Sve više Hrvata oglašava prodaju vlastitih organa

Bijeda i očaj: Prodajem bubreg za 50.000 eura, 41 godina, zdrav, nepušač, antialkoholičar…

Marija Mihelić / Glas Slavonije

Da nije riječ o lažnim oglasima potvrdio je Ivan Leko, predsjednik osječke Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika koji kaže da su mu u bliskom okruženju poznate osobe koje su platile dosta novca za bubreg koji im je transplantiran u inozemstvu



Prodajem bubreg za 50.000 eura, 41 godina, zdrav, nepušač, krvna grupa 0, antialkoholičar… Ovo je samo jedan u nizu objavljenih oglasa, a osim s osječkog, bubrezi se prodaju i s karlovačkog, ali i krapinsko-zagorskog područja. 


   Očekivano, na poziv će odgovoriti tek ako ste zainteresirani za kupnju, dok s novinarima ni jedan prodavatelj ne želi razgovarati. 


   Da nije riječ o lažnim oglasima potvrdio je Ivan Leko, predsjednik osječke Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika koji kaže da su mu u bliskom okruženju poznate osobe koje su platile dosta novca za bubreg koji im je transplantiran u inozemstvu. 




   – Jedan naš pacijent otišao je u Mađarsku i ondje mu je transplantiran bubreg, a za to je platio tadašnjih 50.000 njemačkih maraka. Čak i u Osijeku znam za slučaj bivše gradske pročelnice koja je ponudila bubreg, a koji nije kompatibilan s bubregom njezina sina. Nije tražila novac, ali je uvjetovala da, ako da bubreg, sin koji je inače bubrežni bolesnik dođe na vrh transplantacijske liste. Inače, uvijek se držimo one da je bolja dobra dijaliza od lošeg bubrega i, srećom, kod nas se bubreg na crno niti može kupiti, niti presaditi. Kad bi toga bilo, stale bi i transplantacije – pojašnjava Leko, dodajući kako je više razloga zbog čega se nada da takva trgovina kod nas još dugo neće započeti. Kako kaže, automatski bi pala sumnja i na liječnike koji u Hrvatskoj rade potpuno legalno i zakonski ispravno. Osim toga, da se transplantacija naplaćuje, onih besplatnih, a čiji je broj u Osijeku pri samome vrhu, ne bi ni bilo. 


   – Zamislite da netko naplaćuje vađenje svoje krvi! Tko bi lud tada krv dao besplatno? Srećom, kod nas takve ilegalne trgovine nema, iako su ljudi u nezavidnoj financijskoj situaciji. Nije ni čudno da bi prodali jedini organ bez kojega mogu živjeti. Nadam se da ga još dugo neće moći prodati u Hrvatskoj – zaključuje Leko.


    Poznati su slučajevi odlaska na transplantacije u inozemstvo, kaže Ivan Leko te napominje kako će strani državljani u Hrvatskoj transplantaciju obaviti uz znatne financijske troškove. Konkretno, za stranca, tvrdi Leko, transplantacija je 130.000 eura. »Znam da se u Mađarskoj i Austriji transplantacije rade za nekoliko desetaka tisuća eura, a prije su to bile marke. No hrvatski pacijenti transplantaciju u Hrvatskoj ne plaćaju«, naglasio je Leko.


Prema čl. 5 Zakona o uvjetima za uzimanje i presađivanje dijelova ljudskoga tijela, u Hrvatskoj je strogo zabranjeno prodati i/ili kupiti organ. Predviđena kazna je od 70.000 do 100.000 kuna i to ako pravna osoba oglašava potrebu ili dostupnost dijela ljudskoga tijela radi ponude ili traženja novčane naknade, odnosno druge materijalne koristi.