Djeci ne treba krov nad glavom!?

Apsurdi: Dječja štednja može se trošiti za odjeću, ali ne i za kupnju stana

Bojana Mrvoš Pavić

Roditelji koji su svojoj djeci uplaćivali štednju, a došli su u situaciju da teško otplaćuju stambeni kredit, lakše mogu izgubiti stan nego »taknuti« u dječju štednju



ZAGREB Dugotrajna financijska kriza u potpunosti je iscrpila »zalihe« građana, ako su ih uopće i imali. Sanjinu i Ani, bračnom paru iz Zagreba (podaci poznati redakciji, op.a.), koji nam se javio sa svojom pričom, nije zato preostalo ništa nego zagristi u štednju koju unatrag osam godina, od njegovog rođenja, uplaćuju svom sinu. Njih troje živi u svom prvom, i jedinom stanu od 60 kvadrata, kojeg su prije četiri godine kupili na kredit uz mjesečnu ratu od oko četiri tisuće kuna. Oboma je, međutim, unatrag nekoliko mjeseci plaća značajno smanjena i kredit otplaćuju sve teže.


Odlučili su da, barem kao privremeno rješenje, »taknu« u dječju štednju, i makar im je bilo poznato da će za podizanje štednje trebati odobrenje nadležnog Centra za socijalnu skrb, ni sanjali nisu da im centar njihov novac za otplatu kredita – neće dati.   

Zaštita osobne imovine


Novac se može trošiti isključivo na potrebe djeteta, odgovaraju u centrima za socijalnu skrb, a otplata stana u kojem dijete živi za socijalne radnike nije potreba djeteta. Kredit je »osobni dug roditelja«, kažu socijalni radnici, koji nisu spremni roditeljima odobriti čak niti mjesečno podizanje iznosa stambenog kredita, ako ne već cjelokupne štednje.


  U cilju »zaštite osobne imovine djeteta«, kojom se smatra svaka dječja štednja, država je propisala da roditelji mjesečno mogu s računa podizati najviše 903 kune ako je riječ o djetetu do 7 godina starosti, 1.070 kuna ako dijete nema više od 13, odnosno 1.175 kuna ukoliko je riječ o djetetu starom od 13 do 18 godina.


U bankama i štedionicama mnogi nisu upozoreni na to da s većim iznosima neće moći raspolagati bez odobrenja Centra za socijalnu skrb, odnosno na to da do novca mogu samo ukoliko kupuju, primjerice, odjeću i obuću za dijete, plaćaju mu liječenje, školovanje, slobodne aktivnosti i slično, ali ne i – krov nad glavom.   

I za dizajnersku odjeću




»To je, gospođo, vaš osobni dug, a ne trošak djeteta!«, odgovorio je našem listu jedan socijalni radnik, nakon što smo mu se predstavili kao roditelj koji želi podignuti štednju djeteta radi namirivanja stambenog kredita u sve težoj obiteljskoj financijskoj situaciji.


  Kako nas je uputila jedna druga djelatnica Centra, 1.070 kuna, koje možemo i bez rješenja podignuti svaki mjesec, trebalo bi nam služiti za podmirivanje kredita, a možemo i, predložila je, dječju štednju u banci dati kao zalog za podizanje novog, lombardnog kredita!



Velike hrvatske banke hvale se kontinuiranim rastom dječje štednje, tek Hypo banka priznaje kako ove godine bilježi 30 posto manje novootvorenih dječjih štednji nego u 2010. godini što je, pretpostavljaju, posljedica krize, ali i limitiranja podizanja uloženog. Neke od banaka otkrivaju kako postoji određeno nezadovoljstvo među roditeljima, no moraju, kažu, provoditi naputke Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Samo najveća, Zagrebačka banka, ima 48.000 dječjih računa, Erste banka, primjerice, 17.500.



Treća je djelatnica predložila da, pak, sakupljamo račune od kupovine hrane, odjeće i obuće, pa onda to predočimo kao dokaz Centru, i Centar će nam isplatiti novac jer se, naime, svaka kupovina na ime djeteta mora i dokazno potkrijepiti. Možemo i, predložila je, »pronaći« račun o kupovini namještaja za dječju sobu, pa ga predočiti za isplatu štednje.


Sve, dakle, dolazi u obzir – i računi za kupovinu dizajnerske odjeće, dok god je dječja, i za kupovinu luksuzne dječje sobe, ali ne i za namirivanje kredita za stan u kojem će ta soba biti! A kad dijete navrši 18 godina, svoj novac, zaključak je, može potrošiti na bilo što, pa tako i, opet, na dizajnersku odjeću ili motor.


  »Novac uplaćivan na dječje štednje i račune nije imovina roditelja, već djeteta. Iznenadni troškovi, primjerice, za uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta su zakonski razlog zbog kojeg je omogućeno raspolaganje imovinom djeteta, uz odobrenje Centra za socijalnu skrb«, odgovara našem listu pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić.


Obiteljski zakon, koji ovo regulira, ne navodi što su »neke druge važne potrebe djeteta«, pa onda nije nikakvo čudo da tako nedorečen zakon centri za socijalnu skrb autistično i provode.   

Tužite dijete!


»Iako ovdje nije riječ o naslijeđenom novcu djeteta, već o uplatama roditelja, koje roditelji mogu i dokazati, centri za socijalnu skrb tu razliku ne razmatraju, već se sve na ime djeteta formalno vodi isključivo kao njegova imovina, bez obzira na porijeklo«, napominje odvjetnica Ljubica Matijević-Vrsaljko, bivša pravobraniteljica za djecu.


Svaka štednja na ime djeteta, napominje, za roditelje na kraju može biti problematična, a jedina moguća rješenja ujedno su, kaže – potpuno apsurdna. Jedno od njih je, veli, da se dio stana prepiše na dijete, pa ono, svojom štednjom, otplaćuje dio kredita, što dodatno komplicira situaciju, ili pak da roditelji tuže svoje dijete i, kao razlog navodeći naglo osiromašenje, od djeteta traže povrat dara!