To što premijerka najavljuje da ćemo za jedan euro uplaćen u proračun Unije dobivati nazad tri, to su iluzije. Oni imaju program koji je postavljen tako da ga se ne može ostvariti jer bi bilo potrebno dosegnuti kriterije koji su nemogući
Makroekonomist dr. Branimir Lokin, doajen hrvatske ekonomije, spada u rijetku skupinu domaćih eurorealista, odnosno javnih djelatnika kod kojih ulazak u Europsku uniju izaziva i određenu sumnju, a ne samo euforiju.
Lokin otvoreno govori i o rijetko spominjanim brojkama koje jamče hrvatsku financijsku stabilnost, koje »stranački ekonomisti«, odnosno zagovornici političkih opcija među ekonomskim stručnjacima, u žaru političkih polemika redovito zaboravljaju.
Godinama u Hrvatskoj postoji snažan izvoznički lobi koji traži devalvaciju kune.
Devalvacija ne spašava turizam
Govorilo se da bi devalvacija pojačala konkurentnost turizma.
– Turizam ne bi time mnogo dobio. Tu dobit uzeli bi mu kroz porez i doprinose. Osim toga, cijena u turizmu je vezana uz uvozne cijene, tako da se to ne bi isplatilo.
Panika u Italiji: Euro nije ugrožen
Koji su uzroci krize u Italiji?
– U Italiji je problem zatvaranje državnog proračuna. Tamo nema drugih problema, jer ona ima snažan izvozni sektor, što znači da se ne može uspoređivati s Grčkom. Italija mora provesti određene reforme, konsolidirati financije i smanjiti sivu ekonomiju. Kao i mi, Talijani imaju problem porezne evazije, odnosno nenaplate poreza zbog razgranate sive ekonomije. Talijani, dakle, nemaju problema s vanjskom nelikvidnošću, te problem rasta, što je neobično zbog velikog izvoza.
Ugrožava li talijanska kriza euro?
– Ne, jer se ne radi o vanjskoj nelikvidnosti, odnosno nemogućnosti otplate dugova. Oni će to pokriti kreditom – i problem je u tome što će Italija neočekivano uzeti rezervu iz fondova EU, koja je trebala ići u druge zemlje. Iako možda ni neće doći do toga.
Da političari imaju programe, pokazali bi ih
Polako se približavaju parlamentarni izbori. Kako ocjenjujete poruke stranačkih ekonomista?
– Svi oni govore isto, odnosno imaju jednak program koji će nam dati Unija. Da imaju programe, pokazali bi ih, ali očito je da će ekipa koja osvoji vlast tražiti pomoć od stručnjaka EU-a. U tom traženju proći će još jedan mandat.
Koliko je država financijski stabilna i može li nam se, ipak, dogoditi grčki rasplet?
– Glavni stožer hrvatskog financijskog sustava je devizna štednja građana koja sada iznosi devet milijardi eura. Istodobno, HNB ima rezerve od 11 milijardi eura u inozemstvu. To su velike državne rezerve. Ako bismo primijenili recept MMF-a, dogodio bi se snažan pad standarda i imali bismo odljev deviza iz štednje. Ideja devalvacije mogla bi uzdrmati kunu i kroz nekoliko mjeseci došlo bi do »grčke krize«. To je lanac koji bi poskupio život, uzdrmao bi ljude, poskupio otplatu kredita i potpuno poremetio monetarni sustav. Postali bismo insolventni prema inozemstvu i to mi govori da u MMF-u imaju loše ekonomiste koji ne znaju što rade.
Povremeno do javnosti dođu loše vijesti oko problema s otplatom državnih kredita prema inozemnim bankama.
– Radi se o lažnim uzbunama. Barata se tzv. stanjem duga, koji je sada 46 milijardi eura. Zaboravlja se da on nije povećan godinu i pol dana, iako se uzimaju nova opterećenja. To znači da su otplate redovne, regularne i visoke. Ali, analitičari koji se time bave ne govore kako naš bankarski sustav, HNB i komercijalne banke, potražuje iz inozemstva 22 milijarde eura, kroz devizne pričuve i štednju građana. Sustav je strahovito stabilan.
Loše odluke pod pritiskom EU
Može li Kina, kao brzo rastuća ekonomija, otkupiti hrvatske dugove, kao što predlaže Grčkoj i Mađarskoj?
– Može, samo je pitanje što bi tražili zauzvrat. Pokušali su ući u riječku luku te je razvijati zajedno s nizinskom prugom za Mađarsku. Hrvatska je to odbila, jer joj EU to nije dopustio. Sada je Europa ušla u riječku luku, odnosno u kontejnerski terminal preko filipinskih ulagača, ali oni neće graditi nizinsku prugu. Traže da je gradimo sami, iako bi je Kinezi bili napravili. To je samo jedan primjer loše odluke pod pritiskom Europe. Druga stvar je odustajanje od mediteranske regije, na kojoj inzistira Francuska.
Što Hrvatska, zapravo, dobiva ulaskom u Europsku uniju na ekonomskom polju?
– Ništa. Tržište je isto kao do sada, nećemo dobiti nova tržišta i bolje reference. Carina neće biti, ali one ni sada ne remete našu konkurentnost. Želim reći da mi u EU ulazimo malo kasno. To treba shvatiti, ali političarima se to ne može objasniti.
Premijerka najavljuje da ćemo za jedan euro uplaćen u proračun Unije dobivati nazad – tri eura. Dakle, jack-pot?
Gubimo prerogative države
Hoćemo li se izgubiti u EU?
– Mi gubimo prerogative države, što nije loše kada bismo imali snagu i bili organizirani. Slovenci su bili puno organiziraniji od nas, pa opet nisu mnogo postigli. Postat ćemo, kao i oni, komadić zajedničkog tržišta na kojem će moći prodavati svoju robu. A mi u mnogim stvarima nećemo moći biti konkurentni jakim zapadnim gospodarstvima i čini mi se da srljamo bez ozbiljnog pristupa.
Kakav će utjecaj ekonomije EU biti na konkretne privredne grane – poljoprivredu, ribarstvo, brodogradnju, turizam?
– Teško je to danas pretpostaviti. Imamo šanse u razvoju malog gospodarstva, kojim se u EU ne bave, ali mi ga gotovo nemamo. Kod nas se još uvijek životari na naslijeđu socijalističkih poduzeća u koje je uloženo prije trideset godina. Todorić kupuje bivše kombinate, što je dobro jer bi inače posve propali, ali on tamo ne ulaže mnogo. Gdje su nova ulaganja? U turizmu najbolje idu obiteljska gospodarstva i hoteli, ali država to samo komplicira. Istra je u tome iznimka, tamo se dobro razvijaju mali obiteljski hoteli, no u Dalmaciji je stanje posve drukčije. Očito da Hrvatska nije nikakva zemlja za visoki turizam, odnosno za velike hotele. Nama dolaze obitelji, ljudi s djecom, umirovljenici, kojima odgovaraju mali smještajni kapaciteti i takav način odmora.
