Zavaravajuće oglašavanje će se kažnjavati kaznom od 10.000 do 100.000 kuna. Platit će i oni koji se koriste agresivnim oglašavanjem i izravnim nagovaranjem djece na kupnju
Athena Hohenberg, majka četverogodišnje djevojčice iz San Diega, dobila je nedavno spor protiv kompanije Ferrero koja ju je reklamom uspjela uvjeriti da je Nutella, milijunima širom svijeta omiljeni namaz – namaz za zdrav doručak. Nakon »šokantne spoznaje da je Nutella zapravo nezdrava«, prenosi američki ABC News, Athena je u veljači prošle godine pokrenula spor protiv velike kompanije, optužujući je za zavaravajuće oglašavanje. Tužbu je dobila, pa Ferrero mora isplatiti ukupno 3,5 milijuna dolara odštete. Puna dva i pol milijuna će pritom biti podijeljena onima koji računom dokažu da su kupili Nutellu u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 3. veljače 2012. godine, po četiri dolara svakom. Ostaje li upornoj Atheni preostali milijun, američki mediji ne navode, no ostaje joj, sigurno, moralna satisfakcija – Ferrero se obvezao promijeniti izgled namaza, podatke koje o njemu navodi u reklamama, snimit će novu reklamu i promijeniti svoju internetsku stranicu. Kad se to dogodi, njihov namaz – koji sadrži više od 200 kalorija, 11 grama masti i 21 gram šećera u samo nekoliko žličica – više se ne bi trebao promovirati kao zdrav obrok.
Nepoštena praksa
Jedini sudski spor u korist hrvatskih potrošača, za koje javnost zna, jest pobjeda Društva »Potrošač«, odnosno Ilije Rkmana kao glasnogovornika toga društva, u tužbi koju je protiv njega 2004. godine podnio američki Procter&Gamble. Rkman je, naime, prije osam godina javno kazao kako deterdžent za rublje Ariel, koji se prodaje u Hrvatskoj, nije kvalitetan kao istoimeni proizvod koji se plasira na zapadnoeuropsko tržište, nakon čega je tužen za klevetu. U veljači 2009. godine Rkman je, međutim, oslobođen krivnje, pri čemu je na sudu naglašeno kako Ariel s hrvatskog tržišta uistinu nije bio jednako kvalitetan kao istoimeni proizvod koji se mogao kupiti na policama trgovina u zapadnoj Europi. Obrazlažući presudu prije tri godine, raspravni sudac Nenad Lukić rekao je da nije dokazano da je Rkman oklevetao Ariel te da su sve ekspertize pokazale da je Ariel za ovo tržište uistinu bio manjkav, odnosno da nije sadržavao neke supstance koje su pronađene u europskoj verziji tog proizvoda.
Reklama za Nutellu, ruku na srce, samo je kap u moru promidžbenih poruka koje nam serviraju lažne, zavaravajuće informacije. U svakom trenutku, gdje god se nalazili – pred televizorom, na ulici, u trgovini, posvuda smo okruženi porukama kojima nam se, pretjerujući, a često i zavaravajući nas, nude mladost i ljepota, zdravlje pogotovo – sve ono što smo oduvijek trebali, a još uvijek nismo kupili.
Dva su zakona koja i u Hrvatskoj zabranjuju takvo, zavaravajuće oglašavanje, no pravom novčanom kaznom, onaj koji takvu reklamu pušta, neće biti kažnjen. Reklama se, dokaže li se da je zavaravajuća, sudskom presudom može samo povući iz javnog i medijskog prostora, ali se zavaravajuće oglašavanje još uvijek ne može i novčano kazniti. To će, s propisanom kaznom od 10.000 do 100.000 kuna, biti moguće tek nakon ulaska Hrvatske u EU – kaže Zakon o zaštiti potrošača.
»Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita, ili ako na neki drugi način, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čime ga navodi, ili je vjerojatno da će ga navesti, da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio«, kaže Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. godine. Takva, nepoštena poslovna praksa, po istom je zakonu kažnjiva s deset do sto tisuća kuna za pravnu osobu, odnosno s deset do 15.000 kuna za odgovornu osobu u toj pravnoj osobi, no tek od ulaska Hrvatske u EU. Potrošačke udruge u Hrvatskoj davno su zatražile od mjerodavnih da se novčane kazne primjenjuju već sada, no uzaludno.
