Foto: Silvano Ježina
Marković je kazna odmjerena za dva djela primanja mita. U jednogodišnji zatvor mora i prvooptužena umirovljena inspektorica Državnog inspektorata Biserka Gregorović. Rad za opće dobro kazna je za voditeljicu pisarnice Državnog inspektorata Neviju Miščak i akademskog slikara Klasa Grdića
RIJEKA Bivšoj ravnateljici Direkcije za poslovne objekte Grada Rijeke Željki Marković (65), umirovljenoj inspektorici Državnog inspektorata iz Rijeke Biserki Gregorović (64), nekadašnjoj voditeljici pisarnice Državnog inspektorata Neviji Miščak (59) i akademskom slikaru Klasu Grdiću (54) potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je ukinut dio presude u odnosu na suspendirane inspektore Državnog inspektorata Marka Gašperova (42) i Bojana Kuprešanina (40), te će se njima dvojici suditi iznova.
Odbijene žalbe USKOK-a
Bit je to presude Vrhovnog suda koji je kao neosnovane odbio žalbe USKOK-a, kao i četvero aktera sudskog procesa na presudu riječkog Županijskog suda koji im je u prosincu 2013. godine izrekao kazne za više koruptivnih kaznenih djela, u takozvanoj »aferi lančić«.
Željki Marković – koja je formalno bila pretposljednja, petooptužena, ali zapravo prva figura ove afere i suđenja – potvrđena je kazna od godinu i pol dana zatvora, koju joj je vijeće riječke sutkinje Jesenke Kovačić odmjerilo za dva kaznena djela primanja mita.
Bezuvjetnu zatvorsku kaznu od godinu dana morat će odslužiti prvooptužena Biserka Gregorović, proglašena krivom za zlouporabu položaja i ovlasti te davanja mita.
Suci Vrhovnog suda su zaključili da je riječki Županijski sud pravilno odbio prijedlog USKOK-a da se Željki Marković trajno oduzmu sve umjetničke slike, njih 52, za koje je u vrijeme riječkog suđenja bila na snazi privremena mjera o zapljeni. Unatoč tvrdnjama tužiteljice USKOK-a Jasne Jurković Kralj da sve te slike potječu od kaznenog djela (»Svi koji su joj darivali slike imali su ili imaju u najmu gradske poslovne prostore«), konačni zaključak jest da je Marković učinila vjerojatnim da je porijeklo slika zakonito.
Naime, niz svjedoka i obiteljskih prijatelja uvjerljivo je govorilo o dugogodišnjem međusobnom poklanjanju i razmjenjivanju slika, suprug Željke Marković objašnjavao je da desetljećima skuplja slike, a i Marković je dokazala da je imala višestruko veća osobna primanja od vrijednosti te 52 i još 50-ak slika što su joj u međuvremenu vraćene.
Rad za opće dobro (odslužiti 50 radnih dana) definitivna je kazna za Neviju Miščak (kriva za zlouporabu položaja i ovlasti) i Klasa Grdića (davanje mita). U biti, Miščak i Grdić dobili su po šest mjeseci zatvora, ali im je kazna odmah pretvorena u rad za opće dobro, a prvostupanjsku presudu u odnosu na njih sada su potvrdili i suci Vrhovnog suda.
Željki Marković i Biserki Gregorović ostaje odslužiti praktički cijele zatvorske kazne. U kaznu im se uračuva vrijeme provedeno u pritvoru, u slučaju Marković to je sedam dana, a kod Gregorović 17 dana (u lipnju i srpnju 2011. godine). Marković je potvrđena i mjera zabrane obavljanja dužnosti ravnatelja direkcije u jedinici lokalne samouprave na pet godina.
Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude.
Protivno službi
Nasuprot stajalištu Biserke Gregorović, Nevije Miščak, Željke Marković i Klasa Grdića, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da su ovi optuženici počinili kaznena djela«, navodi se u presudi Vrhovnog suda, koji je odbacio tvrdnje Miščak i Marković da im je odbijanjem određenih dokaznih prijedloga i saslušanja nekih predloženih svjedoka povrijeđeno pravo obrane i pravo na pošteno suđenje.
Suci Vrhovnog suda zaključili su da je vijeće riječke sutkinje Jesenke Kovačić pravilno utvrdilo da je Željka Marković, kao ravnateljica Direkcije za poslovne objekte Grada Rijeke, svjesno postupala kako bi kćeri suoptužene Biserke Gregorović omogućila javiti se na natječaj kao jedinom zainteresiranom natjecatelju za gradski poslovni prostor u Ciottinoj ulici u Rijeci, te tako izbjeći nadmetanje s drugima, odnosno postići povoljniju cijenu zakupa. Došlo je do dopune natječaja, ali ona nije objavljena u Novom listu, gdje je trebala, a za to nije ni postojala suglasnost Odjela za poduzetništvo.
Željka Marković nije postupala u interesu službe, već u interesu druge osobe, obavljajući radnje koje ne bi smjela, zaključili su i suci Vrhovnog suda, napominjući da je naložila dopunu natječaja tekstom »osim frizerskog salona«, iako je bilo zainteresiranih frizera za taj prostor. I nakon što je poslovni prostor izlicitirala kći Biserke Gregorović, Željka Marković se i dalje osobno angažirala.
