Najtraženije hotelsko osoblje, programeri i vozači

Bauštela nove generacije: mladi hrvatski stručnjaci na radu u inozemstvu

Vedrana Simičević

Tri do četiri puta veće plaće i odlični uvjeti rada – tako to izgleda na poslovima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ili pod okriljem institucija EU-a

Iako se mnogima to i dalje čini krajnje komplicirano, otići danas trbuhom za kruhom,više i nije tako nedohvatno, a bauštela u znoju tijela svog već odavno nije prevladavajući simbol rada u inozemstvu. Na stranicama portala MojPosao, u 2012. godini je na primjer objavljeno 300 natječaja za radna mjesta u inozemstvu, pri čemu su najtraženija zanimanja bila hotelsko osoblje, programeri i vozači, a kategorije traženih poslova IT i komunikacije, strojarstvo i brodogradnja, te graditeljstvo i geodezija.   

U 69 posto oglasa tražili su se djelatnici za stalni radni odnos, a 47 posto oglasa odnosilo se na određeno razdoblje zaposlenja. Najčešći uvjeti bili su napredno poznavanje engleskog jezika i relevantno radno iskustvo, u prosjeku od 4 godine i 9 mjeseci, te visoka stručna sprema, koja se tražila u gotovo polovici oglasa. U 27 posto oglasa stručna sprema, međutim, nije ni bila važna. Polovica natječaja za radna mjesta u inozemstvu odnosila su se na zemlje Europske unije i to najvećim dijelom za Njemačku i Austriju, dok je izvan Europske unije najviše oglasa bilo za Ujedinjene Arapske Emirate. Iskustva Hrvata, mahom mlađe životne dobi, koji su se posljednjih godina »otisnuli« iz osiromašene Hrvatske, najčešće vođeni željom da zarade neku ušteđevinu i učine si život normalnijim po povratku u domovinu, često su vrlo pozitivna. 


   Matija Nociar, mladi informatičar iz Varaždina, jedan je, primjerice, od sve većeg broja hrvatskih IT stručnjaka koji novac trenutno zarađuju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. 


  Emirati za informatičare


– Završio sam Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu i u Hrvatskoj, istina, mogu naći posao u struci pogotovo uz određeno iskustvo. Naime, u IT struci više se toliko ne gleda s kojeg si fakulteta, već je bitno što si radio i koje certifikate radiš. Tako da sam imao i neke ponude za ostanak u Hrvatskoj, ali svi su nudili puno manje od onoga što ja mislim da sam vrijedio, pa je odluka bila vrlo laka. Zapravo rekao bih da su u zadnje tri godine u Hrvatskoj poslodavci strašno počeli spuštati cijene informatičarima i mislim da je puno njih zato počelo odlaziti van, pojašnjava Matija svoje razloge odlaska u UAE, gdje je posao dobio u jednoj američkoj firmi, kao voditelj informatike u školi za autističnu djecu. U Emiratima je, tvrdi, teško naći posao bez bar pet godina radnog iskustva i visoke stručne spreme, te dobrog poznavanja engleskog jezika. Od velike pomoći pri tome može biti i baratanje arapskim jezikom. No ako ste informatičar s iskustvom i pričate engleski, a treba vam novac, ovo je zemlja za vas.  

  – Informatičari su traženi u Emiratima. Tu sam otprilike 7 mjeseci i već sam sreo jako puno Hrvata. S bar desetak njih se družim preko tjedna i vikenda. I konstantno ih dolazi sve više i više. Prošli mjesec su u Abu Dhabi došla tri informatičara iz Hrvatske koje sam znao od prije. Plaće su tu dosta veće nego bilo gdje u Europi za ovaj tip zanimanja. Ovisno o iskustvu kreću se između 3 i 5 tisuća eura mjesečno, pa i više ako dođeš do neke još više pozicije. Troškovi života su otprilike kao i u Hrvatskoj, osim što su stanovi malo skuplji, ali dosta firmi plaća smještaj zaposlenicima. Ja nažalost nemam tu mogućnost, ali neki moji prijatelji imaju. Svaka firma je dužna plaćati zdravstveno osiguranje koje pokriva puno više stvari nego kod nas. Plaća se ne oporezuje tako da je u principu bruto zapravo neto. Većina stvari se tamo ne oporezuje, osim alkohola i svinjetine. Kad smo već kod alkohola, to je jedina stavka tamo koja je dosta skuplja nego kod nas. U prosječnoj birtiji pivo košta oko 40 do 50 kuna, priča nam Matija zadovoljan s radnim uvjetima koji su ga dočekali. UAE je, tvrdi on, država imigranata, pa je njegovo okružje multikulturalno. 




   – Može se raditi dosta toga kao i kod kuće kada malo upoznaš prave ljude. Nije to baš zemlja u kojoj bih nastavio živjeti do kraja života, ali je dobro za skupiti nešto novaca, pritom se dobro zabavit i nakon toga nastaviti dalje, reći će Matija. 



