Ministar financija

Linić: Nezaposlenima i socijalno ugroženima otpisat ćemo osam milijardi kuna duga

Jagoda Marić

Određeni utjecajni financijski krugovi su odlučili da jedan dobar Vladin potez, predstečajne nagodbe, koji se međunarodno priznaje i za koji dobijamo samo pohvale, treba pretvoriti u kriminal, ali to nas nije zaustavilo. Sada se bavimo razduživanjem građana. Mjere idu sporo ali se Vlada ne plaši i gura i nadalje svoje mjere

ZAGREB Ministarstvo financija bit će glavni zastupnik Hrvatske u razgovorima s Europskom komisijom oko mjera koje je Vlada predložila u sklopu Procedure prekomjernog deficita, koja uključuje i nove poreze poput onih na prihode od kamata na štednju ili poreza na nekrtnine. Iako je premijer Zoran Milanović nakon najave poreza na prihod od kamata na štednju kazao da još nije sigurno da će tog poreza biti, ministar Linić u to ni malo ne sumnja. Uvjeren je da će na kraju progurati i porez na nekretnine, a glavni mu je argument da su oba poreza u Vladinim temeljnim dokumentima poslanim Komisiji.    Kad ste tek postali ministar bili ste optimist, iako ste procjenjivali da nam treba osam godina da građani počnu osjećati da im je bolje. Ali mi građani ne osjećamo da idemo prema tom boljem.– Rezultati pokazuju da se nešto bitno mijenja, imamo reda, rješavamo nagomilanu nelikvidnost idemo s reformama, neovisno je li to reforma zdravstvenog ili obrazovnog sustava, socijale ili uprave.  Da, ali s tim potezima kasnite, pa će kasniti i efekti.

– Da, kasnimo i zbog vlastitih nedostataka, ali što god predložimo svi su protiv, sindikati, poslodavci, pojedine interesne skupine.


 Logično je da se sindikati bune, logično je da poslodavci žele niže poreze, ali i manje kontrole, nadzora i reda, što pokazuje 50 milijardi kuna neplaćenih poreza. To ste znali kad ste dolazil i na vlast, ali vi imate otpore i u vlastitim redovima. Porez na nekretnine nisu srušili ni poslodavci ni sindikati.  – Možete vi optuživati koaliciju da je spora, da se sukobljava i što sve ne još, ali ja govorim o hrvatskom društvu. Hrvatsko društvo neprekidno priča treba ovo, treba ono, traži ovu reformu, onu reformu. Ali što je pokazalo to hrvatsko društvo, koje ja gledam kroz Vladu, pravosuđe, kroz sindikate, kroz znanost i kroz gospodarstvo, ili udrugu gospodarstvenika. Tko je pozitivan primjer i je li samo Vlada kriva što nema promjena? Naravno da nije, ali je najodgovornija i očito nije dovoljno snažna da povuče promjene. – Ne slažem se. Vučemo, ali vrlo sporo, s puno otpora i protivljenja. Mi pokušavamo promijeniti stvari. Da je moglo biti bolje, jest. Određeni utjecajni financijski krugovi su odlučili da jedan dobar Vladin potez, predstečajne nagodbe, koji se međunarodno priznaje i za koji dobijamo samo pohvale, treba pretvoriti u kriminal, ali to nas nije zaustavilo. Sada se bavimo razduživanjem građana. Mjere idu sporo ali se Vlada ne plaši i gura i nadalje svoje mjere. Doista mi je više stručnjaka koji stalno tvrde da su protiv nečega jer je to Vlada trebala napraviti u prva tri mjeseca. Pa koji je problem ako je nešto dobro da to napravimo sada? Kako vi i premijer trenutno funkcionirate?

– Ja radim svoj posao. Nije baš da se slažemo oko svake stvari, to je svima jasno, ali ni ne možemo uvijek isto misliti, ne možemo se oko svega razumjeti.


 Kako je raditi u timu u kojem se oko svega ne razmijete sa šefom?


