Posljednje zaduženje države na europskom tržištu po cijeni od 3,3 posto oslabilo je pritisak na proračun kad je u pitanju plaćanje kamata na javni dug, ali u situaciji kad je javni dug gotovo dosegnuo 90 posto BDP-a riječ je doista samo o predahu. Ako nekim čudom država ne poveća prihode, a sa sadašnjim prognozama rasta za sljedećih nekoliko godina to se neće dogoditi, ili ako ne smanji deficit, u trenutku kad kamate ponovno počnu rasti Hrvatska će se naći u situaciji da joj je tek proračun Ministarstva zdravstva veći od troška kamata.

Tako će samo na otplatu kamata trošiti više nego na obrazovanje, ili tri puta više nego što troši na obranu, ili gotovo tri puta više nego što je godišnje košta rad policije, odnosno red i sigurnost unutar njezinih granica. Za trenutno funkcioniranje pojedinih servisa u društvu trošit će se znatno manje nego što se plaćaju kamate za dugove koji su podignuti prije nekoliko godina da bi se financiralo te iste sustave. I to da se glavnica duga ne smanjuje, odnosno javni dug će i dalje samo rasti, barem za iznos deficita. 

 Visina duga

Zasad je jamstvo da će taj dug biti plaćen imovinom koju Hrvatska ima. Prema podacima Eurostata, Hrvatska ima jedan od najvećih udjela državne imovine u Europi. Imovina Hrvatske procijenjena je na 31,4 milijarde eura i dosegnula je 68 posto BDP-a, ispred Hrvatske su po tom udjelu samo četiri zemlje u Europi, a dvije od njih, Norveška i Island, nisu članice Europske unije. U EU ispred Hrvatske su tek Švedska i Finska, no na svojoj imovini Hrvatska zaradi tek tristotinjak milijuna eura godišnje, pa na taj prihod ne može računati kao na ozbiljnu pomoć kad je u pitanju otplata duga.

Pokrivanje minusa

Druga je opcija, o kojoj će najvjerojatnije razmišljati sljedeća Vlada, aktiviranje državne imovine. Prodajom nekretnina ili manjinskih udjela u stotinama društava država može zaraditi novac koji će biti tek kap u moru kad je u pitanju servisiranje javnog duga i pokrivanje proračunskog minusa. No, kad su u pitanju ozbiljni poslovi, koji bi značajno utjecali na javni dug, država je već u ranijim godinama za pokrivanje minusa prodala tvrtke poput Ine ili Hrvatskog telekoma, a privatizirala je i banke, bilo zbog punjenja proračuna, bilo zbog toga što je bankama nakon sanacije trebao svjež novac.

Tako su Hrvatskoj za prodaju, a da bi to zanimalo kupce, ostali tek monopoli poput HEP-a, Janafa, Plinacra, Hrvatskih šuma ili Hrvatskih voda. Kad dođe u probleme s otplatom duga, Hrvatska praktički može još samo unovčiti ono što ima zahvaljujući svom zemljopisnom položaju, ili državne tvrtke u energetici, čija je vrijednost opet dijelom povezana s time gdje se Hrvatska nalazi na karti svijeta. 

  Iako se sada čini da je narodna inicijativa spasila autoceste od monetizacije, Hrvatska će se, ako već i ostane kod toga da nema privatizacije šuma i voda, suočiti s izborom hoće li za nastavak sadašnjeg načina života za godinu ili dvije prodati HEP, Plinacro ili Janaf. A, nakon toga će joj proračun, kao i Grčkoj, u potpunosti određivati vjerovnici.