Član savjeta Hrvatske narodne banke (HNB) Branimir Lokin komentirao je tvrdnje kako banke koče tržište nekretnina riječima kako one rade po pravilima.

– Ispada da banke friziraju bilance i da to HNB dozvoljava. To naprosto nije točno, banke rade po europskim pravilima i sve imaju visoke stope adekvatnosti kapitala, kazao je Lokin te dodao kako je ta adekvatnost visoka jer je bankama dozvoljeno da u Hrvatskoj enormno zarađuju.

– Svakodnevno smo svjedoci apsurdne situacije u kojoj postoji višak od 10 tisuća stanova na stambenom tržištu, a s druge strane tražene cijene nekretnina jedva da su neznatno pale. Također, udio loših kredita građevinarstvu u bankama se popeo na razinu od 30 posto, ne računajući garancije države, a s druge strane broj ovršene imovine u bankama se mjeri u promilima. Očigledno je, dakle, da stambeno tržište sa strane ponude, a ni sa strane financiranja ne funkcionira onako kako bi tržište trebalo funkcionirati, rekao je Josip Tica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu dodavši kako je takva poslovna strategija moguća jer banke ne žele ulaziti u ovrhe, već konstantno »developerima« reprogramiraju kredite. Stoga je ponuda stanova izrazito veća od potražnje, cijene gotovo da i ne padaju, snažno rastu loši plasmani banaka, a unatoč rastu loših plasmana, banke se ne odlučuju na ovrhu i rasprodaju. Posljedice navedene politike su snažan pad prihoda od doprinosa u lokalnim jedinicama vlasti, pad zaposlenosti od gotovo 20 posto u građevinarstvu i dvostruko veći pad državnog BDP-a tijekom gospodarske krize u odnosu na pad koji bi bio ostvaren bez sektora građevinarstva.

Unatoč tome, ozbiljniji pad cijena stanova za sada se ne nazire.

Tko će prvi?

Hrvoje Hrabak, predsjednik Društva arhitekata Hrvatske, je pak istaknuo kako je već prošle godine bilo govora da će se pad cijena dogoditi u 2011., međutim toga i nadalje nema.

– Opći stav banaka je taj da je prodavanje stanova po znatno nižim cijenama užasno skupo, da se time gubi rejting, a usto, tko prvi počne s prodajom bit će u mnogo lošijoj poziciji od drugih, ukazao je Hrabak. Jedan od ključnih razloga zbog kojih banke ne kreću u prodaju stanova je reakcija njihovih banaka majki u inozemstvu jer bi u tom slučaju čak moglo doći do prestanka dotoka kapitala iz matica.

Za sada je stoga tržište nekretnina u statusu quo, i to ne samo dio koji se odnosi na stanogradnju već i ostale dijelove građevinskog sektora. Stručnjaci su u Opatiji upozorili kako je do toga došlo i zbog pomanjkanja strategije. Poplava nekonkuretnih građevinskih firmi uz oportunizam javnog sektora, koji je tu našao priliku za bogaćenje pojedinaca, doveli su danas do toga da su građevinske tvrtke na koljenima.

– Građevinari su danas u takvoj situaciji da su prisiljeni biti developeri, što znači da nagovaraju druge da rade »džabe« da bi na kraju svi zajedno možda nešto zaradili. Financiranje je postalo prava avantura. Cijene kapitala su tako visoke da nam se partneri inozemstva čude. Isplativost investicija je barem 10 godina, a u turizmu i do 20. Mi konkretno u takvoj situaciji sklapamo partnerstva sa svim sudionicima procesa kako bi došlo do barem djelomične raspodjele rizika, kazao je Sven Müller iz Stipić grupe te dodao kako država mora davati tempo industriji te kako se nada da će jednom na čelo Ministarstva graditeljstva doći čovjek koji će moći nešto reći o struci i programima razvoja građevinarstva.

Cijene terena

– Na pad investicija u građevinarstvu je utjecala i previsoka cijena terena koja će po, mišljenju Hrvoja Hrabaka, morati ozbiljno pasti. Međutim i na taj segment velikog utjecaja ima politika lokalnih samouprava.

– Osim toga, u Hrvatskoj sami ne znamo što bismo s nekim prostorom uopće napravili. Tako kod državnih projekata imate slučajeva da se jednostavno kaže investitoru – tu imate odličan komad zemlje i vidite što ćete s njim učiniti, upozorio je predsjednik Udruženja arhitekata.