Sjajan rezultat

Rekord u Martinšćici: Američka mornarica lani udvostručila prihode »Viktora Lenca«

Orjana Antešić

Posao s mornaricom SAD-a nije jedini razlog dobrih poslovnih rezultata, ali je zasigurno tome najviše pridonio. Unatoč dvama zahtjevnim preinakama, takvog obima da bi se čak moglo govoriti da je riječ o novogradnjama, »Lenčeva« tri doka bila su praktički konstantno puna



Minula godina po ostvarenim će prihodima biti rekordna za Brodogradilište »Viktor Lenac«, moguće i u okvirima posljednjih dvadesetak godina. Premda podvlačenje crte i završni račun za 2015. tek slijedi, zadnja izvješća ukazuju da je u prva tri kvartala brodogradilište gotovo udvostručilo prihode koji su iznosili 446 milijuna kuna, pa je praktički samo pitanje za koliko su to »Lenac« i njegovih petstotinjak zaposlenika uspjeli nadmašiti svoje prijašnje poslovne rezultate.


Brodogradilište u Martinšćici po obimu ugovorenih poslova se napregnulo gotovo do krajnjih granica. Puno je toga bilo na kocki, što nije ostavljalo prostora ni za kakav »kiks« jer bi moguće posljedice bile vrlo velike. Posebno kritičan bio je sam početak godine kada je brodogradilište moralo koordinirati između svoja dva najveća posla – završetka zahtjevne preinake na kabelopolagaču »Prysmiana«, dok im je sredinom siječnja uplovio zapovjedni brod američke Šeste flote »USS Mount Whitney« na svoju prvu veliku obnovu iz petogodišnjeg programa kojom mornarica SAD-a želi produljiti životni vijek ovog broda za najmanje 25 godina.



Kada je ujesen 2014. »Lenac« dobio taj posao sa Američkom ratnom mornaricom, u jakoj konkurenciji s drugim mediteranskim brodogradilištima kao što su španjolski Navantia ili, primjerice, talijanski Fincantieri, ugovorena vrijednost poslova na brodu »USS Mount Whitney« bila je 21 milijun dolara, da bi se na koncu, s naknadno dogovorenim radovima, to naraslo na više od 30 milijuna dolara. Umjesto planiranih sedam mjeseci, brod i dobar dio posade na koncu su se u »Lencu« zadržali gotovo punih osam mjeseci.





Posao s mornaricom SAD-a nije jedini razlog ovako dobrih lanjskih poslovnih rezultata brodogradilišta u Martinšćici, ali je zasigurno tome najviše pridonio. Unatoč dvama zahtjevnim preinakama, takvog obima da bi se čak moglo govoriti da je riječ o novogradnjama, »Lenčeva« tri doka bila su praktički konstantno puna. Do konca rujna, obavljeno je 57 standardnih remonta brodova pri čemu je najveći, »jedanaestica«, tri mjeseca bio zauzet s »USS Mount Whitneyjem«. Ova nakrcanost poslom rezultirala je i da se s osnove remonta u »Lenac« u prvih devet mjeseci slilo 17 milijuna dolara.


Na listi odobrenih dobavljača


Da Amerikanci ozbiljno računaju na »Lenac«, govori činjenica da »USS Mount Whitney« nije prvi put boravio u »Lencu«. Ovaj zapovjedni brod Šeste flote već je bio na dvomjesečnom remontu u Martinšćici 2011., praktički odmah nakon što je Odjel prodaje i marketinga »Lenca«, koji vodi Branko Mataija, odradio svu potrebnu proceduru za kvalifikaciju brodogradilišta na odobrenu listu dobavljača pri Vladi SAD-a.



Amerikanci su odlučili u »Lencu« napraviti i određene zahvate koji su prvotno bili previđeni za 2016., kao što je antikorozivno tretiranje kompletne palube i helidroma. U suradnji s riječkim Brodoplanom, projektni tim »Lenca« napravio je i 3D model »USS Mount Whitneyja«, sa svom novoinstaliranom opremom i prostorima, što će Amerikancima poslužiti kao dobra polazna točka za sve buduće projekte i zahvate na ovom brodu.



