Foreign Affairs

AMERIČKI ČASOPIS ‘Hrvatska je najjači saveznik zapada protiv ekspanzije Rusije na Balkanu’

Tihomir Ponoš

arhiva NL

arhiva NL

Hrvatska, sa svojom ekonomskom i kulturnom težinom, je sada lider u jugoistočnoj Europi i ima velik utjecaj. Taj je utjecaj posebno važan u BiH gdje su Hrvati zahtijevali svoj entitet, a izostanak Plenkovićeve podrške tom zahtjevu je ključan jer drži Srbiju na distanci, piše u tekstu Dagmar Skrpec



Ugledni američki časopis »Foreign Affairs« objavio je članak posvećen Hrvatskoj, što doista nije čest slučaj, a kada taj članak objavljuje tekst o Hrvatskoj to obično ne miriše na dobro.


U ovom slučaju nije riječ o novim krizama u Hrvatskoj ili regiji, nego o samom tekstu autorice Dagmar Skrpec koja na svojoj profilnoj stranici na LinkedInu navodi da je analitičarka za jugoistočnu Europu, a od kolovoza prošle godine radi kao instruktorica hrvatskog jezika i kulture u State Departmentu.


Članak je naslovljen »Hrvatska, Rusija i velika balkanska igra – zašto Zapad treba Zagreb«.





Hrvatska je mogla krenuti putem disfunkcionalnosti, kao i druge balkanske zemlje, ali to je spriječeno na rujanskim izborima


HDZ je mogao napraviti zaokret od nacionalizma i usmjeriti se prema ekonomskom oporavku i manje agresivnoj vanjskoj politici prema Balkanu


Hrvatska je vodeći glas jedinstva unutar Europske unije, usprkos graničnom sporu sa Slovenijom


Hrvatska je odbila nacionalizam kakav vrije na istoku Europe, u Mađarskoj i Poljskoj


Balkan je posebno važan zbog pokušaja stvaranja energetske neovisnosti o Rusiji.


Rusija na Balkanu provodi politiku podijeli pa vladaj, što je posebno uočljivo u Makedoniji i Crnoj Gori, no tu je Hrvatska



Centristički novopridošlica


Glavna je teza autorice da je Hrvatska trenutačno najjači saveznik Zapada protiv ekspanzije Rusije na Balkanu, iako se prije godinu dana činilo da bi Hrvatska mogla krenuti putem disfunkcionalnosti, kao i druge balkanske zemlje. To je spriječeno na rujanskim izborima, a na tim izborima Hrvati su glasali za zamjenu vodećih političara i vodećih desnih i lijevih stranaka, HDZ-a i SDP-a. Kako je autorica došla do te teze, budući da je HDZ svog čelnika promijenio prije izbora, a uoči izbora nije bilo jasnih naznaka da SDP želi mijenjati svog čelnika – nije jasno.


Skrpec navodi da su na tim izborima birači dali 13 mjesta u parlamentu »centrističkom novopridošlici Mostu«, iako je taj »centristički novopridošlica« na prethodnim izborima osvojio 19 mjesta. Baš tih 13 zastupnika Mosta omogućilo je formiranje vlade, a HDZ kojeg predvodi Andrej Plenković mogao je napraviti zaokret od nacionalizma i ultrakonzervativizma i usmjeriti se prema ekonomskom oporavku i manje agresivnoj vanjskoj politici prema balkanskim zemljama. Kako to da HDZ nije ranije napravio taj zaokret, u vrijeme kada je također bio u koalicijskoj vladi s Mostom, autorica ne objašnjava.


Plenkovićeva stabilnost


Sljedeće što autorica navodi, i što potvrđuje da baš i nije dobro kada se o Hrvatskoj piše u »Foreign Affairsu«, jest to da je nova vlada smanjila tenzije sa Srbijom deblokiranjem pregovaračkih poglavlja. Inače, u trenutku formiranja Plenkovićeve vlade, Hrvatska Srbiji nije blokirala niti jedno poglavlje, a u prosincu prošle godine zakratko je (na desetak dana) blokirala jedno, i to je izazvalo teške verbalne ispade političkog vrha Srbije, posebno tadašnjeg premijera Aleksandra Vučića. Skrpec navodi i da je Hrvatska vodeći glas jedinstva unutar Europske unije, usprkos graničnom sporu sa Slovenijom.


Tekst je zapravo posvećen Plenkoviću kao jamcu stabilnosti, a stabilnost je jedna od omiljenih tema i teza predsjednika hrvatske Vlade. Pod Plenkovićevim vodstvom Hrvatska je odbila nacionalizam kakav vrije na istoku Europe, u Mađarskoj i Poljskoj, a glavna prijetnja prvom čovjeku HDZ-a i Vlade je njegova vlastita stranačka desnica, pri čemu autorica izrijekom navodi Davora Ivu Stiera.


Balkan je, pak, posebno važan zbog pokušaja stvaranja energetske neovisnosti o Rusiji. Putinov odgovor na investicije u plinsku infrastrukturu je najava izgradnje, plinovoda na teritoriju nekadašnjih jugoslavenskih republika, Makedonije i BiH. Rusija na Balkanu provodi politiku podijeli pa vladaj, što je posebno uočljivo u Makedoniji, gdje godinama radi na unutarnjepolitičkom razdoru, i u Crnoj Gori, a u oba slučaja igra na kartu etničkih podjela. No, tu je Hrvatska.



Foreign Affairs je američki magazin za vanjsku politiku koji izdaje Vijeće za međunarodne odnose, neprofitna i nestranačka organizacija. Smatra se jednim od najuglednijih vanjskopolitičkih magazina u Americi. Za njega su pisali, između ostalih, Samuel Huntington, Hillary Clinton, Donald Rumsfeld, Colin Powell, Francis Fukuyama, Zbigniew Berezinski… 



Srbija na distanci


– Hrvatska, sa svojom ekonomskom i kulturnom težinom, je sada lider u jugoistočnoj Europi i njena politika ima velik utjecaj na regionalnu dinamiku, piše Skrpec. Taj je utjecaj posebno važan u susjednoj BiH gdje su Hrvati, reagirajući na zahtjeve Srba, zahtijevali svoj entitet, a izostanak Plenkovićeve podrške tom zahtjevu je ključan jer drži Srbiju na distanci. Problema bi moglo biti postane li Hrvatska ponovno polarizirana (dakle, nestabilna) jer tvrdolinijaški konzervativci bi mogli obnoviti podršku zahtjevima Hrvata u BiH, a Hrvati u BiH, pak, mogu glasati na hrvatskim izborima i podržati nacionaliste. Skrpec se nije upuštala u to koga su do sada podržavali Hrvati u BiH, kao ni u to da koliku god podršku dali, mogu izabrati tri zastupnika u Sabor.


– Ono što gura Kremlj dalje od Balkana je nova antiruska politika Zagreba.


U tom kontekstu autorica izdvaja Plenkovićevu radnu skupinu za Ukrajinu, a važna točka otpora trebao bi biti i LNG na Krku. Nema govora o tome da je ministar Stier nedavno posjetio Moskvu kako bi oživio hrvatsko-ruske odnose, a nema ni riječi o tome da se spominje mogućnost posjeta predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović (o kojoj i inače nema ni spomena) Moskvi. Ključ za hrvatsko pariranje Rusiji u regiji krije se u jednoj riječi, a to je, naravno, stabilnost, jer upravo o njoj, kao i o unutarstranačkim izborima u HDZ-u, ovisi hrvatska mogućnost pariranja Rusiji.