Hrvatski predstavnik u Ininom nadzornom odboru Damir Vanđelić izjavio je danas na suđenju bivšem premijeru Ivi Sanderu da je mađarski MOL kao strateški partner u Ini zanemario obvezu moderniziranja Ininih rafinerija te da je odgovoran i za propuste zbog kojih je hrvatska naftna kompanija izgubila tržišni udjel u zemljama regije.

Izmjenama međudioničkog ugovora koji je 2009. s MOL-om potpisala vlada optuženog Sanadera propisana je obveza moderniziranja rafinerija u Rijeci i Sisku. No, kako ugovor ne predviđa nikakve penale modernizacija nije dovršena, kazao je Vanđelić svjedočeći na suđenju bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a optuženom da je za 10 milijuna eura mita Mađarima prepustio upravljačka prava u Ini.

Svjedok je dodao i da po odredbama izmijenjenog ugovora nadzorni odbor nema mogućnosti utjecati na godišnji proračun i investicijski plan.

Djelomično i zbog zapostavljanja modernizacije Ina je izgubila dio regionalnog tržišta pa je u BiH, Srbiji, Albaniji, Makedoniji i Crnoj Gori njen tržišni udjel pao s 32 posto na 20 posto, ustvrdio je Vanđelić.Pad je, kaže, pojačan 2009. i 2010. pa je samo u te dvije godine u regiji izgubljeno više od 14 posto tržišnog udjela. 

Upitan tko je Ini preuzeo dio »tržišnog kolača« odgovorio je da je riječ o tržištu na kojem strateški partner MOL djeluje i samostalno te je istovremeno povećao svoj tržišni udjel.

No, na izravno pitanje Sanaderove obrane je li MOL ušao u vlasništvo Ine kako bi sabotirao rad te kompanije Vanđelić je kazao da takve zaključke ne može donositi.

»Smatram da se mađarska strana u Ini ponaša sukladno odredbama izmijenjenog međudioničarskog ugovora, a štetu treba utvrditi detaljnim vještačenjem«, kazao je Vanđelić.Upitan mora li dioničar s većim dioničkim paketom imati i osjetno veća upravljačka prava, ustvrdio je da to nije nužno.

Potvrdio je i da je izmjenama međudioničkog ugovora bilo previđeno i izdvajanje nerentabilnog plinskog poslovanja koje u konačnici nije realizirano u cijelosti.

Član nadzornog odbora Ine Damir Vanđelić posvjedočio je na suđenju u aferi Ina – MOL da od izmjena međudioničarskog ugovora, koji je vlada bivšeg premijera Ive Sanadera potpisala s mađarskim MOL-om, hrvatski predstavnici u upravi ne mogu utjecati na Inino poslovanje.

»Upravljačka prava ne omogućuju da predstavnici Republike Hrvatske utječu na ostvarenje zacrtanih ciljeva«, kazao je Vanđelić, odgovarajući na pitanja USKOK-a koji Sanadera u ovom slučaju tereti da je za 10 milijuna eura mita Mađarima prepustio upravljačka prava u Ini. Vanđelić je kazao da od izmjena ugovora Inu više ne vodi uprava, u kojoj su po tri hrvatska i mađarska predstavnika, nego odbor izvršnih direktora. Članovi uprave čak nemaju ni resor za koji su zaduženi, dodao je svjedok. Kazao je da članovima uprave vođenje tvrtke onemogućuje interni dokument imenom Lista ovlaštenja za donošenje odluka (LODO) čiju su izmjenu hrvatski članovi uprave već tražili, ali su bili preglasani. 

Vanđelić je rekao da su na nepovoljnosti u izmijenjenom međudioničkom ugovoru bivšu vladu u nekoliko navrata upozoravali i hrvatski članovi nadzornog odbora, a bili su ih svjesni i u Ministarstvu gospodarstva. »Dva ključna cilja, energetska stabilnost i povećanje tržišta, očito nisu ispunjeni«, zaključio je Vanđelić, kojega je u NO Ine krajem 2010. postavila vlada Jadranke Kosor. 

Inin nadzorni odbor ima devet članova, jednoga imenuju radnici, tri hrvatska vlada, a preostale MOL. Odluke se u tom tijelu mogu donositi većinom glasova, ali i tzv. glasovanjem o zadržanim pitanjima u komjemu je za odluku potrebno sedam glasova, pojasnio svjedok. 

Da hrvatski predstavnici od izmjena međudioničkog ugovora 2009. nemaju nikakvog utjecaja na odlučivanje u Ini prošlog su tjedna na suđenju Sanaderu potvrdili i hrvatski predstavnici u upravi Ivan Krešić i Davor Mayer. Ustvrdili su i da su prepuštanjem upravljačkih prava MOL-u zakinuti hrvatski interesi, s obzirom da je Ina »kičma« hrvatskog energetskog sustava.

Osim za primanje mita od mađarskog MOL-a Sanaderu se u objedinjenom postupku sudi i za ratno profiterstvo, odnosno primanje provizije od austrijske Hypo banke kod koje se Hrvatska u ratno vrijeme zadužila za kupnju zgrada nekoliko veleposlanstava.