Prvi remont »USS Mount Whitneyja« bio je, u tom konktekstu, i svojevrsni test koji je »Lenac« uspješno prošao što su potvrdile i riječi američkog veleposlanika Kennetha Mertena prilikom posjeta Martinšćici koncem rujna 2014.


– Pokazali ste i dokazali tada u brodogradilištu da možemo računati na vas, da ćete povjereni posao obaviti iznimno kvalitetno i uz poštovanje rokova – poručio je tada veleposlanik Merten.


Suradnja »Lenca« i Američke ratne mornarice, zapravo, datira još od 1993., kada je potpisan Master Agreement za popravak i preinake brodova 6. flote. Prvi brodovi Američke ratne mornarice koji su bili na remontu u »Lencu« bili su »Austin« i »Saipan« 2000., a potom su uslijedili »Nashville« 2001., »Carter Hill« 2003. i »Whitby Island« 2004. Čak i u vrijeme stečaja »Lenca«, doznajemo od Zorana Kosića, njihovog voditelja projekta na američkim ratnim brodovima, ekipe iz »Lenca« znale su biti angažirane na nekim zahvatima za kojima se ukazala potreba za vrijeme dok su njihovi ratni brodovi bili u nekoj od jadranskih luka.


Najnaprednija oprema za nadzor


Zahvati koji su u ovom kvarnerskom brodogradilištu obavljeni na »USS Mount Whitneyju« prvi su iz petogodišnjeg plana velike obnove ovog američkog zapovjednog broda, izgrađenog još 1970., kojim njihova mornarica želi produljiti njegov vijek barem do 2039. Sam po sebi, ovaj brod izvana ne djeluje toliko impresivno koliko je impresivno ono što krije njegova unutrašnjost. Riječ je o najsofisticiranijoj i najnaprednijoj opremi za nadzor, koordinaciju i zapovijedanje koje ovaj brod objedinjava u sebi. O budžetu za ovaj, svojevrsni »upgrading« američkog ratnog broda može se samo nagađati, ali može se pretpostaviti da je riječ o stotinama milijuna dolara koje će američka mornarica potrošiti na »USS Mount Whitney« do 2020., što je još uvijek značajno jeftinije nego što bi koštala gradnja novog. Određene informacije upućuju da bi to koštalo i do sedam, osam puta više. I kad se govori o 30-ak milijuna dolara vrijednim zahvatima koje su obavljeni u »Lencu«, riječ je samo o novcima koje je direktno naplatilo brodogradilište, dok se o vrijednosti novonabavljene opreme koja je ugrađena, može samo nagađati.


Osim dokovanja i kompletnog »make overa«, koji je uključivao i uređenje dijela nastambi i kuhinja na brodu, izmjenu čelične strukture oplate i palubnih kućica, u »Lencu« su obavili i preinaku kompletnog postojećeg sustava elektro-energetskog napajanja na »USS Mount Whitneyju«, s instalacijom novih generatora, elektro-energetskih ploča i kontrolnih mehanizama opreme. Primjerice, dograđena je nova pomoćna strojarnica s tri nova pomoćna motora i dva elektrokotla koji će ovom brodu osigurati neovisan sustav napajanja. Preuredio se i sistem preljeva goriva, reverzne osmoze, ispiranja crnih i sivih voda te dojave požara. Kroz dodatne radove, doznajemo od Zorana Kosića,


Trošili 10.000 dolara dnevno?


I Mataija i njegov kolega Kosić jednoglasni su po pitanju toga što im je tijekom tih osam mjeseci radova na »USS Mount Whitneyju« predstavljalo najveći izazov. Unutrašnjost ovog ratnog broda, naime, nalik je pravoj košnici. Njegovih 189 metara duljine i 33 metra širine ispresijecano je sa čak 1.216 zasebnih prostora. Pridoda li se tome podatak da je u vrijeme najveće »špice« posla, na brodu dnevno boravilo i po 620 ljudi u tri smjene, jasno je koliko je to iziskivalo spretnosti na međusobnoj koordinaciji i nadzoru u tom trenutku odrađivanih poslova i svih tih radnika, kako s tehničkog, tako i sa sigurnosnog aspekta.


