Biti euroskeptik u Hrvatskoj odavno nije popularno: Ovako zvuči jedan od njih

Suprotno uvriježenoj percepciji, euroskeptici iskazuju odgovornost za Hrvatsku

Mlad sam čovjek bez stana i za sada nemam perspektive to ostvariti. Moj standard i moja primanja nisu na razini EU, a za očekivati je pad kune i pad standarda. Mi trenutno imamo socijalne cijene za plin, struju, pa i kruh, čime je Vlada godinama kupovala socijalni mir, a kad uđemo u EU toga neće biti. Građani većine današnjih EU zemalja u trenutku ulaska bili su pripremljeniji na udar cijena osnovnih životnih troškova kako bi to mogli podnijeti. Mi taj skok nećemo moći preživjeti. Ja i moj kolega iz Trsta nismo u istoj poziciji, stoga pustimo da stanem na svoje noge, pa ćemo onda ići zajedno«.

  Baš tako zvuči jedan hrvatski euroskeptik koji je, upravo u vrijeme kad je Hrvatska završavala pregovore o pristupanju Europskoj uniji, podijelio svoje brige i sumnje s GONG-om, udrugom koja je nedavno pokušala otvoriti prostor javnih rasprava u Hrvatskoj i onima koji o EU razmišljaju drugačije od prevladavajuće struje. Biti euroskeptik u Hrvatskoj već dugo nije popularno. Dapače, ta etiketa uglavnom asocira na nešto nazadno i politički nezrelo. No, istraživanje GONG-a, koje je temeljeno na razgovorima s 32 ljudi, otkrilo je potpuno drugačiju sliku.   

Stup srama

– Rasprave ruše stereotip o euroskepticima kao zatvorenoj, konzervativnoj, ksenofobnoj, etnocentričnoj pa i anti demokratskoj skupini. Naprotiv, pitanja koja oni postavljaju i problematiziraju odnose se, uz izostanak pravovremenih i potpunih informacija, na pravo, pravednost, učinke liberalnog kapitalizma, dosege liberalne demokracije, naše kapacitete za funkcioniranje u uvjetima članstva, i konačno, na otuđenost političkih elita od građana, kako u Hrvatskoj, tako i u EU. Time, suprotno uvriježenoj percepciji, oni iskazuju veliku dozu brige i odgovornosti za Hrvatsku kao političku i to demokratsku zajednicu. Stoga se nameće pitanje postoji li značajna vrijednosna razlika između eurofila i euroskeptika te bi li se ta »razlikovnost« do sada već anulirala da je od strane vlasti i političkih elita pravovremeno otvoren javni prostor za argumentirane rasprave«, stoji, među ostalim, u izvještaju GONG-a objavljenom pod naslovom »Euroskepticizam u Hrvatskoj na pragu EU«.

  – Za ovaj projekt, koji financira Europska komisija, inspiriralo nas je to što u našem javnom diskrursu nema dovoljno rasprave o hrvatskom ulasku u EU sa svih aspekata. Za raspravu trebaju dvije strane, a druge strane nije bilo ili ih se stavljalo u stereotipe, objašnjava Dragan Zelić iz GONG-a.

  Ljudi koji su u okviru tog projekta raspravljali o EU bili su vrlo različiti: bilo je tu umirovljenih i aktivnih sveučilišnih profesora, ekonomista, poljoprivrednika, liječnika, pravnika, radnika, poduzetnika, inženjera, urbanista, političara i aktivnista civilnog društva. Jedno im je bilo uglavnom zajedničko – opirali su se tome da ih se jednoznačno nazove euroskepticima. Sebe su opisivali kao europragmatike, eurorealiste, ne-euronaivce, euroodbacitelje, pa čak i eurooptimiste sa skepsom prema pojedinim problemima. A ovako je glasilo jedno od objašnjenja zašto je termin euroskeptik neprihvatljiv: »Osobe koje izražavaju skepsu se stavlja na stup srama, proglašava ih se neprijateljima države, podrivateljima pozitivnih i razvojnih procesa, a samo zato što propitkuju koristi ili štete vezano uz ulazak u EU«. Doista, kako je biti euroskeptik u Hrvatskoj postalo gotovo osuda?     – Očito je popularno biti za EU bez velikog razmišljanja o tome što donosi, i najlakše je drugu stranu etiketirati negativno kako bi joj se izbili bilo kakvi argumenti iz ruke. No, u demokratskoj zemlji sasvim je legitimno biti euroskeptik, pa i eurofob, ističe Zelić.

  Negativnim konotacijama unatoč, u Hrvatskoj su se protivnici eurointegracija počeli organizirati. Prije nekoliko mjeseci javnost je prvi puta čula za udrugu »Volim Hrvatsku« koja je u više navrata po hrvatskim gradovima dijelila i lijepila letke s porukom »Volim Hrvatsku – ne u EU«. Naknadno je, prema informacijama s njihove internetske stranice, osnovana i politička stranka pod tim nazivom. No, ta udruga nije jedina. Od prije nekog vremena počela je s radom i Demokratska inicijativa protiv EU. Marko Kostanić u ime spomenute inicijative objasnio nam je razloge njihovog okupljanja.

  – Inicijativa je nastala iz potrebe. U javnom prostoru ne postoji opcija koja bi zagovarala kritiku EU iz pozicije kritike socijalnih i ekonomskih problema koje EU nosi sa sobom i dio su samog aranžmana EU-a, ističe Kostanić, dodajući da žele publikacijama i okruglim stolovima podići raspravu o Uniji na viši nivo te da će, kako se referendum o članstvu bude približavao, pojačati svoje aktivnosti. Međutim, ni Kostanić ne želi da ga se smatra euroskeptikom.

  – Mi sebe smatramo političkim protivnicima Europske unije kao tvorevine. Ja nisam skeptičan prema EU, nego sam protiv, napominje naš sugovornik. Ipak, među prvim zadacima inicijativa ima razbijanje predrasuda koje postoje prema euroskepticima ili protivnicima Unije.   

Informiranje građana

– To je prvi korak koji moramo odraditi da bi naša pozicija postala prisutnija i relevantnija, da nas ljudi počnu shvaćati u drugačijem okviru nego dosad, da biti protivnik EU-a postane relevantan stav u političkom prostoru. Nadamo se da ćemo u tome uspjeti, ističe Kostanić. Naš sugovornik pojašnjava i zbog čega je termin euroskeptik tako ozloglašen.

  – To jest uvreda u svojoj srži, jer se smatra da je svako tko je protiv EU-a zbunjen, nacionalist, zaostali desničar, da nema dovoljno informacija, da ima poziciju koja nije relevantna unutar političkog prostora. Svaki takav stav se eliminira kao politički nedostatan i politički nezreo, kaže Kostanić.

  No, pitanje je je li do referenduma uopće ostalo dovoljno vremena da se stvari ipak promijene i da razgovor o EU više ne bude jednostran. Kostanić nije previše optimističan. Smatra da će se javni prostor možda malo više otvoriti, ali da će istovremeno ojačati proeuropske kampanja. Sam referendum, uvjeren je, na kraju će »proći« – ljudi će glasovati »za« EU – ali »to ne znači da se mi nećemo boriti i dokazivati«. A upravo je odluka na referendumu glavni motiv GONG-a za otvaranje prostora javnih rasprava i euroskepticima.

  – Neka građani budu informirani, neka čuju sve strane i njihove argumente, pa će lako donijeti odluku na referendumu, zaključuje Zelić.