Disciplinske mjere

Hrvatska brodogradilišta mogu zaboraviti na državne potpore u narednih deset godina

Orjana Antešić

Hrvatska mora Bruxellesu dostavljati izvješća o provedbi planova restrukturiranja, a budući vlasnici brodogradilišta dužni su dati sve podatke, uključujući i one koji se smatraju poslovnom tajnom



Hrvatska brodogradilišta mogu zaboraviti bilo kakve državne potpore za sanaciju i restrukturiranje u narednih deset godina. Do 2020. godine ukupna godišnja proizvodnja četiriju domaćih brodogradilišta limitirana je na 323.600 CGT-a što bi otprilike odgovaralo trinaest tankera za prijevoz nafte, naftnih prerađevina i kemikalija, nosivosti oko 52.000 tona. Nadalje, ugovori o privatizaciji »3. maja«, »Kraljevice«, Brodotrogira i Brodosplita moraju se prije potpisivanja dostaviti Europskoj komisiji na prihvaćanje, a svakih šest mjeseci, počev od 15. siječnja 2012. godine, Hrvatska ima obvezu Bruxellesu dostavljati izvješća o provedbi planova restrukturiranja, uključujući razinu odobrenih državnih potpora, provedbu obveza i uvjeta vezanih uz vlastiti doprinos, kompenzacijske i mjere poduzete kako bi se osigurao povrat u stanje održivosti do kraja razdoblja restrukturiranja hrvatskih navoza. Budući vlasnici brodogradilišta pritom su dužni dati sve relevantne podatke, uključujući i one koji bi se smatraju poslovnom tajnom.



U ovom trenutku, u Agenciji za upravljanje državnom imovinom radi se na kupoprodajnim ugovorima, no i u DIV-u i u »Jadranskim ulaganjima« koje je dalo ponudu za trogirski, kraljevički i riječki škver, tvrde da još uvijek nemaju nikakva konkretnija saznanja, a kamoli da su krenuli u proces pregovaranja odnosno usuglašavanja stavki iz tih ugovora. Za to vrijeme brodogradilišta, u vlasničkom »ni na nebu ni na zemlji«, pokušavaju raditi ili, kao što je slučaj u »Kraljevici« ne potonuti u nelikvidnosti. Je li odabrani model restrukturiranja kroz privatizaciju domaćih škverova bio dobar put ili ne,  jesu li DIV i »Jadranska ulaganja« uistinu ozbiljni te financijski i poslovno sposobni budući vlasnici hrvatskih navoza ili ne, pokazat će vrijeme, no činjenica je da povratka više nema. Domaća brodogradnja tu je gdje je, pa nema smisla sada taj proces još dodatno razvlačiti kao žvakaću već u resornim ministarstvima i pratećim institucijama trebaju  zasukati rukave i odraditi čim prije posao do kraja – ma kakav god da se na kraju pokazao.



Pokaže li se da Hrvatska ne poštuje bilo koju obvezu ili uvjet iz Zajedničkog stajališta Europske unije, EK će naložiti povrat svih potpora za sanaciju i restrukturiranje dodijeljenih nakon 1. ožujka 2006., uvećanih za iznos složenih kamata. Takva mogućnost »disciplinske mjere« ugradit će se u Ugovor o pristupanju Hrvatske EU.   

Potpore »koštaju«




Ovo je dio takozvanog Zajedničkog stajališta Europske unije za Poglavlju 8. – Tržišno natjecanje od 22. lipnja ove godine, a čiji je hrvatski prijevod ovih dana dostavljen širem interesnom krugu ljudi uz popratnu opasku državnog tajnika u Ministarstvu gospodarstva Ruđera Friganovića kako je riječ o radnoj verziji koja nije za objavljivanje u javnosti.