Dobrobit osmomjesečnog boravka Amerikanaca u Martinšćici itekako je osjetila i šira zajednica. Odmah po dolasku u »Lenac« jedan dio posade vratio se u SAD, no njih nešto više od 160 ostalo je cijelo vrijeme u brodogradilištu, na kruzeru »Delphin« koji je za tu potrebu unajmio »Lenac«. Boravak posade unutar kruga brodogradilišta, za razliku od prije četiri godine, ovog je puta bio uvjet Amerikanaca. Osim posade na »Delphinu«, u hotelima u Rijeci i Opatiji bilo je smješteno još sedamdesetak Amerikanaca, što civilnog dijela posade, što tehničkog osoblja Američke mornarice koje je dolazilo nadzirati radove na »USS Mount Whitneyju« tijekom tih osam mjeseci, a počesto i članova njihovih obitelji. Riječkim taxi službama glavna porta »Lenca« od siječnja do kolovoza postala je novo stajalište, jedno od najfrekventnijih, a koristi su imale i rent-a-car agencije s obzirom na to da su marinci iskoristili vrijeme za putovanja diljem Hrvatske. O tome koliko je potrošeno u kafićima, restoranima, trgovinama, može se samo pretpostavljati. Direktor prodaje i marketinga u »Lencu« Branko Mataija nagađa da se moguće radi o iznosu od najmanje 10.000 dolara koje je tih dvjestotinjak Amerikanaca dnevno, na ovaj ili onaj način, trošilo, tim više ako se u to uračuna cijena hotelskog smještaja za grupu od njih sedamdesetak.


»USNS Choctaw County«


Kao što su i počeli, tako su i zaključili proteklu godinu. U prvom tjednu prosinca, u »Lenac« je uplovio još jedan brod Američke ratne mornarice, točnije njihovog zapovjedništva za transport na moru. Riječ je o dvotrupcu »USNS Choctaw County« koji služi za prijevoz mornarice i postrojbi američke kopnene vojske, njihove opreme i borbenih vozila.



Aluminijski dvotrupac »USNS Choctaw County« sagrađen 2012., a u aktivnoj je službi od početka 2013. Dug je 103 i širok 28,5 metara, sa gazom od 3,8 metara, a može postići brzinu od 43 čvora. Ima helidrom, a osim četrdesetočlane posade može prevesti 312 vojnika te raspolaže teretnim prostorom od 1.900 četvornih metara.



Specifičnost je što se radi o brodu koji je u cijelosti izgrađen od aluminija i jedan je od ukupno šest takvih plovila koja su dosad sagrađena u sklopu programa gradnje brzih brodova za prijevoz američkih trupa. Osim brzine, koja iznosi između 35 i 45 čvorova, ovi brodovi dizajnirani su za brzi ukrcaj i iskrcaj dok im plitki gaz omogućava širok pristup obali i svim vrstama luka. Ovaj dvotrupac u »Lenac« je stigao na remont, točnije na popravke uočenih propuštanja na hidrauličko-upravljačkom sklopu, pramčanim »krilcima«, kao i na oplati broda. Kako je brod od aluminija, što ga čini bitno lakšim i osigurava mu veće brzine i manju potrošnju goriva, s druge strane aluminij nije toliko čvrst kao čelik, pa kod većeg naprezanja trupa dolazi do pucanja varova koje će u »Lencu« sada popraviti.


Posao na ovom dvotrupcu po svojem se obimu i zahtjevnosti ne može mjeriti sa svime što je obavljeno na »USS Mount Whitneyju«, ali je još jedna »lasta« koja moguće najavljuje dolazak šire lepeze brodova iz američke flote na Mediteranu ubuduće u »Lenac«.