– Nisam rekao da se ne slažemo oko svega, nego da se ne slažemo oko svake stvari. A to je bitna razlika. Imamo program Vlade i na svakom je provoditi ga. Radim u timovima koje vode pojedini potpredsjednici, sudjelujem u pripremam svih reformi, oko nekih svari se naravno i raspravljamo. Završili smo i plan reformi i plan konvergencije, dva ključna i važna dokumenta.  Vjerujem da bi bilo lakše da između vas dvojice postoji bolja komunikacija.– Ja radim svoj posao, ostali su se bavili kadrovima i tu ne mislim nužno na premijera. Iako smo se premijer i ja razmimoilazili jedino oko kadrovskih pitanja.  Vraćamo li se na Šegona, na to da je morao otići.– On je vjerojatno žrtva mojih odnosa s premijerom. Ali ne želim se baviti s time. U poslu koji se tiče Ministarstva financija nema problema između ministra financija i premijera. Svi zakoni, pa i predstečajne nagodbe, prihvaćeni su i idu naprijed i dorađuju se.  Premijer je kazao da je porez na prihod od štednje na meniju. Značili da je moguće da ga ne bude? – To je u temeljnom dokumentu Vlade koji se zove Plan konvergencije, usvojen na Vladi prošli četvrtak. To je Vladin dokument, i znači da će biti proveden.   Imamo porez na dividendu, imat ćemo porez na prihod od štednje, sve su to imovinski porezi, ali još uvijek nemamo porez na nekretnine, koje su najvrjednija imovina u Hrvatskoj. – Imat ćemo taj porez od 1. siječnja 2016. godine. I ponavljam i ponavljat ću dok ne izgubim glas, za građane koji žive u svojoj nekretnini ili je ona stavljena u funkciju to ne znači nikakav novi namet, već je porez zamjena za komunalnu naknadu i iznos će biti otprilike isti. Ali neki to jednostavno ne žele čuti.  Uvjereni ste da će tog poreza biti. – Tako je napisano u temeljnom dokumentu Vlade Republike Hrvatske. Vlada je usvojila taj dokument i poslala ga u Bruxeless.  Trenutno je najjači projekt koji pripremate razduživanje građana. Kakvo će biti rješenje?  – Imat ćemo najmanje dvije grupe građana, ako ne i tri. Prvi će biti oni koji imaju dugove prema državi, komunalnim poduzećima, telekomunikacijskim tvrtkama i problem s plaćanjem kamata na kredite. To su sve dugovi koji nisu veliki kada promatramo pojedinačno, ali oni ih ne mogu vraćati. To ne bi trebalo biti pitanje osobnog stečaja, to mogu riješiti ministarstva financija, socijale i rada i kad su u pitanju socijalno ugroženi to će se riješiti jednim zakonom. Drugo su oni koji imaju enormne dugove za vođenje propalih tvrtki naročito u nekretninskom biznisu gdje su mnogi pokušavali špekulirati i to ne ide bez osobnog bankrota. To je dio koji radi Ministarstvo pravosuđa. Oni će donijeti zakon o osobnom bankrotu građana, a mi ćemo rješavati ovaj dio koji se tiče socijale, ljudi koji su bez posla, ponekad godinama, ili imaju mala primanja, poput mirovine ili niskih plaća.  Za dio socijalno ugroženih građana zapravo govorimo o klasičnom otpisu duga. – Najveći dio će biti otpis duga kad je u pitanju socijalni dio priče, a kad govorimo o osobnom bankrotu to će biti nešto drugo.  Hoće li porezna olakšica biti motiv da se ti dugovi otpišu kad su u pitanju kamate bankama, telekomunikacijske tvrtke ili komunalna poduzeća?  – Svatko će morati otpisati dio duga. Neće država nikome ništa namiriti. Sva ta poduzeća imala su mogućnost naplate, instrumente koje nisu iskoristili, znači i sami su pokazali tu svoju socijalnu politiku. Sada samo moraju završiti taj posao. To nije specifičnost Hrvatske, to nalazimo u drugim europskim zemljama. Mi ne otkrivamo toplu vodu, promatramo što se događa i pripremamo prijedloge.   Vjeruje se da to može oživjeti potrošnju, ali kako kad je riječ o nezaposlenima ili ljudima s malim primanjima? – Potrošnja je pala jer imamo prezaduženu privredi i prezadužne građane. Nema gospodarskog rasta s pozitivnim učinkom potrošnje dok su prezaduženi gospodarstvo i građani, ali ako ih razdužujemo opet imaju prihode, koliko god mali bili, da mogu ići u određenu potrošnju. Neće kupovati skupe aute, ali kad građanin nema dugove ipak ima na raspolaganju svoje prihode.   Samo da se opet ne povjeruje da može stvoriti dug – Nema šanse. Otpisi će ići na teret onih koji su, promocijom potrošnje, stvorili dugove. Nema šanse da će im više davati kredite. Neće se više olako davati potrošački krediti kakvi su se dosad odobravali.   Koliko bi bilo duga otpisano – Imamo procjene oko sedam, osam milijardi kuna kad su u pitanju mali dugovi 300 tisuća ljudi. Više od 14 milijardi kuna otpada na tisuću, dvije tisuće ljudi i to neće ići u otpis. Sve su glasnije, doduše neslužbene priče, kako jača oporba premijeru u SDP-u i da su neki ljudi spremni na njegovo rušenje.

 – Ma, ne. Situacija je u Hrvatskoj teška i Hrvatskoj treba ozbiljan rad, a ne takve priče


Ako bi se nešto takvi ipak dogodilo biste li sudjelovali u tome?


 – To što netko barata mojim imenom u svojim spekulacijama, radi krivo. Za mene je stranački rad završio. Radim svoj ministarski posao.


Hoćete li ga raditi do kraja mandata?


– Svi nesporazumi, ali i podmetanja, intrige su stvari koje me ne opterećuju i ne dopuštam da me smetaju u mome poslu.  A, da vam premijer sutra kaže da želi nekog drugog?

– Nikada nisam davao ostavku nitu ju namjeravam davati. Premijerovo je pravo da me smijeni i objasni što je krivo u mom radu.


*cijeli razgovor s ministrom Slavkom Linićem pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista u srijedu, 30. travnja. 2014.