U ovom dokumentu nema ničeg dramatično novog od onog što je već izašlo u javnost nakon što su zaključeni pristupni pregovori. Bruxelles inzistira da vlastiti doprinos brodogradilišta odnosno budućeg kupca u ukupnim troškovima restrukturiranja ne smije biti manji od 40 posto, a konačno se po svakom brodogradilištu navodi i za koliko su u obvezi – i to u roku od godine dana od potpisivanja privatizacijskog ugovora – smanjiti svoje dosadašnje proizvodne kapacitete kao kompenzacijsku mjeru. Pa tako »3. maj« mora smanjiti proizvodnju na navozima za 46.543 CGT-a, Brodotrogir 15.101, Brodosplit i BSO 29.611 te »Kraljevica« za 9.636 CGT-a. Tako je godišnja proizvodnja riječkog škvera za narednih deset godina ograničena na 109. 570 CGT-a, Brodotrogira 54.955, splitskog škvera na 132.078 i »Kraljevice« na 26.997 CGT-a. Premda se još u samim počecima pregovora bila podigla velika prašina oko toga koliko će hrvatskim škverovima EU »odrezati« smanjenje proizvodnih kapaciteta kao kompenzacijsku mjeru za sve nedozvoljene potpore, iz samih brodograđevnih krugova smatraju kako se na kraju i nije tako loše prošlo. Primjerice, »3. maj« u svojim je najboljim danima godišnje proizveo i isporučio brodova čiji je CGT odnosno volumen, umnožen za koeficijent njihove složenosti, ukupno iznosio oko 117.000 CGT-a. Ostaje pitanje, međutim, što je ovo ograničenje proizvodnje na navozima ipak odnosi na razdoblje od deset godina što je relativno puno. Hrvatskoj je, doduše, ostavljena mogućnost da brodogradilišta sama među sobom preraspodjele te proizvodne kvote, ali kroz obvezujuće sporazume sa točnom specifikacijom koje pojedinačne proizvodne kvote ustupaju jedan drugome. Da u EK vrlo ozbiljno shvaćaju ovaj uvjet i da će ga budno nadzirati svjedoči i to što su u Zajedničkim stajalištima »uglavili« da onaj poduzetnik odnosno brodogradilište koji prekorači određenu mu godišnju kvotu morati vratiti sve državne potpore primljene od ožujka 2006. godine.   

Nulto izvješće


Početkom ovog tjedna Hrvatska je u Bruxelles uputila takozvano nulto izvješće o odrađenom u privatizaciji svojih brodogradilišta. Prema najavi, ovih dana sastaju se i Vladina povjerenstva za praćenje privatizacijskog postupka. Iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja pripremili su nacrt rješenja o prihvaćanju planova restrukturiranja za preostala tri škvera – riječki, kraljevički i trogirski, no prije tjedan dana još su uvijek čekali na dopune i podatke koje su zatražili od Ministarstva gospodarstva. Naši izvori u Agenciji kažu da je posao na valorizaciji planova restrukturiranja i konačnom odobrenju na samom kraju te očekuju kako bi do sredine ovog mjeseca mogli izdati i formalna rješenja. I dok se po brodogradilištima žale kako bez tog papira ne mogu ugovarati nove poslove jer, navodno, banke traže dokument odnosno »crno na bijelo« za daljnje financijsko praćenje domaćih navoza, u resornom ministarstvu, a pogotovo u Agenciji tvrde da je to samo izgovor odnosno da škverovi više nemaju nikakva ograničenja na nove poslove. Istina, 22. lipnja, a Brodosplitu u veljači ove godine, prihvaćanjem planova restrukturiranja od strane Bruxellesa prestala je vrijediti gotovo jednogodišnja zabrana ugovaranja novih poslova koju je stavila sama EK. No, za ugovoriti nove brodove škverovima treba i novac za osiguranje kontrajamstva za avansna plaćanja brodovlasnika.   

Zaključni račun


»3. maj« uspio je za dva broda, švedska asfalt-tankera, po prvi je kod poslovne banke uspio osigurati novac, no riječki je škver u financijski daleko boljoj situaciji od ostala tri, pogotovo nakon što se s državom do kraja provede »prebijanje« dugova i dosadašnjih obveza kroz institut obeštećenja za isknjižene nekretnine na pomorskom dobru. No, taj postupak u kojem će za procijenjenu vrijednost nekretnina na pomorskom dobru država preuzeti na sebe gubitke i kreditne obveze još uvijek nije okončan. Vjerojatno je to jedan od razloga zašto u samoborskom DIV-u, koji bi trebao preuzeti Brodosplit, ne dijele optimizam svojih kolega iz »Jadranskih ulaganja« da bi postupak privatizacije mogao biti okončan do 1. listopada.


Oko DIV-a još nije posve jasno odakle će namaknuti potrebnih 1,6 milijardi kuna kroz narednih pet godina, a koliko iznosi minimalni vlastiti doprinos kojeg traži EK za splitski škver. Direktor i vlasnik »Jadranskih ulaganja« Nenad Končar, između ostalog, podsjeća i na spornu visinu koncesijske naknade koje bi ubuduće, s novim vlasnicima, trebala plaćati brodogradilišta. Doduše, u kuloarima se može čuti kako se ta prepreka elegantno može »preskočiti« na način da se kao obveznik plaćanja koncesije navede brodograđevni holding, odnosno krovna kompanija koja sama za sebe ne ostvaruje značajnije prihode. Međutim, sve su to špekulacije, a ne rezultat pregovora i razgovora.