Foto Patrik Macek/PIXSELL
I bez ikakve kampanje Milanovića se promovira u glavnog konkurenta Kolinde Grabar-Kitarović. A ako se ne uključi u utrku za Pantovčak, to se neće tumačiti kao odustajanje jer nije niti kazao da hoće
Zoran Milanović je politički umirovljenik. On se od sredine rujna prošle godine, kad je nakon izbornog poraza SDP-a podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke, ne bavi politikom.
Otkad je zamrznuo zastupnički mandat, ušao je u poslovne vode, putuje po svijetu s klijentima koji su ga angažirali kao konzultanta, u potrazi je za novima i rijetko je prisutan u javnosti.
Milanović nikad nije rekao da će se 2019. kandidirati na predsjedničkim izborima, tek je prije tri mjeseca u intervjuu za naš list govorio na način koji je jasno sugerirao da ozbiljno promišlja o ustavnoj poziciji predsjednika Republike.
1. Političar, a ne konzultantMilanović je političar, a ne konzultant. Premda je i kao premijer, po prirodi posla, dosta komunicirao i s poslovnim ljudima, to nije njegov svijet. Navodno Milanović sada zarađuje i nešto bolje nego u Banskim dvorima, ali novac mu nikad nije bio prioritet. Nisu rijetki političari koji su se, poput Gerharda Schrödera, otisnuli u biznis i više se nisu okretali. Međutim, Milanović je dovoljno mlad da ima pravo razmišljati da nije rekao zadnju riječ u politici. Osim toga, političku arenu je prije deset mjeseci napustio kao gubitnik. Vodio je SDP od lipnja 2007., etablirao ga kao snažnu stranku, potpuno ravnopravnu HDZ-u, a otišao je praktično na stražnja vrata. To bi Milanoviću mogao biti jak motiv da se vrati i pokuša pobijediti na predsjedničkim izborima. 2. Poraziti Kolindu jer osveta je slatka Mogućnost pobjede nad Kolindom Grabar-Kitarović sama po sebi bi mogla Milanovića potaknuti da joj se suprotstavi na izborima. Ona je u veljači 2015. ušla u Ured predsjednice s jasnom agendom, destabilizirati Milanovićevu vladu i tako svojem HDZ-u pomoći da na izborima krajem te godine osvoji vlast. Kolinda Grabar-Kitarović nije to nimalo skrivala. Od početka predsjedničkog mandata napadala je Milanovića. Nije znala da tako zapravo ide na ruku Milanoviću, olakšavajući mu mobilizaciju SDP-ovih birača, ali neovisno o tome neosporno je da je Kolinda Grabar-Kitarović bila izrazito neprijateljski raspoložena prema Milanoviću. Za Milanovića ne bi bilo ljepše osvete nego da je na izborima makne s Pantovčaka. I onda se možda preseli u rezidenciju u Visokoj ulici, što je Kolinda Grabar-Kitarović obećala u svojoj kampanji. 3. Vjetar u leđa SDP-u Kad bi Milanović postao predsjednik, to bi nesumnjivo bio vjetar u leđa njegovom SDP-u. Time bi se, godinu dana prije parlamentarnih izbora, poslala poruka da je SDP sposoban pobjeđivati. Milanović se odmaknuo od SDP-a, iako je ostao u kontaktu s brojnim članovima stranke, ali sigurno mu nije svejedno što će biti sa strankom na čelu koje je bio više od devet godina. Želja da pridonese SDP-u mogla bi biti važan detalj u Milanovićevom razmatranju kandidature za predsjednika Republike.4. Revanš s PlenkovićemMilanovićev sraz s Andrejom Plenkovićem na prošlogodišnjim izborima imao je i osobnu razinu, jer njih se dvojica dugo poznaju. Milanović je izgubio, Plenković je, svega nekoliko mjeseci nakon što je izabran za predsjednika HDZ-a, okupirao Banske dvore. Možda Plenkoviću i ne bi teško palo da Kolinda Grabar-Kitarović, koja ga kao premijera vjerojatno iritira svojom pretencioznošću, izgubi izbore, ali za njega je opcija Milanović predsjednik ipak daleko gora. Zato bi se Plenković i HDZ u kampanji protiv Milanovića maksimalno angažirali. Bilo bi to skoro pa Plenković – Milanović II. A pobjeda potonjeg primjeren revanš za gubitak parlamentarnih izbora. Nakon toga bi još predsjednik Milanović mogao zagorčavati Plenkoviću premijerski život. Nije li to Milanoviću dovoljan motiv da se upusti u novu političku avanturu? 5. Povratak politike na PantovčakU slučaju pobjede na izborima za predsjednika Republike, Milanović bi dobio priliku da osmisli tu dužnost. U puno je navrata on iskazivao rezerve prema njoj, s obzirom na ograničene ovlasti predsjednika. Kad bi se Milanović našao na ovoj poziciji, izazov bi mu bio da pokaže da se predsjednik može biti i na drukčiji način nego što to prakticira Kolinda Grabar-Kitarović, ili prije nje Ivo Josipović. »Milanović bi vratio politiku na Pantovčak«, izjavio je neki dan za naš list član predsjedništva SDP-a Bojan Glavašević.
No, unatoč tome što je Milanovićeva kandidatura daleko od realizacije, RTL televizija je objavila zanimljivu, ali iznenađujuću anketu.
