Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
6. travnja 2020.
Napukline u dijalogu

Krešimir Sever: Već se odstupa od očuvanja zaposlenosti

Foto arhiva NL
Foto arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 26. ožujak 2020. u 21:36 2020-03-26T21:36:32+01:00

Između redaka se provlači i to da poslodavci s Vladom rade na izmjeni Zakona o radu, da se stavi izvan snage cijeli niz odredbi zakona i kolektivnih ugovora

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever podržava vladine mjere za potporu gospodarstvu, ali brinu ga naznake napuklina u socijalnom dijalogu. No prvo, drži on, vladine mjere bilo je nužno donijeti.

- Ali, zasmetalo me što se jasno vidjelo da ih je Vlada dogovarala s poslodavcima, a ne i sa sindikatima. Mi u tome nismo sudjelovali. Odnosno, bili smo pozvani na sastanak kad su mjere već bile pripremljene. Činjenica je također da su objavljene mjere različite u odnosu na ono o čemu smo razgovarali.

Na primjer, u mjerama se na neki način amenuje poslodavce koji su već otpustili radnike. Otpuštanja su, također, krenula i prije samih mjera, a u početku se govorilo o tome da će poslodavci koji budu htjeli koristiti vladine mjere, morati radnike vratiti na posao.

Zbunjujuće je, također, to što se čini da kolaju dva naputka za korištenje mjera: u jednome stoji da će poslodavci imati pravo na mjere budu li radnike držali na poslu dvostruko duže nego što budu koristili mjere, a u drugome tekstu te odredbe nema.

Potpora sindikata

Kako to tumačite?

- Sam ne znam kako bih tumačio. Rekao bih da vlast, pod pritiskom poslodavaca, polako sama odstupa od načela od kojih je krenula. Sindikati su mjere podržali, jer bi trebale, koliko je to moguće, sačuvati zaposlenost, plaće i druga prava. Rečeno je da mjere i idu u tom pravcu. Ali sada, između redaka se provlači i to da poslodavci s Vladom rade na izmjeni Zakona o radu, da se stavi izvan snage cijeli niz odredbi tog zakona, i kolektivnih ugovora. Očito traje velik pritisak poslodavaca, a socijalnog je partnerstva u ovom trenutku vrlo malo.

Cijela se komunikacija odvija između poslodavaca i Vlade, a bez sindikata, što samo po sebi nije dobro. Čini se da je ovo sve skupa samo početak. Važno je imati na umu da ne znamo koliko će sve ovo trajati. Mjere se mogu uvoditi postupno. Ne treba možda odmah uvoditi pretjerane mjere. Ne dao bog, ali teoretski je moguće da se, oko opskrbe, svedemo na »točkice«.

Svašta je moguće, i ne treba odmah potrošiti sve mogućnosti. S jedne strane, potrebne su mjere potpore gospodarstvu, poput otpisa ili počeka dugova, a s druge, slične mjere potrebne su i za građane. Može se razmišljati i o privremenom odustajanju od ovrha i blokade građana.

Imate li procjene koliko je radnika optušteno od početka krize?

- Nemamo, osim podataka koje iznosi ministar gospodarstva. Ali, i dalje se otpušta. Dio poslodavaca kaže da im se to isplati: ljude će poslati na burzu, a kad sve prođe, navodno će ih vratiti na posao. Kalkulira se. I to je pritisak poslodavaca na Vladu: dajte nam još, pa ćemo biti blagonakloniji prema radnicima, u suprotnom, šaljemo ih na skrb državi.

Bogati još bogatiji

Ima li sindikat procjenu koliko bi ljudi moglo ostati bez posla ako ovo potraje šest ili dvanaest mjeseci?

- To je vrlo teško reći. Zajedno s međunarodnim sindikalnim udruženjima i ostalim hrvatskim sindikalnim središnjicama, mi zajedno tražimo da se u rješavanje krize na svjetskoj razini uključe i Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, Europska komisija i Europska središnja banka. Trebaju nam fondovi na svjetskoj razini u koje će se, doslovno, upumpavati novac kako bi se gospodarstva pokrenula.

Iz krize 2008. mnogo se naučilo, ali, istodobno, iz nje su neki izašli bogatiji nego ranije. Velik dio svijeta danas je prebogat. Sad je vrijeme da se i na svjetskoj razini preispitaju sustavi oporezivanja, da se snažnije oporezuju ta velika bogatstva. Dio tog novca treba usmjeriti u obnovu svijeta i gospodarstva kad ova kriza prođe.

Jer, ovo je drukčije nego poslije Drugog svjetskog rata. Tada je Amerika mogla povući svjetsko gospodarstvo, a ovo je svjetska kriza, koja povlači duboku ekonomsku krizu i recesiju. Trebaju nam drukčiji sustavi, u kojima kolateralne žrtve neće postati radnici.

Sindikati, kažete, razumiju situaciju i spremni su na dogovor. Hoćete li socijalni mir čuvati pod svaku cijenu, ili ipak postoji granica strpljenja?

- Spremni smo na konstruktivni dogovor. Plaće i radna mjesta mogu doći u pitanje tek kad se vidi da se ništa drugo više ne može. To je zadnja linija obrane. Također, sigurno nećemo ljude izvoditi na ulicu u vrijeme zabrane okupljanja. Naravno da nam ne pada na pamet pridonositi širenju zaraze.

Ali, i ovo će proći, a tada će stvari doći na naplatu. Poručujemo zato svima isto što su poručili premijer i potpredsjednik Božinović: ovo nije vrijeme za profitere bilo koje vrste! Ni za one koji bi zarađivali podizanjem cijena, ni za širitelje paničnih vijesti, ali ni za dio poslodavaca koji bi ovu situaciju iskoristili za daljnje obespravljivanje radnika.

Dobro je što nismo poslušali stručnjake

Mnogi s nostalgijom spominju Imunološki zavod?

- Sad je jasno koliko bi koristio. Vidimo i koliko je dobro što nismo slušali stručnjake koji su tvrdili da imamo previše bolničkih kapaciteta. Vidimo koliko je loše da smo toliki udio gospodarstva dali u turizam i ugostiteljstvo. Vidimo koliko je loše što je propala hrvatska industrija.

Stručnjaci su otišli, a nestašica je niskokvalificiranih radnika. Sada je više nego jasno da će se sve to morati mijenjati.

Sad se spominje i Sumamed; nastao je u istraživanjima koja su prodajom hrvatske farmaceutske industrije gurnuta u stranu, a ona je postala dijelom većih tvrtki, koja istraživanja drže kod sebe. Tu je i pitanje domaće proizvodnje hrane. Ova kriza tražit će preslagivanje gospodarstva i nove politike.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.