Tražila je angažman svojih zaposlenika i suradnika s čijim tvrtkama Grad Rijeka surađuje, kako bi se izveli radovi u prostoru, dio i na trošak Grada, iako je u objavljenom natječaju bila odredba da se prostor izdaje u viđenom stanju, a zakupnici su dužni urediti ga o vlastitom trošku.
Moram se još konzultirati sa svojom branjenicom, a nakon toga ćemo odlučiti hoćemo li podnijeti ustavnu tužbu i nastaviti pravnu borbu nakon ove pravomoćne presude – izjavio nam je jučer branitelj Željke Marković, odvjetnik Goran Marjanović.
Riječki sud pravilno je utvrdio da je dar (novčanik i narukvica), koji je Željka Marković primila od Biserke Gregorović, bio u vezi s radnjama koje je obavljala oko prostora u Ciottinoj ulici, kako bi ga dobila kći Biserke Gregorović, drži vijeće Vrhovnog suda, koje podvlači da je dar primljen u tijeku punog angažmana Željke Marković, dan nakon provedene dražbe kojom je poslovni prostor dodijeljen u najam kćeri Biserke Gregorović, nakon čega se Marković i dalje angažirala, oko izvođenja radova.
Kao ni suci riječkog, ni suci Vrhovnog suda nisu prihvatili tvrdnje Željke Marković i Klasa Grdića da je umjetnik dao ondašnjoj ravnateljici Direkcije za poslovne prostore Grada Rijeke dvije slike zbog promocije njegovih radova. Ustvrdili su da se radi o mitu radi dobivanja novog poslovnog prostora. »Nije uvjerljiva obrana da Klas Grdić nije poklonio slike, već ih je samo proslijedio Željki Marković, kako bi ih njen suprug dalje promovirao kod potencijalnih kupaca. Slike su pronađene u stanu obitelji Marković, na tavanu, a na poleđini je stajalo: ‘Vlasništvo Nenada i Željke Marković’, pa se očito više nije radilo o vlasništvu Klasa Grdića«, ocijenili su i suci Vrhovnog suda.
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel izrazio je žaljenje zbog toga što je sudski postupak protiv bivše ravnateljice Direkcije poslovnih prostora Željke Marković trajao tako dugo jer se zakonski protiv nje nisu mogle poduzeti nikakve mjere osim suspenzije.
– Sudska presuda je takva kakva je i svatko snosi odgovornost za svoje postupke. Naglašavam da sam svaku nepravilnost na koju me netko upozorio, anonimno ili imenom i prezimenom, proslijedio na postupanje policiji ili DORH-u. Budući da je riječ o pravomoćnoj presudi, a bivša ravnateljica je još uvijek formalno zaposlena, iako pod suspenzijom, stekli su se uvjeti za prestanak službe – izjavio je Obersnel. Željka Marković je udaljena iz službe u Gradu Rijeci 20. ožujka 2012. godine, od kada se protiv nje vodi kazneni postupak. Sukladno zakonu, za vrijeme udaljenja primala je naknadu plaće u iznosu od 60 posto plaće za veljaču 2012.
– Ovakav postupak je bio jedina zakonska mogućnost. Podsjećamo na slučaj Hrvatskih cesta gdje su u sličnoj situaciji članovi Uprave te tvrtke dobili izvanredni otkaz, no nakon toga su sudskom presudom vraćeni na posao i to uz obavezu isplate plaća s pripadajućim kamatama – navode iz Grada Rijeke.
Prihvaćene su dokazanim i inkriminacije da je Biserka Gregorović obavještavala pekare, zlatare i ugostitelje o tome da im stiže inspekcijski nadzor, te da joj je spona u odavanju tajni i ona koja joj je pribavljala podatke o tome bila Nevia Miščak, kao voditeljica pisarnice Državnog inspektorata.
Preuranjeni zaključci
I Vrhovni sud se složio da su zlouporabile svoje ovlasti, što dokazuju i tajno snimljeni telefonski razgovori njih dvije međusobno te s drugima. Prihvaćen je i dio presude riječkog suda kojom je Biserka Gregorović oslobođena optužbe za dva kaznena djela protuzakonitog posredovanja (da je tražila i primila dar kako bi posredovala kod dvojice inspektora koji trebaju obaviti nadzor u zlatarskim radnjama).
Suci Vrhovnog suda su, s druge strane, prihvatili žalbe suspendiranih inspektora Državnog inspektorata Marka Gašperova i Bojana Kuprešanina, koje su u njihovo ime podnijeli riječki odvjetnici Saša Jelušić i Slavko Milardović.
»U pravu su kada tvrde da je činjenično stanje u odnosu na njih pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud je, cijeneći činjenicu da je u radnom stolu Marka Gašperova pronađena srebrna ogrlica s natpisom ‘Tina’, a kod Bojana Kuprešanina pronađen zlatni lančić s privjeskom ‘bubamare’, olako zaključio da se radi o kaznenom djelu.
Preuranjen je, za sada, zaključak da su dvojica, kao službene osobe, nakon obavljanja službene radnje koju su morali obaviti, a u vezi s njom, primili dar«, drže suci Vrhovnog suda i podvlače kako su Gašperov i Kuprešanin u pravu kada tvrde da za sada nema pouzdanih pokazatelja iz kojih bi se mogao izvesti nedvojbeni zaključak da su poklone – koje su primili od svoje kolegice Biserke Gregorović, s kojom su radili u istom inspektoratu – dobili znajući da su ti pokloni od dviju zlatarki, i to za obavljene nadzore koje su, kao inspektori, ranije obavili.