U njoj je Kolinda Grabar-Kitarović kao predsjednička kandidatkinja dobila podršku 44 posto ispitanika, a Milanović njih čak 31 posto.
Dakle, čovjek koji se skoro nigdje ne pojavljuje i još nije iskazao ambiciju da se natječe na idućim izborima za predsjednika Republike, u toj je anketi samo desetak postotnih poena zaostao za sveprisutnom aktualnom šeficom države.
Taj će podatak Milanoviću sigurno biti dodatan povod da preispituje mogućnosti kandidature, za koju ima još puno vremena.
Milanovićeva situacija gotovo da je idealna. Stvara se atmosfera iščekivanja što će on napraviti, to je tema vezana za SDP kojoj mediji posvećuju možda najviše prostora.
I bez ikakve kampanje Milanovića se promovira u glavnog konkurenta Grabar-Kitarović. Što će tek biti kad krene?
1. Nije zainteresiran za izboreMilanović je ne tako davno rekao da dužnost predsjednika Republike nema smisla. Uopće ne treba isključiti mogućnost da je ostao kod tog stava i da naprosto nije zainteresiran za izbore za predsjednika, koliko god bi ga možda dio hrvatskih građana htio na Pantovčaku. Nije se Milanović još planirao povući iz politike, ali stvari su se tako posložile, sada se bavi nečim drugim i nema natrag. Možda će se kao bivši premijer ponekad javno očitovati o nekom hrvatskom problemu ili političkom događaju, ali to je sve od njega. Ovakav scenarij nije nezamisliv.2. Meta napada zbog promjene stava Političari nisu neskloni promijeniti mišljenje. Tako bi s vremenom i Milanović mogao reterirati kad je riječ o prirodi dužnosti predsjednika. Međutim, u tom mu slučaju ne bi mu lako bilo objasniti do kakvih je to došao saznanja koja su mu ovu dužnost učinila vrijednom političkog reaktiviranja. Protukandidati, ali i mediji, imali bi osnova Milanovića napadati da je poželio biti nešto što je ranije omalovažavao. To bi Milanovića, barem u startu njegove evenualne kampanje, stavilo u defenzivni položaj. Nije nemoguće da bi ga to na kraju moglo i odvratiti od predsjedničke kandidature.3. Protokol čista gnjavaža Sve kad bi Milanović dužnosti predsjednika Republike i udahnuo neki novi sadržaj, protokol ne bi mogao izbjeći. Protokolarne obveze sama su esencija predsjedničke dužnosti. A Milanović je uvijek prezirao protokol, smatrao ga je iznimnim teretom. Kao predsjednik bi se morao pojavljivati na raznim manifestacijama na koje bi bio pozivan, a koje bi mu bile nezanimljive, čak dosadne. Od predsjednika se očekuje da je stalno negdje na terenu ili da prima brojna izaslanstva, udruge, ove, one. Uglavnom, prema Milanovićevim kriterijima, čista gnjavaža. A ne bi sve to mogao eskivirati, jer bi time potaknuo kritike da se zatvorio u Ured predsjednika, da se odvojio od naroda. Želi li Milanović provesti pet godina dosađujući se?4. Uzrok raskola stranke?Nema nikakve dvojbe da bi većina članova SDP-a pozdravila Milanovićevu kandidaturu za predsjednika Republike. Ali, može se pretpostaviti da bi bilo i onih, poput Zlatka Komadine, Rajka Ostojića ili Davorka Vidovića, koji bi negodovali. Njih trojica, naime, tvrde da je Milanović kao predsjednik SDP-a, namjerno ili nesvjesno, uništavao stranku. I da ga nakon toga SDP podrži za predsjednika Republike? Čudno bi bilo kad spomenuti i njihovi istomišljenici ne bi ustali protiv toga da Milanović bude SDP-ov predsjednički kandidat. Kako čovjeku koji je uništavao stranku pružiti šansu da još bude šef države? Nadalje, SDP je 2009. organizirao predizbore za kandidata za predsjednika Republike. Milanović, sa statusom nekadašnjeg premijera, u predizborima jednostavno ne bi htio sudjelovati. Znači, njegova kandidatura mogla bi dovesti do raskola u SDP-u, pa je i to Milanoviću otegotna okolnost. 5. Bolje pričekati 2024.?Zoran Milanović rođen je u listopadu 1966. U vrijeme predsjedničkih izbora 2024. imat će 58 godina. Dakle, nipošto tada neće biti prestar za izbornu kampanju i obnašanje dužnosti predsjednika Republike. Zašto onda ne bi preskočio idući izborni ciklus i pričekao 2024.? Na tim se izborima, kad bi se 2019. uspjela održati na Pantovčaku, ne bi smjela natjecati Kolinda Grabar-Kitarović, što bi sve kandidate učinilo ravnopravnima. Ako će mu se poslovna karijera razvijati kako se nada, u osam godina bi Milanović mogao zaraditi ozbiljan novac i potom se kandidirati za predsjednika s možda i većim izgledima nego 2019.
A ako se, pak, ne uključi u utrku za Pantovčak, to se neće tumačiti kao odustajanje jer nije niti kazao da hoće.
Izdvojili smo pet razloga zašto bi se doista mogao kandidirati i isto toliko razloga koji bi ga mogli odvratili od toga.