Unatrag tri godine Hrvatska ima i Zakon o nedopuštenom oglašavanju koji kaže kako je takvo oglašavanje zabranjeno, no osim povlačenja zavaravajuće reklame iz medijskog prostora, drugih sankcija nema. Ako usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, sud presudom može tek tuženiku naložiti da o svom trošku objavi presudu u cijelosti ili djelomično, odnosno da objavi ispravak svog zavaravajućeg oglasa.
Osim zavaravajućeg, zabranjeno je i tzv. agresivno oglašavanje, no ni ono ne podliježe novčanim sankcijama.
Agresivna poslovna praksa je, primjerice, kad se potrošača posjećuje u njegovu domu iako on to ne želi, i ignorira njegov zahtjev da se dom napusti, ili ako ga se, unatoč odbijanju, uporno naziva telefonom, s nekom mu se ponudom obraća e-mailom, faksom, poštom ili slično. To je, međutim, i izravno obraćanje djeci u reklamama, na način da ih se nagovara na kupnju proizvoda iz reklame, kao i situacija kad se potrošaču stvara lažna predodžba o tome da je osvojio, ili će tek osvojiti, određenu nagradu ili korist.
Oprezno s djecom
Kao što su mnogobrojne reklame zavaravajuće, tako je i velik broj namirnica koje jedemo – krivotvoren. Navodi se to u knjizi »Kemijske i fizikalne opasnosti u hrani«, u izdanju Hrvatske agencije za hranu. Kako je za naš list pojasnio mr. sc. Marijan Katalenić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, jedan od autora knjige, prvo i »najbezbolnije« krivotvorenje hrane je kad se vredniji sastojci zamjenjuju manje vrijednima. Primjerice, u slučaju soka od naranče, rađenom od koncentrata. Krivotvoriti se može i meso, tako da se ostaci komadića mesa nakon obrade za neki drugi tehnološki proces, skupljaju te spajaju u jedinstveni, kompaktan komad mesa, za koji potrošač ne može pretpostaviti da je »krivotvoren«. S takvim se, primjerice svinjskim »lungićem«, koji to uopće nije, može zatim raditi što god se poželi. Krivotvoriti se može i šunka za pizzu, koja u sebi uopće ne mora imati šunke, već se ostaci drugog mesa, uz dodavanje fosfata ili polifosfata, škroba, začina i soli, oblikuju u šunku za pizzu. Ako se »šunka« prodaje za dvadesetak kuna po kilogramu, treba se zapitati je li uistinu šunka – savjetuju stručnjaci. U konzervama »tune« često može biti i, manje vrijedna, bonita, a pileće hrenovke u sebi mogu sadržavati i do 30 posto svinjetine. Voćni sirup se može napraviti tako da se udio voća potpuno fingira, odnosno da se pomiješa 60 posto šećera, odnosno koncentrata šećernog sirupa, doda boja koja može biti čak i prirodna, aroma…
Zdravstvena ispravnost takvih proizvoda vjerojatno nije upitna, no nutritivna etiketa svakako jest. Misleći da jedemo zdravo, često se zapravo jako loše hranimo, a da toga nismo niti svjesni.
Kako su djeca pravi »gutači« reklama, bez mogućnosti realne prosudbe, njima upućene reklame često su prepune neistina, a onda i udar na strpljenje i džep roditelja. Nekoliko je zakona i pravilnika koji zabranjuju izravno nagovaranje djece na kupnju određenih proizvoda ili usluga, no oglašivači sve te propise zanemaruju, a nitko ih ne kažnjava. Prema Zakonu o zaštiti potrošača, agresivna poslovna praksa koja će se tek po ulasku u EU kažnjavati s deset do sto tisuća kuna, jest i oglašavanje kojim se djecu izravno navodi na to da kupe oglašavani proizvod, ili da nagovore svoje roditelje ili ostale punoljetne osobe da im ga kupe. Oglašavanje namijenjeno djeci nije zabranjeno, no zabranjeno je promidžbenim porukama zlorabiti prirodnu naivnost djece, ili pomanjkanje njihovih životnih iskustava. Vrlo je tanka, pritom, granica između dozvoljenog oglašavanja i izravnog poziva na kupnju.
Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić još je 2007. godine poslala apel oglašivačima kojim ih poziva na njihovu zakonsku odgovornost. Velika je zadaća i na roditeljima koji bi o reklamama s djecom trebali, uporno i opetovano, razgovarati kako dijete ne bi odmah u startu zaplivalo u opasne konzumerističke vode, ili kako ne bi tek u odrasloj dobi, poput Athene Hohenberg, »šokantno otkrivalo« da reklame zapravo – lažu.
