izdati nalaz. Službenica joj je rekla da je to moja obveza, i da se valjda brinem o vlastitom zdravlju – prisjeća se D.Š., koji je u to vrijeme bio na putu i nije mogao osobno do bolnice. Takav ga je stav bolničkog osoblja toliko razljutio da je uputio prigovor upravi bolnice i Ministarstvu zdravlja, a po nalaz poslao odvjetnika koji ga je bez problema podignuo. 

– Iz uprave su mi odgovorili da takva pitanja rješava njihova pravna služba, a iz ministarstva da su moj prigovor proslijedili bolnici. Dok su se oni loptali s mojim slučajem, patohistološki nalaz podignuo je moj odvjetnik. Tu je uslijedio novi šok, jer nisam očekivao da će nalaz biti loš – priča ovaj Zagrepčanin. Izgubivši povjerenje u Vinogradsku bolnicu, otišao je u drugu ustanovu, gdje su potvrdili da se treba hitno podvrgnuti još jednom operativnom zahvatu. 

Dijagnoza traži hitnost

Budući da se, kako su mu liječnici rekli, radilo o izuzetno rijetkom i agresivnom obliku melanoma, inzistirao je da se napravi i  PET/CT snimanje. Tom su mu pretragom ustanovljene metastaze na plućima, koje su u ljeto prošle godine uspješno kirurški odstranjene, kao i ostatak melanomom zahvaćenog tkiva. 

U KBC-u »Sestre milosrdnice« potvrđuju kako im je praksa nalaze i drugu dokumentaciju uručivati samo pacijentu osobno. Zbog čega ni punomoć nema težinu, nisu objasnili. 

– Nastojimo maksimalno zaštiti prava pacijenata zajamčena Zakonom o zaštiti prava pacijenata, prema kojem pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji ima  isključivo pacijent. Upravo u svrhu zaštite tog prava pacijenta, zaštite njegove privatnosti i prava na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje zdravlja pacijenta, u konkretnom slučaju nalaz je mogao podignuti jedino pacijent o čijem nalazu se radi – ističe sanacijska upraviteljica KBC-a, Vesna Šerić. 

»Zaposlenici KBC-a obavezno daju informacije o zdravstvenom stanju i nalazu pacijentu o čijem zdravstvenom stanju se radi jer prema članku 11. Zakona o zaštiti prava pacijenata nakon svakog pregleda i zahvata pacijent osobno ima pravo na informaciju o uspjehu ili neuspjehu pregleda ili zahvata«, veli Šerić, te dodaje i kako je »pravilo da ambulantni pacijenti sami podižu svoje nalaze i o tome trebaju voditi brigu«.

– Da sam se oslonio na naše zdravstvo, danas me vjerojatno ne bi bilo – komentira D.Š., kojega su na njegovo zaprepaštenje kada je prošao i drugu operaciju nazvali iz Vinogradske i pozvali ga da dođe po svoj patohistološki nalaz star više od dva mjeseca… »Nisam dobio nikakvu ispriku, a po nalaze na kojima jasno piše o kakvoj se bolesti radi pozvali su me nakon dva mjeseca! Ne želim ni misliti koliko bi se melanom u ta dva mjeseca već proširio«, revoltiran je pacijent kojem je ovaj slučaj potpuno poljuljao povjerenje u zdravstveni sustav. Bilo bi logično, kaže, da su mu iz bolnice odmah javili da se radi o dijagnozi koja traži hitnost, umjesto što su navodno štitili njegovo pravo privatnosti. 

Uskraćivanje medicinske dokumentacije kažnjivo je po Zakonu o zaštiti prava pacijenata. Za kršenje prava pacijenata zdravstvena ustanova može platiti kaznu u iznosu od 10.000  do 50.000 kuna, a zdravstveni radnik od 5.000 do 10.000 kuna.

Problem je, međutim, u tome što nema posebnog zakona koji bi regulirao pitanje tko iz obitelji pacijenta, kada i u kojim situacijama može podići njegov nalaz ili drugu medicinsku dokumentaciju, pa se postojeći propisi, kao što je to i ovdje slučaj, tumače kako je kome drago.  

– Jedini zakon koji uređuje to područje je Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva iz 1978. godine, iz doba Elvisa Presleya. Godinama se najavljuje novi zakon koji će urediti pitanje sastavljanja, vođenja i čuvanja medicinske dokumentacije, koji još nije donesen, a imamo stotine podzakonskih akata koji uređuju pojedine segmente, primjerice dijelove koji se tiču HZZO-a, medicinskih pomagala, i slično. Osim toga, još uvijek nije definirano tko je vlasnik medicinske dokumentacije – je li to pacijent, liječnik ili ustanova, a Zakon o zaštiti prava pacijenata nejasan je i poziva se na propise koji ne postoje – ističe Jozo Čizmić, dekan Pravnog fakulteta u Splitu i stručnjak medicinskog prava. 

Supruga ima pravo

Po njegovom sudu, bolnica je u ovom slučaju prekršila članak 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata, koji kaže kako pacijent ima pravo dati usmenu ili pismenu izjavu o tome koje osobe smiju biti obaviještene o njegovom zdravstvenom stanju. 

– Supruga ovog pacijenta prema toj odredbi ima pravo na svu dokumentaciju koja se uručuje pacijentu, a i na uvid ili presliku dokumentacije koju čuva bolnica – smatra prof. Čizmić, koji upozorava kako bi, upravo zbog ovakvih slučajeva, trebalo hitno zakonski urediti pitanje čuvanja i pristupa medicinskoj dokumentaciji. U pogledu prava rodbine na dokumentaciju, u postojećem zakonu piše jedino da pravo na uvid, u slučaju smrti pacijenta ima bračni i izvanbračni drug, punoljetno dijete, roditelj, brat ili sestra te zakonski zastupnik ili skrbnik  pacijenta. »Iz toga proizlazi da bi pacijent trebao čekati novi zakon, ili da umre«, ironičan je Čizmić.   Iz Ministarstva zdravlja pak poručuju kako »radnik bolnice mora uskratiti nalaz bliskim srodnicima ako je to želja pacijenta, no isto tako pacijent ima pravo dati usmenu ili pisanu izjavu o osobama koje mogu biti obaviještene o njegovu zdravstvenom stanju«. Iako zakon predviđa i kazne za kršenje ove odredbe, resorno ministarstvo informaciju o ovom slučaju nije iskoristilo da bi osiguralo dosljednu provedbu zakona i zaštitilo prava pacijenta, već je pritužbu proslijedilo upravi bolnice, ne brinući o posljedicama.  