Domaćini u Ujedinjenim Arapskim Emiratima su vrlo pristupačni i nema tenzije na religijskoj ili etničkoj osnovi.    – Jedan dan sam išao pješke s posla, a bilo je malo toplije. Zaustavio se neki novi ogromni BMW i vozač, neki lokalac, se ponudio da će me povesti jer da je prevruće vani da se hoda pješke. I tako me odbacio do stana, ilustrirao je naš sugovornik lokalnu susretljivost, dodajući da je prva asocijacija na spomen Hrvatske i dalje nogomet, s time da mlađe generacije pitaju za Luku Modrića, a starije za Davora Šukera,priča Matija Nociar. U UAE vrijeme, inače, krati outdoor aktivnostima, sve do svibnja kad za sve jednostavno postane prevruće.


  


Proofreader u EU instituciji


Principom stvaranja ušteđevine, odnosno točnije mogućnosti da lakše plati kredit za stan, vodio se i naš drugi sugovornik koji je želio ostati anoniman, a koji je posao našao kao tzv. »proofreader« u jednoj od institucija Europske komisije u Luxembourgu. Radi se o stručnjacima koji uređuju službene dokumente prevedene na hrvatski jezik – konkretnije, otprilike 150 tisuća stranica koje treba zgotoviti i objaviti do 1. srpnja. Natječaj za poziciju na kojoj radi od prošle godine našao je, zanimljivo, upravo na portalu MojPosao. 


   – Još uvijek se znaju naći oglasi za EU institucije na našim portalima, ali u principu su relevantno mjesto stranice Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) gdje se vide trenutni i budući natječaji, s tim da se ti natječaji odnose uglavnom na razne EU agencije za koje gotovo u pravilu moraš biti iz zemlje članice. Mi smo imali stručni pismeni test, nakon kojeg je uslijedio intervju za najbolje kandidate. Oni koji su izabrani morali su dokazati obrazovanje, dakle dobiti potvrdu s čime je hrvatska diploma izjednačena u Luxembourgu, što sam ja učinio preko engleskog ureda NARIC-a, organizacije koja se time bavi, te zatim dokazati i iskustvo putem ranijih ugovora o poslu. Na kraju sam još išao na liječnički pregled u Luxembourg, pojasnio je naš sugovornik, koji u Hrvatskoj ima višegodišnje iskustvo rada u medijima i marketinškim agencijama. Uz njega na tzv. Projektu sekundarne legislative radi još 16 hrvatskih državljana, no ugovor im ističe početkom srpnja. Trenutno je u tijeku natječaj kojim će određeni broj hrvatskih »proofreadera« taj posao dobiti na neodređeno vrijeme. Da bi to postigli, međutim, čeka ih pismeni ispit, potom individualni razgovori i grupna vježba, a potom i treći krug u kojem se testiraju sposobnosti verbalnog, numeričkog i apstraktnog zaključivanja. Za one koji u inozemstvu traže bolje radne uvjete, ovakve su pozicije, međutim itekako vrijedne javljanja na natječaj.   

Vratiti se kući


– Uvjeti rada su jako dobri. Ovdje je na snazi tzv. »flexi time«. Znači postoji obavezno vrijeme ujutro i popodne, od 9:30 do 12:00 sati i od 14:30 do 16:00 sati kada moraš biti na poslu, a ostalo možeš jedan dan biti dulje, a drugi kraće – no na kraju moraš imati u prosjeku dnevno 7,5 sati plus obaveznih 0,5 sati za ručak. To je odlično jer znaš da možeš izaći ako ti je potrebno već u 16:00 ili obaviti nešto usred dana u trajanju od 2 i pol sata ili doći malo kasnije, a onda to poslije nadoknaditi. Duže se ostaje po potrebi i naravno ovisi o prirodi posla. Trenutno imamo užasnu količinu posla tako da tu i tamo ostajemo dulje da izvučemo normu. Nakupljene prekovremene se može iskoristiti i za dobivanje slobodnog cijelog ili polovice dana, ali naravno u nekim razumnim granicama. Zdravstveno osiguranje je riješeno tako da ti sam plaćaš, a zatim dobiješ povrat u prosjeku od 85 posto troškova. Bračni partner, ako ne radi i ne prima nikakve naknade, osiguran je preko tebe. Uz godišnji odmor od osnovnih 24 dana, još se dobije i 2 dana za put jer više manje svi koji rade su došli od nekud, pa se računa da će jednom godišnje posjetiti kuću. Uvjeti rada su u principu vrlo dobri, atmosfera je ugodna i vrlo multikulturalna. Što se plaće tiče, sve je organizirano po kategorijama unutar određenog razreda – na osnovi obrazovanja, iskustva i zahtjeva određenog radnog mjesta. Moja je mjesečna plaća 3.397 eura, što je prosječna plaća u Luxembourgu. Uz plaću dobiju se i razni dodaci, poput dodatka za rad u inozemstvu, dodatka u slučaju kad je bračni partner nezaposlen ili za školovanje djece. Luxembourg je, međutim, jedna od 5 najskupljih zemalja na svijetu gdje se, na primjer, najam garsonijere kreće od 700 do 800 eura, pa na više, priča naš sugovornik, koji je sa suprugom, kao i mnogi drugi, našao stan u gradiću u susjednoj Njemačkoj, na sat vremena vožnje vlakom udaljenoj lokaciji. Iako je rad pod okriljem EU institucija odlično iskustvo, primarni je cilj, kaže on, ipak uštedjeti i vratiti se kući.