Hrvatska mora Bruxellesu dostavljati izvješća o provedbi planova restrukturiranja, a budući vlasnici brodogradilišta dužni su dati sve podatke, uključujući i one koji se smatraju poslovnom tajnom
Hrvatska brodogradilišta mogu zaboraviti bilo kakve državne potpore za sanaciju i restrukturiranje u narednih deset godina. Do 2020. godine ukupna godišnja proizvodnja četiriju domaćih brodogradilišta limitirana je na 323.600 CGT-a što bi otprilike odgovaralo trinaest tankera za prijevoz nafte, naftnih prerađevina i kemikalija, nosivosti oko 52.000 tona. Nadalje, ugovori o privatizaciji »3. maja«, »Kraljevice«, Brodotrogira i Brodosplita moraju se prije potpisivanja dostaviti Europskoj komisiji na prihvaćanje, a svakih šest mjeseci, počev od 15. siječnja 2012. godine, Hrvatska ima obvezu Bruxellesu dostavljati izvješća o provedbi planova restrukturiranja, uključujući razinu odobrenih državnih potpora, provedbu obveza i uvjeta vezanih uz vlastiti doprinos, kompenzacijske i mjere poduzete kako bi se osigurao povrat u stanje održivosti do kraja razdoblja restrukturiranja hrvatskih navoza. Budući vlasnici brodogradilišta pritom su dužni dati sve relevantne podatke, uključujući i one koji bi se smatraju poslovnom tajnom.
U ovom trenutku, u Agenciji za upravljanje državnom imovinom radi se na kupoprodajnim ugovorima, no i u DIV-u i u »Jadranskim ulaganjima« koje je dalo ponudu za trogirski, kraljevički i riječki škver, tvrde da još uvijek nemaju nikakva konkretnija saznanja, a kamoli da su krenuli u proces pregovaranja odnosno usuglašavanja stavki iz tih ugovora. Za to vrijeme brodogradilišta, u vlasničkom »ni na nebu ni na zemlji«, pokušavaju raditi ili, kao što je slučaj u »Kraljevici« ne potonuti u nelikvidnosti. Je li odabrani model restrukturiranja kroz privatizaciju domaćih škverova bio dobar put ili ne, jesu li DIV i »Jadranska ulaganja« uistinu ozbiljni te financijski i poslovno sposobni budući vlasnici hrvatskih navoza ili ne, pokazat će vrijeme, no činjenica je da povratka više nema. Domaća brodogradnja tu je gdje je, pa nema smisla sada taj proces još dodatno razvlačiti kao žvakaću već u resornim ministarstvima i pratećim institucijama trebaju zasukati rukave i odraditi čim prije posao do kraja – ma kakav god da se na kraju pokazao.
Potpore »koštaju«
Ovo je dio takozvanog Zajedničkog stajališta Europske unije za Poglavlju 8. – Tržišno natjecanje od 22. lipnja ove godine, a čiji je hrvatski prijevod ovih dana dostavljen širem interesnom krugu ljudi uz popratnu opasku državnog tajnika u Ministarstvu gospodarstva Ruđera Friganovića kako je riječ o radnoj verziji koja nije za objavljivanje u javnosti.
Nulto izvješće
Zaključni račun
»3. maj« uspio je za dva broda, švedska asfalt-tankera, po prvi je kod poslovne banke uspio osigurati novac, no riječki je škver u financijski daleko boljoj situaciji od ostala tri, pogotovo nakon što se s državom do kraja provede »prebijanje« dugova i dosadašnjih obveza kroz institut obeštećenja za isknjižene nekretnine na pomorskom dobru. No, taj postupak u kojem će za procijenjenu vrijednost nekretnina na pomorskom dobru država preuzeti na sebe gubitke i kreditne obveze još uvijek nije okončan. Vjerojatno je to jedan od razloga zašto u samoborskom DIV-u, koji bi trebao preuzeti Brodosplit, ne dijele optimizam svojih kolega iz »Jadranskih ulaganja« da bi postupak privatizacije mogao biti okončan do 1. listopada.
Oko DIV-a još nije posve jasno odakle će namaknuti potrebnih 1,6 milijardi kuna kroz narednih pet godina, a koliko iznosi minimalni vlastiti doprinos kojeg traži EK za splitski škver. Direktor i vlasnik »Jadranskih ulaganja« Nenad Končar, između ostalog, podsjeća i na spornu visinu koncesijske naknade koje bi ubuduće, s novim vlasnicima, trebala plaćati brodogradilišta. Doduše, u kuloarima se može čuti kako se ta prepreka elegantno može »preskočiti« na način da se kao obveznik plaćanja koncesije navede brodograđevni holding, odnosno krovna kompanija koja sama za sebe ne ostvaruje značajnije prihode. Međutim, sve su to špekulacije, a ne rezultat pregovora i razgovora.