RIJEKA  Županinjski sud u Rijeci donio je presudu po kojoj je Jadranski pomorski servis (JPS) u roku od osam dana bivšoj zaposlenici te pomorske kompanije Mirji Tomas dužan platiti 30 tisuća kuna. Pored toga, JPS je dužan platiti i 15 tisuća kuna parničnog troška. Ovakvim rješenjem Županijski sud u Rijeci, temeljem tužbe Mirje Tomas protiv poslodavca JPS zbog povrede prava osobnosti, u potpunosti je preinačio rješenje Općinskog suda u Rijeci iz veljače 2012. godine. Mirja Tomas bila je dugogodišnja tajnica direktora i ključnog suvlasnika JPS-a Ante Marasa.

Obzirom da je smatrala kako je na radnom mjestu šikanirana i diskriminirana protiv poslodavca je podnijela tužbu temeljenu na činjenici da je mobingirana, pri čemu su za nju u tom vremenu, a radi se o razdoblju od 2003. do 2005., među ostalim nastale psihičke smetnje.

Prvostupanjskom presudom, međutim, njen tužbeni zahtjev u cijelosti je bio odbijen. Općinski sud zauzeo je stav da prema Mirji Tomas nije bilo šikanoznog ponašanja poslodavca pa tako ni mobinga, iako su već tada dva psihijatra, sudska vještaka, u svojim nalazima utvrdila da je bila mobingirana te da su isključivo zbog toga kod nje nastale psihičke smetnje.

Sumnja i otkaz

Drugostupanjskim rješenjem Županijski sud zauzeo je stav da je u ponašanju poslodavca prema Mirji Tomas, ipak, bilo šikanoznog i diskriminirajućeg ponašanja. Zbog toga je i preinačio presudu Općinskog suda pa umjesto da Mirja Tomas plati 220 tisuća kuna JPS-u, sada JPS njoj mora platiti 30 tisuća kuna. Pritom je drugostupanjskom presudom potvrđeno mobingiranje poslodavca koje je sud objasnio, ne samo njenim zdravstvenim stanjem, nego i činjenicom da je Mirja Tomas od 2003. do 2005. imala valjani ugovor o radu za radno mjesto administrativne tajnice, no unatoč tome poslodavac joj nije dozvolio da radi na tom mjestu, a nije je ni na zakonit način prerasporedio na drugo radno mjesto. Na taj način nije joj omogućio rad, profesionalno i društveno na radnom mjestu je izolirana, a oduzeo joj je i sredstvo za rad. Sve to po presudi Županijskog suda je mobingiranje na radnom mjestu. U presudi Županijskog suda među ostalim piše da »način postupanja JPS-a prema Mirji Tomas ima obilježja postupanja s namjerom, i da suprotno zaključku Općinskog suda postoji odgovornost JPS-a za štetu koju je Mirja Tomas trpila u razdoblju od 2003. do 2005. godine«.

Slučaj Mirje Tomas po hrvatskim medijima, a najviše u našem listu, vuče se već nekoliko godina. Pravi razlog za otkaz koji je dobila u JPS-u, potvrdila nam je u jučerašnjem razgovoru, odnosio se na seriju tekstova u našem listu još u prvom dijelu dvijetisućitih. Tada je objavljivano kako je JPS dobio posao dužobalnog razvoza nafte te se nagađalo da je jedan od tajnih partnera u JPS-u bivši ministar prometa Željko Lužavec, čime se ukazivalo na sukobe interesa i moguće pogodovanje JPS-u kod preuzimanja određenih lukrativnih poslova. Lužavec, inače, tvrdi da nije tajni ortak u JPS-u.

Ujedno su u našem listu objavljivani i faksimili računa, odnosno plaćanja koja su išla preko off shor računa na neke europske banke. Po svemu sudeći, poslodavac, JPS, povezivao je Mirju Tomas s objavljenim člancima koji su otvarali sumnje u određene načine poslovanja JPS-a, kao i plaćanja usluga osobama pozicioniranim ili u izvršnoj vlasti ili u državnim firmama.

Posao u Italiji

– Realno, otkaz sam dobila jer me vlasnik sumnjičio, od prvog teksta u vašim novinama, da preko mene cure dokumenti i informacije. No, za to me vlasnik ni firma nikada nisu tužili, nego sam otkaz formalno dobila kad sam javno i transparentno istupila u javnosti tvrdeći kako sam i zašto u JPS-u mobingirana. Obzirom da sam se našla doslovno na cesti, bez ikakvih prihoda i imovine, napustila sam Hrvatsku i otišla u Italiju. Od rujna 2009. radim u Italiji na čuvanju starijih osoba. To je težak i odgovoran posao koji zahtjeva znanja i prilagođavanja drugoj kulturi, običajima i potrebama osoba nesposobnih da se zbog starosti ili bolesti brinu same za sebe. Susretala sam se s osobama u terminalnim fazama karcinoma, osobama s multiplesklerozom, potpuno nepokretnima i nemoćnima.

Čuvala sam i jednu stariju žensku osobu, intelektualku, koja je imala Alzhaimera. Već je bila gluha, ali je željela biti informirana. Pratila sam sport, politiku, kazalište i sva sam joj svoja iskustva i dojmove morala prenositi. Kad je umrla, njena mi je obitelj u Picollu dala zahvalnicu. Istodobno, u Rijeci, kroz postupak na sudu, pokušali su me proglasiti ludom, osobom s mentalnim problemima. Srećom da sam imala i talijansko državljanstvo te sam se, a uvijek sam radila na ugovore, dokazivala na poslovima čuvanja. Bez problema dobivala sam preporuke za nove poslove. Čuvala sam baku jedne od najvažnijih fizičarki u CERN-u, kao i baku jednog od šefova talijanskih obavještajnih službi. Dok su u Rijeci tražili načine kako me do kraja dezavuirati, Talijani koji su igrom slučaja bili na moćnim položajima imali su u mene toliko povjerenja da su me angažirali da se brinem o njima bliskim, obiteljskim ljudima. Sve to dalo mi je snage da ustrajem. A kad sam povremeno dolazila u Rijeku željela sam znanja i vještine stečene u Italiji prenijeti i kod kuće pa sam volontirala u prihvatilištu Ruže Svetog Franje pomažući onima kojima je to trebalo, kaže Mirja Tomas.