ZAGREB Pulsat Global Capital Inc. s adresom u Torontu tvrtka je koja se hrvatskoj javnosti predstavila kao predvodnica međunarodnog konzorcija čiji je plan Krk pretvoriti u energetsko središte sa LNG terminalom, prvo plutajućim, a zatim i velikim kopnenim, pored kojeg bi bila sagrađena i termoelektrana-toplana, plinovodi i dalekovodi koji bi Krk povezivali sa susjednim državama, dok im je namjera prvo pak pokrenuti proizvodnju u Dina Petrokemiji te na svim tim projektima, vrijednosti 4,7 milijardi eura, otvoriti do čak pet tisuća radnih mjesta.

Zasad u prednosti

Kako stoji na stranicama tvrtke, osnovana je prije dvadeset godina za usluge spajanja i poslovnih akvizicija, razvoj poslovnih rješenja i financiranja, a prisutni su, kažu, u Kanadi, srednjoj te jugoistočnoj Eropi. Čelnik tvrtke je Samuel R. Baker, odvjetnik, na čijoj je odvjetničkoj adresi Pulsat i prijavljen. Rubrika »novosti« na njihovim stranicama posvećena je samo LNG terminalu u Hrvatskoj, dok se vijesti vezane uz neke druge projekte ne pojavljuju. Kako navode u priopćenju iz kolovoza prošle godine, od 2013. pokušavaju doći do Vlade RH zbog energetskog projekta vrijednog gotovo pet milijardi eura. U lipnju 2013. podnijeli su ponudu za kupnju zemljišta za gradnju terminala. U siječnju 2014. godine, navode, predložili su suradnju s LNG-om Hrvatska, državnom tvrkom koja vodi projekt gradnje terminala.

Na pitanje znači li to da država vrlo lako može izgubiti projekt, ministar gospodarstva Tomislav Panenić našem je listu odgovorio kako s planovima Kanađana nije dovoljno upoznat. Oni su kod njega, napominje, bili na sastanku, na kojem su samo iskazali interes za projekt. »Nisu naveli u kojoj su fazi i imaju li osigurana sredstva«, ističe ministar.

Zarada na zemljištu?

Na pitanje znači li to da će na kraju prevagnuti princip »tko prvi, njegova djevojka«, Panenić odgovara kako to ne bi komentirao te kako prvo treba vidjeti ekonomsku opravdanost njihovog projekta. Država, zaključuje, nastavlja sa svojim poslom oko gradnje terminala, a zemljište je vlasništvo Dina Petrokemije u stečaju.

Na prozivku Kanađana da im je još 2011. godine odbio prodati Dinu koja bi u tom slučaju i danas normalno radila, odgovara i Robert Ježić, koji kaže kako o tome ne zna ništa, kao ni o kanadskoj tvrtki općenito. »Nikad ih nisam ni čuo ni vidio«, kratko odgovara Ježić, napominjući kako bez potpore države, koja im mora izdati dozvole, te odobriti gradnju plinovoda, dalekovoda i ostale infrastrukture, Kanađani ni na svom zemljištu ne mogu ništa. Drugi upućeni u zbivanja pak ističu kako bi država zapravo trebala biti sretna što im se javio netko zainteresiran za gradnju terminala, budući da i sama ionako traži investitora. Pitaju se, međutim, i to je li ovo samo priča koja bi trebala poslužiti zaradi na zemljištu. »Indikativno je da se Kanađani već dugo javljaju za kopneni terminal, a sad odjednom, kad je država odlučila graditi plutajući, i oni baš to namjeravaju«, kažu nam, uz uvjet anonimnosti, upućeni sugovornici. Drugi pak napominju i to kako država za plutajući terminal, koji je zapravo usidreni brod za regasifikaciju ukapljenog plina, ne treba teren na Dininom, ili, uskoro, nečijem tuđem zemljištu, već kopnena infrastruktura za evakuaciju plina može biti i na drugom mjestu.