I dalje imam bolove, imam strahove od pada, trnu mi ruke, imam česte glavobolje što utječe na moje ukupno zdravstveno stanje. Koncentracija mi je nikakva, trpim i dalje »fantomske bolove«, kod promjena vremena osjećam bolove u zdravoj nozi, zabrinut sam zbog pronalaženja posla zbog mog invaliditeta. Ne, ne studiram, teško se koncentriram, u kontinuiranom sam stresu, stoga sam se iz Zagreba preselio opet na Rab k roditeljima jer je malo mirnije. Osjetim i bolove u vratu što je posljedica korištenja podlaktičnih štaka, opisao je Miroslav Maškarin svoje trenutno zdravstveno stanje i na taj način jučer dopunski saslušan.

Na temelju njegova jučerašnja izlaganja o zdravstvenom stanju, psihijatar dr. Ninoslav Mimica i specijalist fizikalne medicine dr. Porin Perić  dopunili su već izrađen vještački nalaz krajem siječnja 2013. godine.

Rabljanin Miroslav Maškarin vodi parnicu za naknadu štete. Tužio je državu, odnosno KBC Rijeka i potražuje 13,7 milijuna kuna odštete jer je u srpnju 2006. godine, nakon rutinske operacije slijepog crijeva u KBC-u, završio s amputacijom lijeve potkoljenice.  

– Nakon što je pacijent opskrbljen protezom za lijevu nogu ukupno stanje bolesnika se u načelu popravlja, to je puno lakše nego što je korištenje štaka. I dalje su mu životne aktivnosti na razini 85 posto invalidnosti. Prošlo je osam i pol godina od događaja i rehabilitacija mu je do sada ipak dala stabilnost. Točno je da je i desna noga oštećena, došlo je do hipertrofije i reduciranja rada mišića, točno je da se Maškarin ograničeno kreće, ali to je sve uračunato u 85-postotni invaliditet, kazao je između ostalog u dopunskom vještačenju Porin Perić.

– Već sam jednom pristupio ovom sudu i odgovorio na sva postavljena pitanja no i danas ću ponoviti svoj vještački nalaz. Pritužbe koje Maškarin iznosi prilikom prve ambulantne posjete psihijatrijskoj Klinici u Vrapču sredinom 2013. godine, a odnose se na poteškoće življenja s invaliditetom, njegovo nezadovoljstvo društvom u cjelini kako na invalide gleda i kako s njima postupa, njegovoj ogorčenosti i apatiji, neraspoloženju, no, ne ne evidentiraju se nikakvi ozbiljniji psihopatološki fenomeni, dapače negira suicidalnost, pojasnio je vještak Mimica. 

– I tada se savjetovala psihoterapija u velikoj grupi, ne i lijekovi. Maškarin i danas iznosi subjektivne tegobe. Mogu reći da niti jedan od ovih podataka ne utječe na promjenu psihijatrijskog mišljenja koje sam dao i prije dvije godine, a temeljem medicinske dokumentacije koju sam imao pred sobom. Sve ono što je Maškarin iznio predstavlja sve ono što nitko ne bi želio da mu se dogodi, no ništa od ovoga što je rekao ne kvalificira za postavljanje psihijatrijske dijagnoze kao stroge posljedice štetnog događaja. Maškarina ocjenjujem  kao psihički zdravu osobu koja je iz ovog  štetnog događaja izašla bez trajnih psihičkih posljedica. Dakako, i mi vještaci smo svjesni što je trpio, da povremeno trpi i bolove i strahove i nelagodu, no to je sve uzeto u obzir pri inicijalnom vještačenju i sadržano u ukupnom realnom stupnju invaliditeta, zaključio je Mimica. 

Maškarinova odvjetnica Ingrid Barić, nezadovoljna vještačkim nalazom koji se ukratko može sažeti »da Maškarin nema trajnih psihičkih posljedica«, jučer je pitala vještaka je li Maškarin s psihičkog aspekta ista osoba sada kao i prije štetnog događaja.

– Naravno da nije. Iz tog razloga fakultetsko vještačenje koje je sadržavalo devet vještaka različitih struka, a koje je fakultetski odbor potvrdio, ocijenilo je da je ukupno realno smanjenje životne aktivnosti kod Maškarina 85 posto i naravno da je to ogromna razlika u funkcioniranju i u životu tužitelja u odnosu na ono vrijeme prije štetnog događaja ali ta ogromna razlika u njegovu sveukupnom funkcioniranju je izražena i u ogromnom smanjenju životne aktivnosti, odgovorio je Mimica.

Sutkinja Katarina Bajčić Ivančević je na kraju donijela rješenje da se pripremi izračun izgubljene zarade od štetnog događaja do danas te vještačenje s  osnova kapitalizirane rente radi izgubljene zarade i kapitalizirane rente glede troškova tuđe pomoći i njege, uzimajući u obzir proječni životni vijek muškarca od 74,2 godine. Time se zapravo tijek građanske parnice u ovom slučaju primakao samom kraju.